Obljetnica Drugotne: zašto ne može proći zakon u ženskom rodu

Negdje u ovo vrijeme oko Velike Gospe objavljen je prije nekoliko godina tekst đakovačkog profesora teologije o obavezi žene na poslušnost: nije po njemu Marija uzor poslušnosti vjerniku, muškarcu i ženi, već samo ženi koja po njegovu razumijevanju treba biti poimana kao biće drugotno budući da je prema starozavjetnoj predaji stvorena iz Adamovog rebra.

Hvala Bogu, javilo se nekoliko teološki dovoljno obrazovanih glasova i muškaraca i žena koji su jasno pokazali da njegovo tumačenje Svetog pisma ne korespondira s temeljnim porukama biblijske antropologije čovjeka stvorenog na sliku Božju, koja nije rodno diskriminatorski obilježena.

Naprotiv, sloboda djece Božje i dostojanstvo svake osobe nespojivi su s poimanjem drugotnosti koja je tako dugo vladala teološkim glavama te se doima kao da je takvo poimanje od Boga samoga, a ne tek patrijarhalno zamućeni pogled na ženu.

Dobrobit spomenutog teksta o drugotnosti žene vidimo danas u inicijativi udruge Solidarna iz 2016., koja je povodom navedenih teoloških tvrdnji u političkom prostoru dala otiskati majice s porukama Drugotna, Štraca i sl. ironizirajući ih kako bi se što jasnije prokazala u javnosti njihova politička šteta.

O pitanjima žene i Crkve u Hrvatskoj kao da se krećemo u minskom polju – ne znaš gdje možeš nagaziti na zabranjenu temu: ređenje žena, obiteljsko nasilje nad ženama, pobačaj, nevidljivost žene u Crkvi – sve su to cenzurirana mjesta

Majice su naišle na veliki odaziv među građanima i u kratkom su vremenu bile rasprodane.

O pitanjima žene i Crkve u Hrvatskoj kao da se krećemo u minskom polju – ne znaš gdje možeš nagaziti na zabranjenu temu: ređenje žena, obiteljsko nasilje nad ženama, pobačaj, nevidljivost žene u Crkvi – sve su to cenzurirana mjesta.

Danas je dio teološke suvremene misli spoznaja da se drugotnost žene provlači kroz biblijsku, a onda i kršćansku tradiciju stoljećima, premda nije ni biblijska ni kršćanska izvorna vrijednost.

To je možda manje poznato kod nas zato što ovdje nema relevantne teološke diskusije o suvremenim pitanjima položaja žene u Crkvi koji se u otvorenijim sredinama (i katoličkim) ne zadovoljava time što žene doduše u Crkvi šute, ali dobro pjevaju, ne odlučuju, ali izvrsno čiste (besplatno), nemaju uglednu poziciju, npr. kardinala, ali zato izvrsno kuhaju …

No s pravom na ovaj prigovor čujemo primjedbu kako nije samo Crkva patrijarhalno kontaminirana, ta ima osim teologije i drugih teorija, razina koje podržavaju strukturalnu podređenost žene.

To je točno, upravo zato mogu teologije podređenosti još uvijek proći u javnosti bez većih otpora.

Jedan od moćnih mjesta promicanja neravnopravnosti upravo je jezik.

Kako to funkcionira mogli smo pratiti ovih dana vezano uz iskrenje u Vladi povodom dokumenta koji regulira radne odnose u školstvu, koji je Ministarstvo obrazovanja napisalo u ženskom rodu.

Dalo je obrazloženje da žene tvore većinu djelatnica u školskom sustavu i napomenulo da svi djelatnici muškarci slobodno mogu sebe u tom ženskom obliku smatrati uključenima u smislu podrazumijevanja.

Vrlo hitro reagiralo je Ministarstvo uprave i posegnulo za zakonom u kojem jasno piše kako se u hrvatskom jeziku u pravilu koristi muški rod imenica, samo u iznimnim slučajevima pribjegava se ženskom rodu.

Ne stoji u zakonskom propisu koju jezičnu dobrobit nalazi zakonodavac u restrikciji kojom se za oba roda koristi samo muški.

No i da takvo obrazloženje postoji, zbog čega se ne bi izmijenilo?

Jezik nije objavljena istina, nego su jezične norme dogovorene u jezičnoj zajednici, te ih se može bez pozivanja na nadnaravne instance izmijeniti.

Hvala Bogu, javilo se nekoliko teološki dovoljno obrazovanih glasova i muškaraca i žena koji su jasno pokazali da njegovo tumačenje Svetog pisma ne korespondira s temeljnim porukama biblijske antropologije čovjeka stvorenog na sliku Božju, koja nije rodno diskriminatorski obilježena

U svakom slučaju može se napraviti iskorak poput onoga koji je pokušala ministrica obrazovanja.

Tekst nije prošao, ali je korist od cijelog događaja taj da je on zoran primjer kako funkcionira navodna prirodna ili bogomdana drugotnost žene: zakon o jeziku učini ih nevidljivima, a onda su one ”naravno” i drugotne.

Jezik koji oblikuje našu misao podržava nejednakost koja se čini ”prirodna” jer mi tako ”uvijek” mislimo, jer mi tako ”oduvijek” govorimo.

Kad se ta navika ili formatiranost pokuša promijeniti/dekonstruirati, ima teologija koje se tome protive pozivajući se na Boga koji navodno upravo želi drugotnost žene.

Što bi bio nenasilan odgovor na tu zavrzlamu?

Poslušnost šutnje koju priželjkuje cijenjeni profesor iz Đakova ili Marijin pjev Magnificat, u kojem ona slavi Boga koji je moćnike zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.

Među neznatnima prepoznajemo upravo one žene koje se podrazumijevaju i koje su za neke nažalost drugotne, a među moćnicima one koji smatraju da su tako neprikosnoveni da se ne može mijenjati pravilo o jeziku zato što su ga oni izmislili.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
    •  Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat
    •  Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
    •  Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
    •  Gdje se Bog događa?

> Svi tekstovi ovog autora