Vrijeme na čekanju – jedna od naših deviza

Pitam jednog fiktivnog, imaginarnog sugovornika: Što misliš, što povezuje nasumce izabrane, na prvi pogled prividno nepovezane slučajeve, javnih i društvenih prioriteta, izgrađenih zdanja, pored kojih, svakodnevno prolazim, putujući na posao iz Pule u Pazin i nazad?

Na samom početku putovanja, slavodobitno nastavljam, tu je suvremeni hospicij u Puli, onda prema izlazu grada slijedi novoizgrađeni azil za pse, da bi me na ulasku u Pazin dočekala spuštena rampa na automatiziranom željezničkom prijelazu na vrlo prometnoj cesti Pazin – Lindar – Žminj, i na kraju, kao šlag na torti datum pregleda osamdesetogodišnjeg susjeda, na listi čekanja u pulskoj bolnici za pregled UZV color dopplera arterija.

Odgovor je, premda nadohvat ruke, veoma slabo osviješten, a još manje artikuliran. Naime, sve nabrojane slučajeve povezuje naše proćerdano vrijeme – vrijeme sviju nas običnih građana bačeno u vjetar, na smetište, izorano ili potrošeno, ubijeno vrijeme, poput vremena provedenog u samici nekog okružnog zatvora.

Tako zgrada Hospicija blaženog Miroslava Bulešića, pored pulske opće bolnice, dovršena u prosincu 2020. godine, nekim čudom još uvijek zjapi prazna. Više od dvije godine. Najranjiviji među pacijentima – oni umirući, za to su vrijeme bez potrebne palijativne skrbi što posebno pogađa njihove obitelji. Preduvjet otvaranja hospicija u Puli, čitam na lokalnom portalu Istra 24, jest osnivanje javne ustanove koja će njime upravljati.

Za osnivanje javne ustanove potrebno je, temeljem Sporazuma o međusobnoj suradnji između Porečke i Pulske biskupije, Istarske županije i Grada Pule, donijeti akte o osnivanju, što do sada nije bilo moguće bez imenovanja porečkog i pulskog biskupa…

Od srpnja 2020. godine, kada je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, premještan u Split i imenovan nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije, iz Porečke i Pulske biskupije su, na opetovana pitanja novinara, odgovorili da će se hospicij otvoriti kada Papa proglasi novog biskupa.

I tako više od dvije godine čeka se proglašenje novog porečkog i pulskog biskupa kako bi se nova velebna zgrada hospicija, otvorila za svoje umiruće pacijente. Evo, ovih dana proglašen je i novi porečki i pulski biskup. Neka mu je sa srećom. Aleluja!

Ili onaj azil za životinje na Partizanskom putu na Velom Vrhu, na izlasku iz Pule, koji je završen prije pola godine, okoliš je uređen, posijana trava, postavljena ograda oko novosagrađenog kompleksa prihvatilišta s 22 natkrivena boksa, no Ministarstvo poljoprivrede, još uvijek nije zaprimilo zahtjev za rješenje o udovoljavanju uvjetima skloništa kako bi ono moglo napokon primiti napuštene pse i mačke.

Čekala se uporabna dozvola koju sam sebi, odnosno gradskom trgovačkom društvu Castrum koje će upravljati azilom, izdaje Grad Pula. I tako ulazimo u treći mjesec 2023. godine sa zgotovljenim, ali još uvijek zatvorenim skloništem za životinje.

Posebno je začudan željeznički prijelaz na cesti Pazin – Lindar – Žminj, nadomak administrativnom središtu Istre, na kojemu je još davne 2014. godine ugrađen novi automatski elektronički sustav.

Spomenuti je prijelaz dobio suvremenu svjetlosnu i zvučnu signalizaciju na koju se trebalo dodati još samo polubranike i maknuti stare rampe. Tako se prema planu HŽ-a trebala zamijeniti naprava koja spušta i podiže rampe stara gotovo koliko i sama željeznica u Istri, izgrađena daleke 1876. godine.

Iz nepoznatih razloga, već godinama paralelno rade obje naprave. Sofisticirani uređaj s nosačem, ovih novih neugrađenih polubranika, putem senzora spušta se i odmah nakon prolaza vlaka diže.

Paralelno, na istom prijelazu i istom mjestu, radi i stara rampa koja nakon prolaska vlaka ostaje spuštena i do desetak minuta, sve dok se vlak koji je prešao prijelaz ne dovuče do sljedeće željezničke postaje udaljene od spornog prijelaza nekoliko kilometara. Onda netko iz te udaljene stanice telefonskom vezom javi da je vlak prošao kroz njegovu postaju, a sve kako bi ”naš” željezničar s pazinskog kolodvora preko lanaca i kolotura ručno digao staru rampu.

Naravno, kolone automobila, i ja među njima, čekaju da se digne stara rampa, premda je uz novi mehanizam s nosačem, patrljak nove rampe davno već u zraku. 

Zanimljivo je i čekanje pregleda UZV color dopplera arterija i vena u Općoj bolnici Pula, za koji se čeka tričavih 15 mjeseci. Ali što je to, tješim osamdesetogodišnjeg susjeda, naspram magnetne rezonance mozga za koju se u jednoj zagrebačkoj bolnici čeka 16 mjeseci ili za magnetnu rezonancu velikih zglobova 17 mjeseci.

Vrijeme je naša najveća dragocjenost. Životni sat koji otkucava i koji se bespovratno troši. Što bi rekao frontmen Partibrejkersa, vidoviti Cane, u pjesmi ”1.000 godina”: ”Ne želim da živim 1.000 godina, hoću sad i hoću sve”.

Ali ”hoću sada i hoću sve” ne postoji na ovim prostorima, čiji je mentalni sklop bliži onom ustrajnom trpljenju i čekanju, opisanom u posthumno objavljenom Andrićevom romanu ”Omerpaša Latas”, gdje u društvenoj ljestvici uspijevaju jedino oni naoružani beskonačnim strpljenjem, koji ispred vrata velikog paše čekaju danima i tjednima, pokoji mjesecima, da ih ovaj primi, njih i njihove sitne zamolbe, nade i ustupke.

Sve je jedna uzbibana melasa, usporeni hod povijesti, asfaltirane ulice i odmah nanovo prekopane, zakrpane, šahtovi koji poskakuju prolaskom automobila, nove fasade koje se već sljedeće jeseni ljušte, izgrađeni objekti koji stoje zauzlani u prostoru, čekajući da ih netko iz političke vrhuške svečano ”otvori”.

Tragikomična predstava, nefunkcionalan sustav, improvizacije i poneki odbljesak profesionalca, koji odmah brzo zamre na horizontu kao zvijezda repatica, u sveopćem mraku diletantizma.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
    •  Jebeni igrač
    •  Debeli dječak
    •  Tramvaj zvan čežnja
    •  Pet koncerata srpske turbofolk pjevačice u zagrebačkoj Areni

> Svi tekstovi ovog autora