autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hrvatska i Srbija – Zakon spojenih posuda

AUTOR: Radenko Vadanjel / 29.06.2023.

Radenko Vadanjel

Igrokaz se nastavlja. Već trideset godina na krilima nacionalizma krade se i rastura, a sve za blagostanje odabranih članova vladajućih i njihovih porodica.

Zaključak je to koji svakoga u ovoj zemlji ostavlja ravnodušnim, i tu leži tajna uspjeha vladajućih elita, u zatupljenosti i ravnodušnosti njenih građana da ožive u svojim srcima tu notornu, općepoznatu i na neki način bogohulnu činjenicu.

Kako to, da baš sada nakon sedam godina vladavine, kada se u susjednoj Srbiji događaju velike promjene, kada, za naše pojmove, nevjerojatne mase ljudi, na desetke tisuća prosvjednika, organizirano izlaze na ulice, sve kako bi pod agendom ”Srbija protiv nasilja” srušile aktualni režim, kako to, da baš sada naš premijer Andrej Plenković pruža ruku utopljeniku Aleksandru Vučiću, prvi put u svojoj premijerskoj karijeri posjećujući Srbiju, nalazeći se sa srpskom premijerkom Anom Brnabić u Subotici, otvarajući dom hrvatske manjine, tzv. Hrvatsku kuću?

Netko će kazati – krivo odabran timing?

A netko drugi će zaključiti – evo primjera ”zakona spojenih posuda”, mehanizma međusobne povezanosti posuda čija se sadržina, odnosno tekućina u njima može slobodno gibati, prelijevati iz jedne posude u drugu te je u svim spojenim posudama uvijek jednaka.

Tako se aktualne politike dviju država međusobno prožimaju u podgrijavanju vlastitih nacionalizama, koji po definiciji nisu samo ljubav prema domovini, već su domoljublje pomiješano s grčevitom i pomno održavanom mržnjom prema drugom entitetu, odnosno narodu.

Neovisno o ekonomskoj i geopolitičkoj uspješnosti tih dvaju nacionalnih korpusa, u obje države ”kost za glodanje”, koja se svako malo baca puku da zaboravi na životne nedaće i nanesene mu nepravde, jest upravo nacionalizam, podgrijavan i podržavan s obje strane.

Tako rasplamsana obostrana mržnja odgovara vladajućima u obje zemlje. I tako već punih trideset godina, s malim pauzama u vrijeme vladavine premijera Zorana Đinđića u Srbiji, i lijeve koalicije premijera Ivice Račana u Hrvatskoj.

I evo nam sada jednostavne trgovine, opet će netko ishitreno zaključiti. Plenković je Vučiću pomogao svojom posjetom da, kako navodi hrvatska oporba, Vučić pokaže jedno europskije lice, a ovaj će njemu zauzvrat, kako dalje zaključuju politički oponenti vladajućima, ”zakuhati” pred predstojeće parlamentarne izbore nešto sa svojim Srbima, pa će naš premijer, naravno, žestoko reagirati, u maniri ”oca domovine”, gdje će posebno doći do izražaja njegova odlučnost da odagna od svog, svehrvatskog biračkog tijela, koje će se dodatno homogenizirati, bilo kakvu moguću nelagodu ili nedajbože ugrozu, vezano za režiranu srpsku provokaciju.

Doista, moguće da je sve to upravo tako, da je sve navedeno točno, ali možda ipak nije… Zapravo je svejedno, jer ništa ne mijenja na stvari.

Kao argument ovom potonjem zaključku postavimo si jedno dodatno pitanje – zar ta već poslovična, godinama njegovana i timarena obostrana mržnja dvaju naroda, nastala uoči i u krvavome ratu, nije dio osnovnog političkog programa vladajućih establišmenta na obje strane, na temelju kojega se i dalje dobivaju izbori, već punih trideset godina?

Stoga, zaključujemo, ne moraju se te dvije sukobljene, a zapravo jedna drugoj, u sferi nacionalizma, pupčanom vrpcom povezane politike, ništa dodatno dogovarati i pomagati jedna drugu, sve dok obje ”potkuruju” vlastite nacionalizme. Oni su prijeko potrebni njihovom glasačkom tijelu odnjegovanom na nacionalizmu, koji je zapravo postao stil života, svakodnevna identifikacija i ekspresija.

I dok je tako, zaklonjeni od svijeta, pod staklenom kupolom nacionalizma, mi smo zarobljeni u vlastitoj autodestrukciji i nazadovanju, i u tome se ne razlikujemo, premda proeuropski usmjereni s europskom valutom u lisnici i šengenskom granicom na braniku Europske unije, od onih drugih, antieuropski orijentiranih, s izrazitim simpatijama prema trenutno najomraženijem predsjedniku neke države u svijetu, barem po NATO-vim izvorima informiranja, gospodinu Vladimiru Putinu.

Šteta je, i za nas, i za one s druge strane posude. A moglo je biti drugačije, čak i nakon svih mržnji i ubijanja – može još uvijek biti drugačije, dakako, ali to nije u interesu političkim elitama, kojima narod, još uvijek zaslijepljen nacionalističkim paradigmama, uglavnom i ponajviše poslušno jede iz ruku.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Hrvatska iznad Hrvata
     Premještanje kreveta
     Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
     Priča koja nikada nije ispričana
     Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
     Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
     Jebeni igrač
     Debeli dječak
     Tramvaj zvan čežnja
     Pet koncerata srpske turbofolk pjevačice u zagrebačkoj Areni

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1