A Vi, ne bojte se! Opasnost ideološki manipulirane vjere

U našoj svakodnevnici puno je straha. Kao roditelji bojimo se za vlastitu djecu, hoće li uspjeti savladati prepreke koje im život nanosi, od škole do radnih mjesta.

Tek kada su nam se djeca prvi put zaposlila, bili smo kao roditelji suočeni s količinom nepravdi koje prolaze prosječni građani Republike Hrvatske: od učestalih ugovora na određeno vrijeme do rastezljivog shvaćanja radnog vremena i nedostatka poštovanja prema zaposlenicima kada su nadređeni pod pritiskom stresa, pa svoj bijes nekažnjeno iskaljuju na podređenima uživajući okolnosti u kojima nema pravila.

Boli nemoćno promatrati da se mladi ljudi rijetko mogu kao osobe ostvariti radeći pošteno za kruh svoj svagdašnji.

Tek kada su nam se djeca prvi put zaposlila, bili smo kao roditelji suočeni s količinom nepravdi koje prolaze prosječni građani Republike Hrvatske: od učestalih ugovora na određeno vrijeme do rastezljivog shvaćanja radnog vremena i nedostatka poštovanja prema zaposlenicima kada su nadređeni pod pritiskom stresa, pa svoj bijes nekažnjeno iskaljuju na podređenima uživajući okolnosti u kojima nema pravila

Još više nas plaše tendencije u društvu da se uskrate slobode i prava svakom članu društva.

Mislimo tu na samoprozvane branitelje demokršćanskih principa koji slabo podsjećaju na kršćanske vrijednosti, a i izravno im se protive kada se, da bi ih izborili, koriste diskriminacijom, isključivanjem, segregacijom i manipulacijom do otvorenog korištenja dezinformacije i neistine kao sredstva borbe.

”Bog nije kulturno dobro”, napisao je marburški biskup Feige u brošuri koju u njegovoj biskupiji mirovno angažirani kršćani koriste u borbi protiv populizma koji se, kao i u nas, maskira u kršćanske idiome.

Fundamentalističko čitanje kršćanstva ne razumije da nametnute vrijednosti nisu više vrijednosti, nego samo novi oblik ideološke prisile kojom se uspostavlja novi oblik totalitarizma.

Kontrolna šapa koja bi htjela svoj autoritet nametnuti svima guši cijelo društvo, ne samo ciljanu grupu kontrole, npr. žene. Zato je i borba za ljudska prava žena ili ljudska prava ranjivih i manjinskih skupina interes svakog građanina.

Bojimo se da ideološki manipulirana vjera u javnom prostoru gubi svoju dubinu, a da Crkva, kada dominira u društvu, promašuje svoju misiju i nije više instrument Božjeg nadahnuća koje potiče rast osobe i društva prema više humanosti.

Upravo danas, kada se čini da je ljudska humanost u opasnosti, uporno ponavljamo protiv loših slutnji: ”Ne bojte se”. Tekst Evanđelja metodološki i tematski podržava otpor strahu. Metodološki, jer svjedokinjama izabire dvije žene, Mariju iz Magdale i drugu Mariju.

U vrijeme pisanja teksta žene nisu bile prihvaćene kao vjerodostojne svjedokinje – njihova riječ nije imala težinu valjanog iskaza. Ovdje dakle susrećemo izvještaj koji je prema tom društveno uvriježenom shvaćanju subverzivan.

Možemo li iz te činjenice zaključiti da je prvi korak da se ne bojimo da i mi danas subverzivno ne prihvaćamo diskriminacije prema svakome i svima koji se prešutno podrazumijevaju kao manje vrijedni?

Fundamentalističko čitanje kršćanstva ne razumije da nametnute vrijednosti nisu više vrijednosti, nego samo novi oblik ideološke prisile kojom se uspostavlja novi oblik totalitarizma

U našem tekstu tako čine žene. One su hrabre jer se otvoreno ponašaju kao prijateljice čovjeka koji je osuđen i smaknut kao kriminalac. One se pak javno izlažu i time rehabilitiraju gubitnika: premda je podnio smrt kriminalca (isključivo), netko tretira njegovo tijelo kao tijelo građanina (uključivo).

Žene su snažne jer su suvereni subjekti opisanog događaja, o čemu govori usporedba: reagiraju različito od stražara koji su pali u nesvijest vidjevši, kako stoji u tekstu, svjetlo, bijele halje anđela, otkotrljan kamen.

Za razliku od ustrašenih profesionalaca žene suvereno sudjeluju u komunikaciji, aktivno slušaju, premda iznenađene, ne deformiraju značenje poruke koju su čule i koju prenose. Ne djeluju iz pozicije čuvanja svoje moći te nemaju interes lagati poput starješina kako je tijelo ukradeno iz groba (Mt 28,13.14).

Žene imaju povjerenja u sebe i zato mogu imati povjerenja u riječi sugovornika.

Kada se pak misli na Božju volju, iz teksta se vidi da ni anđeo (Mt 28, 7) ni Isus (Mt 28,10) ne sumnjaju u sposobnost žena da navijeste učenicima da je Isus uskrsnuo.

Dakle, suprotno od nepovjerenja okoline, Božja volja nije negiranje sposobnosti žena da budu svjedokinje. Tek muževi zajednice imaju sumnje u vjerodostojnost njihovih riječi. Premda ti isti muževi na putu u Emaus (Lk 24, 13-15) trebaju mnogo više vremena od žena iz Matejevog teksta da prepoznaju Isusa.

Ipak, učenici povjeruju svjedočanstvu žena, ne zavodi ih manipulacija potplaćenih stražara. Ne boje se njihovog utjecaja jer su nadahnuti duhom poštovanja dostojanstva, istim duhom u kojem su žene komunicirale s Uskrslim kod praznog groba.

Za nas se danas uputa ”Ne boj se” odnosi na naše odnose. Kada gradimo ljudske odnose obilježene dostojanstvom, poštovanjem i čuvanjem ljudskih prava svake osobe, gradimo društvo koje je pravedno i istinoljubivo.

Novi zavjet takve odnose u jednoj zajednici naziva Kraljevstvo Božje. Nije slučajno Kraljevstvo Božje prvi strateški cilj kršćanskog načina života.

Bojimo se da ideološki manipulirana vjera u javnom prostoru gubi svoju dubinu, a da Crkva, kada dominira u društvu, promašuje svoju misiju i nije više instrument Božjeg nadahnuća koje potiče rast osobe i društva prema više humanosti

Ne bojte se ovdje znači: ne zaboravite emociju dostojanstvenih odnosa ravnopravnih osoba, ne navikavajte se na tendencije vraćanja u stanja ropstva, nego mijenjajte stanja koja daju dojam kao da Isus i nije uskrsnuo. Takva stanja su naša svakodnevnica u kojoj se borba vodi sa samim sobom da nas očaj zbog nepravde ne zavede u apatiju ili nasilno djelovanje.

Potičući nas pozivom ”Ne bojte se”, Evanđelje nam pomaže da strah i ljutnju proizašle iz osjećaja nemoći kad smo suočeni s gluposti i nepravdom transformiramo u snagu nenasilnog otpora.

Valja se osloniti na samosvijest podržanu tekstom o prvim svjedokinjama Uskrsnuća. ”Ne bojte se” je poziv na praksu nade.

Suočavanje s poteškoćama je put koji vodi nadi (Fulbert Steffensky).

Suočenje sa smrću, tim dubokim razočaranjem, nije teško prepoznati u svakodnevnici u kojoj se možda osjećamo kao da smo živi zatvoreni u grob.

Grob je život u društvu koje obilježava atmosfera zagađena neriješenim sukobima koji nas čine umornima, frustriranima, apatičnima.

I Crkva katkada izgleda kao grob u kojem nas ne uspijeva pokrenuti snaga Duha.

U tom kontekstu uskrsna poruka glasi: Kada smo suočeni sa smrću svojih očekivanja, smrću svojih odnosa, budimo svjesni da to nije zadnje iskustvo. Ima ono iza. U trenutku smrti mi ne znamo kako ono iza izgleda, ali nas oslanjanje na riječi ”Ne boj se” vuče prema mogućnosti preoblikovanja, prema mogućnosti da izađemo iz ”okvira” grobova u koje smo upali.

Za razliku od ustrašenih profesionalaca žene suvereno sudjeluju u komunikaciji, aktivno slušaju, premda iznenađene, ne deformiraju značenje poruke koju su čule i koju prenose. Ne djeluju iz pozicije čuvanja svoje moći te nemaju interes lagati poput starješina kako je tijelo ukradeno iz groba (Mt 28,13.14)

Uskrsnuće za nas znači redefiniranje grobova kao mjesta prelaska prema svjetlu. Bol prelaska time dobiva svoj smisao jer predstavlja dio procesa oslobođenja. Umjesto da se odamo gorčini i obeshrabrenju, možemo jasno vidjeti da je Božja volja povjerenje. I to prema svakom čovjeku, ne samo muškom, bijelcu i heteroseksualcu.

Suprotnost od straha je povjerenje (Azra Ibrahimović) koje nas čuva od toga da i u trpljenju ne gubimo smisao za dobrohotnost, za dubok nenasilan stav, da ne napustimo nenasilnu borbu.

Ne treba nas obeshrabriti ni činjenica da će se strukturalno nasilje oko nas ponavljati. Matejevo evanđelje bilježi da su žene i učenici slavili vijest o uskrsnuću dok su istovremeno vojnici bili plaćeni kako bi širili priču o krađi Isusovog tijela (Mt 28,15).

Postojanje strukturalnog nasilja ne umanjuje značaj borbe protiv nasilja. Naprotiv, u borbi otkrivamo ostvarenje obećanja da će život pobijediti smrt, potvrdu dubokog uvjerenja da je dobro i pravedno odupirati se izvorima nepravde gdje god na njih naletimo, suprotstaviti se pokretačima nasilja tamo gdje ih otkrijemo i javno istupiti protiv cinizma koji nas želi uvjeriti da su naši napori uzaludni.

    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
    •  Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat
    •  Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
    •  Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
    •  Gdje se Bog događa?

> Svi tekstovi ovog autora