Zašto će na parlamentarnim izborima iznova pobijediti HDZ?

Zašto će na sljedećim parlamentarnim izborima iznova pobijediti HDZ? Oporba, ako zanemarimo da je ideološki heterogena, politički razjedinjena, zapravo duboko u sebi nije niti dovoljno ambiciozna, iracionalno entuzijastična, vizionarski nadahnuta da bi mogla i željela preuzeti vlast, već to samo deklarativno, možda i opravdano pragmatički, obznanjuje, zapravo ništa ozbiljnije ne poduzimajući da do preokreta dođe.

Doduše HDZ je tvrd orah. Kadrovskom politikom kroz sve te godine vladavine, posijao je svoje kadrove po svim državnim institucijama, medijima, bankama… Nema gdje se nije ta godinama timarena i njegovana hobotnica rasprostrla, došavši do svakog najzabačenijeg kutka, državnog ureda, svakog zaseoka. Nevjerojatna je to stranačko interesna infrastruktura koja premrežuje na više razina sve što je vezano u Republici Hrvatskoj za moć, biznis, javni prostor, kulturu, medije, državnu i lokalnu politiku itd.

Krenimo od Mosta. Ideološki mnogo bliži HDZ-ovim biračima, nego lijevim biračima, demokršćanski Most proklamira politiku čistih ruku, ukazujući na kriminal vladajućih istom žestinom kao i predstavnici lijevo zelenog bloka Možemo!, ali da kojim slučajem dođe do eventualne mogućnosti postizbornog koaliranja s lijevima, a sve s ciljem preuzimanja vlasti, kao i mnogo puta do sada, u Mostu bi prevagnuo ideološko desni, rigidni predznak stranke, odnosno njegova agenda privlačenja desnog korpusa hrvatskih glasača nezadovoljnih kriminalnim radnjama vladajućih, s kojima su ideološki, zapravo, veoma bliski.

Most je jednostavno stranka koja ne smije u koaliciju s lijevim strankama, jer ih od desnog HDZ-ovog političkog tijela dijeli jedino činjenica da nisu korumpirani i da do sada, s pozicije oporbe, ukazuju na korumpiranost te iste vlasti koja im je svjetonazorski veoma slična. Pozicija oporbenog desnog tijela vladajućem HDZ-u, njihova je idealna pozicija i u njoj se prijatno baškare kao vrapci u lokvici netom poslije osvježavajućeg ljetnog pljuska.

Stranka Možemo! puno je obećavala nakon prošlih lokalnih izbora trijumfalnim, plebiscitnim pokoravanjem Bandićevog Zagreba. Očekivalo se, na krilima pobjede u glavnom gradu, da će se stranka stranački proširiti u mnogim gradovima Hrvatske, ali kao da se dogodio svojevrsni zastoj.

Doduše, medijski slabo zastupljena, poistovjećena s ”borbom oko sortiranja smeća u glavnom gradu”, stranka se, ono što joj je preostalo od ostvarljivosti medijske pažnje, profilirala u javnom prostoru kroz sjajne istupe njezinih saborskih zastupnica.

Stranka osim u Zagrebu obnaša vlast i u Istri, odnosno Pazinu, i to je sve. Nedostatak stranačke infrastrukture u većim gradovima ukazuje da stranka nije dovoljno zagrizla u namjeri da preuzme vlast ili da je previše ”zatvorena” za omasovljenje članstva, što je opet na neki način štiti od potencijalnog kupovanja njenog članstva u postizbornom vremenu, u čemu su vladajući pravi eksperti.        

Njoj ideološki donekle blizak, lijevo profilirani SDP, nekim čudom, još uvijek, nakon samoubilačkog vođenja stranke Bandićeva đaka Davora Bernardića, kojega niti HDZ, da ga je birao, ne bi boljega izabrao da uništi tu oporbenu stranku, još uvijek održava kakav-takav stranački potencijal, premda bez dovoljno upečatljivih stranačkih, političkih protagonista i medijskih istupa.

Stranka nažalost zbog svoje inertnosti i nedovoljne ekspresivnost i sugestivnosti predsjednika stranke, postaje sve više beskrvna i nezanimljiva – idealna oporba svakoj vladajućoj stranci, daleko od predvodnice oporbe što je do dolaska diletantskog i neuvjerljivog Bernardića još uvijek bila.

Tu je još od manjih parlamentarnih stranaka zanimljiva sudbina IDS-a, koji se sve više osipa na županijskoj razini u Istri. Posljednji nož u leđa dobio je nedavno, izlaskom iz stranke jednog njegovog parlamentarnog zastupnika.

Na lokalnim izborima ovisit će izravno, imenom i prezimenom, o popularnosti i polučenim rezultatima svojih načelnika i gradonačelnika u lokalnoj vlasti. Na parlamentarnoj razini, zbog pada popularnosti u Istri, na poluotoku će biti nikada neizvjesnija borba, ali vjerujem da će parlamentarci iz Istre ipak biti većinom iz lijevog stranačkog bloka.

Domovinski pokret s vukovarskim gradonačelnikom oporbena su stranka koja, po svemu sudeći, nakon parlamentarnih izbora vrlo izvjesno ide u koaliciju s HDZ-om.

Ono što je HDZ-u, u najmanju ruku, cilj, jest da na parlamentarnim izborima poluči najbolji rezultat od svih stranaka, i da krene u kupovinu saborskih zastupnika oporbe. Odmah može računati na predstavnike manjina, vrlo izgledno na Suvereniste, Domovinski pokret…

HDZ bez premijera Plenkovića skoro da i ne postoji. Sve su karte položene na promicanje njegovog lika i djela. Sviđalo se to nekome ili ne, ali ovakav hiperaktivan pristup, medijski iznimno prisutnog i praćenog ”velikog vođe” u svijesti naših građana, savršeno funkcionira.

Uzalud se smjenjivali HDZ-ovi ministri, najuži premijerovi suradnici, zbog korupcije i krivičnog procesuiranja, to u cjelokupnoj svijesti hrvatskih građana ne znači mnogo ili skoro ništa, jer lik i djelo našeg premijera, ostaju neokaljani.

On se nama javlja iz dalekog svijeta, čas iz Bruxellesa, čas iz Kijeva ili Pariza, obraćajući se naciji svisoka, obezvrjeđujući i ismijavajući oporbu, ili minorizirajući kriminalne nestašluke iz vlastitih redova, ovisno što je trenutno aktualno na političkoj sceni u zemlji. I to savršeno pali.

Veliki vođa čitavo vrijeme političkih gafova u vlastitoj stranci, kriminalnih radnji iz redova vlastite stranke, smjenjivanja članova svoje Vlade… u svijesti nacije ostaje netaknut, čist, elokventan, blistav i sposoban – netko tko savršeno predstavlja Hrvatsku u svijetu, netko tko nam diže rejting u svijetu, netko tko je zapravo bolji od nas, koga se ne trebamo stidjeti, jer premijer je i poliglot i briselski đak, ali i netko tko zna na domaćoj sceni kazati svakome što ga ide.

I eto nam igrokaza u kojemu već sedam godina, kao hipnotizirani, ne vidimo katastrofalne učinke vladavine jedne interesne stranačke grupacije, amoralne i korumpirane, već se povodimo likom i djelom premijera Plenkovića, kojemu poslovično razjedinjena oporba, još nije pronašla ili barem nagovijestila, ravnopravnog takmaca.

Pa ipak, na kraju, ne manje zanimljiva je i ta permanentna borba HDZ-a da si olakša predstojeće parlamentarne izbore s promjenom Zakona o izbornim jedinicama gdje spaja nespojive dijelove udaljenih županija u iste izborne jedinice, sve sebi u korist, ili kreiranjem nove porezne reforme s jedinim ciljem da se u izbornoj godini ukine prirez jedinicama lokalne uprave i na neki način oteža njihovo poslovanje, koje će najviše pogoditi upravo velike gradove u kojima HDZ nije na vlasti…

Čemu tolika panika i opstruiranje oporbe na svim poljima? Možda stoga, što vladajući raspolažu nekim drugim saznanjima, ”barometrom” raspoloženja hrvatskih birača, o kojima mi, odnosno javnost, pojma nemamo!?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
    •  Jebeni igrač
    •  Debeli dječak
    •  Tramvaj zvan čežnja
    •  Pet koncerata srpske turbofolk pjevačice u zagrebačkoj Areni

> Svi tekstovi ovog autora