autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Da ljudi budu ljudskiji

AUTOR: Ana i Otto Raffai / 13.02.2024.

Ana i Otto Raffai

”Moj je zadatak, a volio bih da je i drugih ljudi, da ljude činim ljudskijima”, izjavio je Alfred Grosser pred sedam godina, prilikom predstavljanja svoje knjige koja tematizira etiku identiteta, a nosi znakovit naslov ”Le Mensch” / ”Čovjek”. Le je član uz imenicu u francuskom jeziku, Mensch je njemačka riječ.

Dana 7. veljače ove godine u 99. godini je preminuo Alfred Grosser, francuski sociolog, publicist i politolog. Cijeli život djelovao je na uspostavi razumijevanja između Nijemaca i Francuza. Godine 1933. je cijela njegova židovska obitelj pobjegla iz Njemačke u Francusku, on je tada bio dječak. Danas se smatra Francuzom i tečno govori njemački.

Tu svoju poziciju između dvaju nekad zavađenih naroda, ”upotrijebio” je tako što je cijeli život posredovao između Nijemaca i Francuza, radio na susretima ljudi.

Danas, kada nas obilaze zaraze populizma i rasizma, kada se imigracije sve češće tumače kao opasnost, a ne vidi u njima prilika, kada ideologije militarizma zagađuju javni prostor danas je misao Alfreda Grossera važnija negoli ikada. Ako želimo ostati ljudi trebamo pomagati jedni drugima da budemo više ljudi.

Na koji način?

”Kao prvo, ne treba nikada govoriti svi oni, a to danas tako često čujemo, svi imigranti, oni (svi) Židovi, Arapi, muslimani i tako dalje. Upravo zato se gradio dobar njemačko-francuski odnos nakon rata, jer mi Hitlerove žrtve nikada nismo govorili SVI Nijemci, bilo je dobrih i loših Nijemaca, ali nije bilo SVIH istih Nijemaca”, govorio je Grosser.

Nije koristio riječ pomirenje, on je prepoznao rad na pomirenju kao rad na objašnjavanju, prosvjetiteljski rad u dvama smjerovima, u Francuskoj o Njemačkoj, u Njemačkoj o Francuskoj.

Bitno je za ljudskost shvatiti patnju drugog čovjeka. A jednako je bitno voditi brigu o tome kako izgledam u očima drugih: ”Za to nam treba promatrati samog sebe. Imam ja mnogo identiteta, ja sam muškarac, Parižanin, ateist i svemu tome trebam pristupiti kritički, da bih razumio kako izgledam u očima drugih”.

Ta spoznaja vlastite raznolikosti u sebi samom u svom identitetu otvara prostor za prihvaćanje drugoga, koji isto tako kao i mi nije homogen, koji kao i ja kao i mi ima mnogo identiteta. Svijest o vlastitoj mnogosti u identitetima otvara prostor u osobi i onda u zajednici za prihvaćanje različitosti.

Kritičnost je pojam koji Grosser ponavlja iznova i iznova, pojam koji ga određuje i određuje njegovu ”postojanu pedagogiju”: ”U Njemačkoj govorim dobre stvari o Francuskoj, a loše o Njemačkoj, u Francuskoj govorim sve loše o Francuskoj, a dobro o Njemačkoj”, govorio je uz širok osmijeh.

Osim navedena dva orijentira, shvaćanje patnje drugih i briga o tome kako izgledam u očima drugih, napisao je i sljedeće u svom dnevniku: ”Neću se nikada pretvoriti u demagoškog govornika. Nikada se neću obraćati instinktu slušatelja, nego samo njegovom razumu i njegovom smislu za etiku”.

Sada, kada pratimo ratove u našoj blizini, ratove koji su nam ušli ne samo u domove nego i u našu nutrinu, treba nam više no ikada upregnuti svoj razum i svoje srce. Ne, nije osjećaj posvađan s intelektom, nego da bismo bili ljudski ljudi trebamo upravo suradnju razuma i srca, trebamo topli razum, kako reče Grosser.

Trebamo susretanje među ljudima različitim, a ne kulturne bitke, trebamo etiku identiteta, a ne politike koje od identiteta čine ideološka oružja za uništavanje drugih.

Trebamo se oboružati upravo ovim stavovima i vještinama da se djelotvorno usprotivimo suvremenim demagozima koji svojim populističkim fantazmama truju javni prostor i proizvode strahove od različitosti, huškajući na mržnju prema onima koji su od nas drugačiji jer su druge boje kože, druge nacije, druge vjere, jer ne govore naš jezik ili jer su naprosto nezaštićeni.

Nije teško biti ljudskiji, naprotiv, to je moguće. Ne samo moguće to čini naše živote smislenima i lijepima. To se isplati.

Što nas priječi da poput Grossera i mi ne isprobamo taj put? Da poput njega i njemu sličnih tražitelja ljudskosti i u poznim godinama imamo sličan vedar, topli i pametan osmijeh? I da ostavimo trag u svemiru poput Grossera koji je ostavio trag života jednog čovjeka od gotovo cijelog jednog stoljeća, života ispunjenog smislom i ljepotom.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
     Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
     Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
     Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
     Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
     Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat
     Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
     Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
     Gdje se Bog događa?
     Drugačiji katolički odgovor za život

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1