autograf.hr

Jer kako kaže Stanislaw Obirek, poljski teolog: ”Kako mi se čini, u našim svježe pečenim demokracijama …u punom su cvatu nacionalne romantične maštarije. Oživjeli su bojovnici politike historije koji žele uvjeriti …da je baš njihova povijest jedina i neponovljiva”. Tako i mi Hrvati i naši bojovnici, redom desne provenijencije, nakon ove raskrinkavajuće postizborne trgovine, u […]

– Što sada, kako dalje? – pita se izborni stožer HDZ-a, na čelu s AP-om i sivom eminencijom Vladimirom Šeksom. Koju strategiju zauzeti? Svako malo kroz medije kakati o nagomilanom smeću u Zagrebu, o smradu s Jakuševca, pozivati oporbenog gradonačelnika na red, više nije dovoljno. Sprdati se s rejtingom SDP-a koji je u slobodnom padu, […]

U jednom fiktivnom, imaginarnom trenutku, naša zamišljena hrvatska djevojčica ide u šesti razred osnovne škole. Već je dobro zagazila u pubertet, moguće već je dobila i svoju prvu menstruaciju koja će ju pratiti veliki dio njezina života sve do menopauze i poznih pedesetih godina. To razdoblje često raspoznajemo po nesigurnosti, zabrinutosti za svoj izgled, po […]

Davne 1992. godine po povratku iz New Yorka, gdje je Hrvatska primljena u članstvo Ujedinjenih naroda, naš prvi predsjednik podigao je trijumfalno obje ruke u zrak i obratio se okupljenom mnoštvu na Trgu bana Jelačića entuzijastično vičući: Imamo Hrvatsku! Trideset i dvije godine nakon tog povijesnog događaja, kao da se vremenski kotač u Lijepoj Našoj […]

U Hrvatskoj je uvriježeno kazati za nekoga tko je u politici ”uspio”, tko je namirio svoj društveni angažman podebljanjem vlastite imovine u formi nove, velebne kuće, ili više manjih kuća za odmor, da je ”jebeni igrač”. Igrač je onaj tko igra, tko dribla, tko je spretan, tko je savladao ”finte”, tko se ”snašao”… ”Jebeni igrač” […]

Dok slušam blijede, sporadične eksplozije petardi zaostalih iz prošlogodišnjeg dočeka Nove godine, u gluho doba noći, jer Božić je u tišini prohujao kroz tri duga dana zatvorenih tržnica, trgovinskih centara, ljekarni, knjižnica, mesnica, pekara, ribarnica, osjećam da smo kao društvo posustali.

Prošlotjedni globalni, regionalni glazbeni fenomen sa srpskom pjevačicom Aleksandrom Prijović u glavnoj ulozi, u dijelu hrvatske javnosti doživio se kao izdaja, kao intelektualno, svjetonazorsko, domoljubno iskliznuće naše mladeži koja se, da nesreća bude još veća, formirala u poratnom, državotvornom, turbo nacionalističkom okruženju.

Biti jednostavno izvan svega, anoniman u svakom pogledu, izvan te sramotne politike koja je preplavila cijelu državu, sustava vrijednosti koji poštuje lopove i diletante, a izruguje se poštenju i stručnosti… to je često, u stanjima vlastitih preispitivanja, kontemplacija ili vanjskim faktorima izazvanih afektacija, želja ili san mnogih od nas.

Davno prije, nekada, u bivšoj državi, u hercegovačkom Mostaru, postojala je tvornica aviona i helikoptera (izvjesna tvornica ”Soko”) koja je, između ostaloga, proizvodila i original dijelove za Boeing, Douglas, British Aerospace, Airbus, Dassault Aviation, De Havilland Canada, Sikorsky i mnoge druge.

Otkako je Sandru Benčić, po mišljenju mnogih, najagilniju, najpronicljiviju i najsrčaniju oporbenu zastupnicu u Hrvatskom saboru, njezina stranka Možemo! istakla kao kandidatkinju za premijerku, znatan broj domaćih političkih analitičara, brže-bolje je pohitao nadobudno naglasiti kako se premijera ili premijerku, za razliku od predsjednika Republike, ne bira na neposrednim izborima, već o toj dužnosti odlučuje većina […]

Zašto su hrvatski građani imuni na sve bezočnije, milenijske krađe, poput one nedavne prodaje plina za jedan cent po megavat satu ili najnovije blamaže ministra vanjskih poslova koji ”zaboravlja” milijunsku dobit upisati u imovinsku karticu?

Gledajući snimke s nadzornih kamera, na kojima vidno motivirane postrojbe Dinamovih najvjernijih navijača Bad Blue Boysa, noću marširaju ulicama Atene, naoružani štapovima, fantomkama i duksericama, asocijacija nas spontano odvlači u pradavna, pretkršćanska vremena, kada su prostorom Sredozemlja, Zapadne Azije i Sjeverne Europe, naoružane kopljima i mačevima, harale rimske centurije – osnovne postrojbe rimske vojske koje […]

Brine li naša domovina o pojedincu, o njegovom socijalnom miru i oplemenjuje li naše javne prostore za opće dobro? Odgovor je – NE. Je li naša najdraža i jedina domovina, kroz godine tranzicije, žuđena napretka i maštana izobilja, postala zemlja grabeži, sustavne represije, socijalne nesigurnosti i otimanja novca od svojih građana? Odgovor je na žalost […]

Je li znao ili ipak nije znao? Je li bio zauzet podupiranjem ukrajinske protuofenzive, poboljšanjem regionalne i globalne sigurnosti ili mu jednostavno nisu prenijeli upozoravajuće vijesti odaslane iz HEP-a?

Igrokaz se nastavlja. Već trideset godina na krilima nacionalizma krade se i rastura, a sve za blagostanje odabranih članova vladajućih i njihovih porodica. Zaključak je to koji svakoga u ovoj zemlji ostavlja ravnodušnim, i tu leži tajna uspjeha vladajućih elita, u zatupljenosti i ravnodušnosti njenih građana da ožive u svojim srcima tu notornu, općepoznatu i […]

Konačno, s olakšanjem, nakon dugih mjeseci apstinencije, zabijanja glave u pijesak, apatije pomiješane sa zatomljenim nezadovoljstvom vlastitom egzistencijom, smanjenom kupovnom moći, gomilom računa koje moramo plaćati i neizvjesnosti hoćemo li zadržati posao ili ćemo na burzu rada, neki svakako i u Irsku, nakon autodestruktivnog potiskivanja emocija… konačno, nakon svega, opet se ozarila cijela hrvatska javnost, […]

Zašto će na sljedećim parlamentarnim izborima iznova pobijediti HDZ? Oporba, ako zanemarimo da je ideološki heterogena, politički razjedinjena, zapravo duboko u sebi nije niti dovoljno ambiciozna, iracionalno entuzijastična, vizionarski nadahnuta da bi mogla i željela preuzeti vlast, već to samo deklarativno, možda i opravdano pragmatički, obznanjuje, zapravo ništa ozbiljnije ne poduzimajući da do preokreta dođe.

S izvjesnom dozom ljubomore promatram desetke tisuća ljudi, rijeke ljudi kako se prelijevaju ulicama Beograda, u gandijevskoj samouvjerenosti i staloženosti, s ciljem da sruše svoju autokratsku i nazadnu, ali ”legalno izabranu vlast”.

U isto vrijeme dok smo u medijima sve intenzivnije bombardirani, napose okupirani ratom u Ukrajini, Letom 3 i pokradenim glasovima na Euroviziji, poplavama u Obrovcu i Hrvatskoj Kostajnici… u laboratoriju vladajuće stranke, negdje na osami, duboko u noć, poput mladog znanstvenika Henryja Frankensteina iz istoimenog filma i njegovog vjernog pomoćnika grbavca Fritza, u napuštenom tornju […]

Kršćanstvo, unatoč izrazitoj, gotovo poslovičnoj poniznosti i poslušnosti koju zahtijeva od svojih sljedbenika, odašilje jednu nevjerojatno snažnu poruku, očitovanu kroz inicijaciju ljubavi — ljubavi prema Svevišnjem, i dobivanju te iste ljubavi natrag, od Svevišnjeg. Ljubav nadnaravnog Stvoritelja prema svojim vjernicima jedna je od glavnih originalnosti kršćanstva.