Pitamo Bandićeve ljude: gdje je vaša pravednost vidljiva?

Iznenadna smrt Milana Bandića sklonila je njegovo lice s naših tv ekrana, a učinila da izrone druga lica koja su do njegove smrti bila u njegovoj sjeni.

Također su isplivale rečenice i tumačenje njegovog vladanja, hvaljenja njegovih sposobnosti i rada na dobrobit Zagreba, govori čije sadržaje nikako ne uspijevamo povezati s našim iskustvom života u gradu kojim je dva desetljeća zapovijedao.

Kako kaže njegova zamjenica do skorašnjih izbora, parafraziramo, imao je on i ”nekih pogrešaka”, ali pozivajući se izričito na Bibliju, nastavlja ona, ”tko je bez grijeha neka baci prvi kamen na njega”.

Zagolicala nas je ta rečenica i potakla nas da je komentiramo.

U čemu vidimo pogrešku/problem? U zloupotrebi biblijskog teksta, da se pod izlikom skrušenosti, spriječe legitimno i pravedno analiziranje i evaluacija i rezultata i posljedica, i jednako načina na koji je vladavina javnosti prezentirana.

Već dugo godina mijenjali smo program na televiziji, kada je on bio u emisiji, da se zaštitimo od tog načina, od performansi gradonačelnika koji valjda misli da se približava jednostavnom narodnom čovjeku kada govori u prostotama ili kada zabavlja javnost nečime što bi trebala biti šala i doskočica.

Taj način je štetan zagađivač javnog prostora, štetan za higijenu duha. A to sve ovih dana povodom smrti Milana Bandića biva amnestirano, čak i nekim sintaktičkim akrobacijama pretvarano u vrijednost, u nešto što treba na grobu pokojnika pohvaliti.

Ovdje dakle, ne govorimo o pokojniku nego o slavljenju njegovih djela nakon što je on umro, a previše problema je ostavio za sobom.

Problem živi u svim onim izričajima koji ne samo da ga ne vide, nego i hvale takav način toksičnog komuniciranja s javnosti kao da je spretno održavanje dugovječne vlasti isto što i umijeće političkog djelovanja

Problem živi u svim onim izričajima koji ne samo da ga ne vide, nego i hvale takav način toksičnog komuniciranja s javnosti kao da je spretno održavanje dugovječne vlasti isto što i umijeće političkog djelovanja.

Samo umijeće održavanja na vlasti nije samo po sebi pokazatelj niti etičnosti, niti političnosti, a to su ključni parametri da izmjerimo uspješnost političnog djelovanja kao rada za opće dobro zajednice.

Pokojni gradonačelnik je svoj krug života otrčao i sad neka ide pred lice Božje.

Ovo pišemo za nas i za njegove suradnike i suradnice koji nakon njega trebaju naći svoje mjesto u političkoj areni. I njima i nama je potrebno znati da Biblija nikada ne služi skrivanju problema pobožnim akrobacijama.

Poruka rečenice ”tko je bez grijeha, neka baci kamen na njega/nju” znači ne osuđujte, a u rješavanju sukoba sekularnim rječnikom sažeta je u aksiomu: U sukobu budi blag prema osobi, a strog prema problemu.

Dakle, ne baca nitko kamen na pokojnika kada je strog prema problemu korupcije, dugova, netransparentnosti koje su na žalost obilježile dva desetljeća vladavine Zagrebom.

Biblija nam ne služi izvrtanju teza, kako je već formulirao povjesničar Salvemini kada je govorio o svećenicima koji kažnjavaju grijeh kao da je zločin, a zločin opraštaju kao da je grijeh.

Zloupotrebljava se Biblija ako nam služi da opravdamo krivične radnje pozivajući se na oprost grijeha. Navedeni citat je upućen farizejima kojima je bilo lako osuđivati marginalizirane u društvu (u konkretnom primjeru to je bila prostitutka).

Niti bivši gradonačelnik Zagreba niti oni koji su mu držali leđa i skrivali se u njegovoj sjeni zasigurno nisu marginalizirani, zakinuti građani i građanke Zagreba.

Kao i on i oni su suodgovorni za njegovo vladanje gradom, da su bili podrška nečasnom vladanju vidi se iz njihovih govora sada kada glorificiraju njegovo dvadesetogodišnje djelo. Glorificiraju jer su profiteri njegove politike vođenja grada. Oni imaju koristi, na štetu mnogih drugih građana.

Ova kritika stoga ide njima: znamo da ste u sjeni, znamo da se skrivate što iza moćnika, što iza Biblije, znamo da vam nije lako presložiti se da se opet sakrijete, ali ako ozbiljno uzimate Bibliju onda otvorite jedan drugi tekst.

To je prispodoba o bogatašu i siromahu Lazaru. Priča kaže da su oba došla pred lice Božje, Lazar, siromah u blagoslov krila Božjeg, a bogataš se pržio u vječnim mukama. Pa je zamolio da se samo malo vrati na zemlju i svojim sinovima kaže da se ne bahate sa siromasima, da ne trate svoj život na nepravdu i laži, rekli bismo danas na performanse predatorskog stila politike. Dobio je odgovor da njegov odlazak među sinove nije potreban, jer da im je sve priopćeno u svetim spisima.

Ista je poruka svima nama, napose onima koji nad grobom mrtvog gradonačelnika veličaju i time živim održavaju probleme koje je on iza sebe ostavio.

Isplivale su rečenice i tumačenje njegovog vladanja, hvaljenja njegovih sposobnosti i rada na dobrobit Zagreba, govori čije sadržaje nikako ne uspijevamo povezati s našim iskustvom života u gradu kojim je dva desetljeća zapovijedao

Pisano je da treba biti pravedan, a ne netransparentan, da moć treba biti blagoslovljena, danas bismo rekli ne održavana korupcijom nego osigurana dijeljenjem moći, što se vidi u vlasti koju ne nosi kult ličnosti nego poštivanje procedura.

Pisano je i da ne smijemo varati, muljati, lagati, a niti psovati. A to znači da nemaju veze s biblijskim ni kršćanskim duhom poskupljenja cijene projekta ubacivanjem aneksa ugovora kako bi se ugodilo ”našima”. Takvo ugađanje nije briga, to se zove klijentelizam. Da svega toga nije bilo ne bismo danas bili prezaduženi grad nakon smrti gradonačelnika.

Svaka akrobacija poput one zamjenice pokojnog gradonačelnika nije biblijsko opravdanje njegovog političkog djelovanja nego zloupotreba u svrhu ideologije vladanja koje nije dokinuto njegovom smrću.

Biblija, a posebno proročka tradicija iz koje Isus izgovara citiranu rečenicu o kamenu i grijehu, pita na prvom mjestu gdje je tvoja pravednost vidljiva. Koliko si vjeran/a istini? Je li istina tvoja životna obaveza ili se prema stvarnosti ponašaš kao da je glinamol, koji možeš mijesiti po svojoj volji kao da si ti Bog?

Podrška Biblije započinje kada se u svom djelovanju usudimo voditi pitanjem pravednosti, kada se usudimo pitati gdje smo zapeli u svojoj istinoljubivosti.

Nezadovoljstvo i kritika korupcije su dobrodošli jer pokreću promjene društva prema dobrobiti za sve, društva u kojem ima mjesta za sve, ne samo za one koji su spretni u vladanju i dominiranju nad drugima.

Pitajte se koliko je pravedno i istinoljubivo vaše političko djelovanje. Umjesto da se vadite na kamen i na grijeh.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
    •  Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat
    •  Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
    •  Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
    •  Gdje se Bog događa?

> Svi tekstovi ovog autora