autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat
Ana i Otto Raffai
Ovih dana potresa nas novi slučaj nasilja nad ženama, mislimo na obiteljsko nasilje iz susjedne Hercegovine. U srcu katoličkog Ljubuškog alkoholiziran i drogiran suprug ”ubio je boga” u ženi koja je i majka njihovog devetomjesečnog djeteta. Tuče je u prisutnosti tog djeteta, a ona snima kako bi mogla dokazati da je ugrožena, da se spasi.
Njen snimak nasilja koje trpi nailazi na pažnju javnosti te su neki novinari i posjetili njeno rodno mjesto. Njeni sugrađani nisu htjeli dati izjavu, jer kako kažu, ne bi se miješali u privatnost bračnih odnosa. Upravo taj razlog navodi nas da pišemo ovaj tekst.
Ne bi se htjeli miješati – to je naša stvarnost, sredina koja te ne može zaštititi, ali koja ti može ulaziti u život bez pitanja ima li na to pravo.
Tako, na primjer, nije neobično da sredina zna kako bi se žena trebala ponašati, kako bi trebala imati djecu, kako bi trebala raditi ili ne raditi izvan kuće. Te rečenice se onako dijele usput, a katkada se pod istim tim mislima i po trgovima kleči i moli. Za čednost kako oni znaju kako se one trebaju odijevati, koga trebaju slušati i valjda što trebaju misliti.
I tu ne pada nikome od protagonista tih stavova da se ne bi trebali miješati u živote odraslih osoba koje su ženskog roda. I to su sredine koje vrednuju ženu prema tome koliko je mlada, je li udata ili nije. Ne po tome koliko zna nego kako izgleda. I nikome ne smeta da se tako jedna osoba ukalupljuje u tuđe predodžbe kao da bi bila svojina nekoga, kao da nema prostora da bude svoja.
I sve se to uplitanje dopušta čak se u fejk tumačenju kršćanstva poziva na vjeru.
A kada treba prepoznati da netko, žena ili još žena i njena djeca trpe nasilje, da je to nepravedno i da je dvostruko nepravedno kada od tog nasilja okrenu glavu, e tada smo papci, koji se boje miješati. Nije samo zlo biti kukavica kada se suočimo s nasiljem nad nekim drugim bićem. Zlo je u tome što se zlo nasilja takvim ne bi se šteli mešat stavom umnaža. Ovo ponašanje sredine je podrška nasilju. Licemjerna podrška jer kao počinitelj je zao i nasilan, a mi ne. Mi se samo ne bismo šteli mešati.
Licemjerje je među nama. I kada se ogovaraju one koje su se uredile na način kako svijet od njih traži (malo jače usne, umjetne trepavice, minice i štikle da polomiš noge). Onda je miješanje ”prirodna stvar”, valjda dio naše tradicije. Kao da bi batine, vrijeđanje i maltretiranje bili normalni sastavni dio bračnog života.
Kada, ne daj bože, se outa nečije dijete da je gay, onda svi pripadnici ne bi se šteli mešat zajednice znaju što je rodna ideologija i kako treba pedere osuditi. Jer oni znaju što je prirodno i što Bog naređuje. Bog koji je skrojen na njihovu sliku što se treba misliti. I koji ne podsjeća na Boga Isusa iz Nazareta ni po čemu.
Koja to sveta knjiga zagovara ili preporučuje da ženama i djeci prijeti nasilje, da stalno žive u strahu, da budu ubijeni?
Tko se od svećenika sjetio javno, na propovijedi prokazati nasilje u obitelji kao skandal? Onim istim žarom i ulaganjem političke volje kojom su mnogi s propovjedaonica pred pet godina agirali protiv ratificiranja istanbulske konvencije.
Tko se od čednih, pobožnih muževa po kafićima i na stadionima imao petlju glasno usprotiviti tom nasilju i stati u obranu ugroženih. Umjesto da brane jadne muževe koji strpljivo podnose cmizdrenje svojih žena.
Bijes piše ove retke. Bijes zbog nepravde nasilja nad ženama i još veće nepravde dopuštanja/toleriranja nasilja okoline. Zato je zadatak svakog građanina, svakog vjernika među njima da reagira, da ne dopušta širenje licemjerja. Prilike za reakciju ima, treba je prepoznati i uhvatiti pogodan trenutak.
Licemjerje voli da se skriva. Zato je i nestao post koji u namjeri obrane ”dobrih” muževa zapravo isijava mizoginiju svog autora. Krivnju za nasilje ima nasilnik. A okolina ima odgovornost djelovati protiv nasilja. Da takve okoline ima, bilo bi puno teže prebiti ženu.
Ali na žalost još uvijek je previše u okolini onih koja će pobožno u nedjelju ići na misu, a onda, kada čuju prve jauke iz susjedstva zatvarati vrata i žaluzine da ne čuju. Je li to ono što su čuli na nedjeljnoj misi?
Nisu ubojice samo ubojice. Su-ubojice su svi licemjeri koji se ne bi miješali kada treba spriječiti nasilje, a svakodnevno hoće drugima propisivati kako trebaju živjeti, što je normalno, a što bi odmah, da mogu, zabranili. I tako svima zagorčavaju život.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
• Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
• Da ljudi budu ljudskiji
• Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
• Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
• Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
• Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
• Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
• Gdje se Bog događa?
• Drugačiji katolički odgovor za život
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Ana Raffai, Bog, ideologija, Ljubuški, nasilje, Otto Rafai, Revolucija nježnosti
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
