Je li u Hrvatskoj moguće biti apolitičan?

Biti jednostavno izvan svega, anoniman u svakom pogledu, izvan te sramotne politike koja je preplavila cijelu državu, sustava vrijednosti koji poštuje lopove i diletante, a izruguje se poštenju i stručnosti… to je često, u stanjima vlastitih preispitivanja, kontemplacija ili vanjskim faktorima izazvanih afektacija, želja ili san mnogih od nas.

”Da mi je nestati negdje, na nekom pustom otoku, ostaviti sve brige iza sebe, da me nitko ništa ne pita”, samo su neke od onih nikada ostvarenih želja, kada nas svakodnevnica začinjena egzistencijalnim okolnostima i nemogućnostima da na njih, na bilo koji način utječemo, dovede do zida i imaginarnog streljačkog voda.

Ali, biti apolitičan, bez velikih odricanja i društvenih, socijalnih rizika, povlastica je pripadnika naroda nekih uređenijih država od naše.

Kod nas je, nažalost, sve dovedeno do trivijalnosti i banalnosti politike, tako da je, zapravo, u Hrvatskoj najgore ostati apolitičan, neopredijeljen.

Pragmatičnije je biti, (ako već nismo članovi najprofitabilnije vladajuće stranke), i najcrnji oporbenjak, nemilice napadan opozicionar, najgora moguća opozicijska šuga bez ikakvih izgleda niti za vijećničko mjesto u nekoj zabačenoj općini s proračunom nedostatnim za plaće političkih dužnosnika, sve je bolje nego ostati apolitičan.

Jer apolitičan je onaj čiji je koeficijent težine na skali društvenih vrijednosti u Hrvatskoj jednak nuli.

”U povijesti nisu rijetka mračna vremena u kojima se javni prostor pomrači, a stanje svijeta postaje tako dvojbeno da ljudi prestaju od politike tražiti išta više od pokazivanja primjerena obzira prema njihovim (vlastitim) životnim interesima i privatnim slobodama”, napisala je Hannah Arendt, davne 1968. godine u knjizi ”Ljudi u mračnim vremenima”, i kao da je pišući knjigu prije pedesetak godina, pisala zapravo knjigu za nas – sadašnje građane Hrvatske, koji, eto, u 2023. godini, žive upravo onako kako je opisala Hannah Arendt, u društvu u kojemu se od bavljenja politikom i doticaja s politikom očekuje prvenstveno i isključivo vlastiti interes, vlastiti probitak i uspjeh.

Umjesto da se sve poduzima za dobrobit društva, umjesto da sve teži ostvarenju društvenih interesa i ciljeva zajednice, što je uobičajeno i zlatni standard u uređenim društvima, aktualna politika u Hrvatskoj se, upravo suprotno, bavi jedino i isključivo osobnim interesima političara na vlasti, njihovim apetitima da u što kraćem roku zgrnu nevjerojatna bogatstva, da opljačkaju narod koji predstavljaju, koji ih je izabrao i dao im povjerenje da u ime njega upravljaju tim istim bogatstvima i resursima za dobrobit zajednice.

Ali sve to već godinama znamo i ništa ne poduzimamo, dok tonemo kao društvo u sveopću apatiju i ravnodušnost. I dok poput psa na lancu, svako malo netko zalaje, karavane, odnosno bezočni kriminalci, prevaranti i lopovi, prolaze mimo nas gizdavo se cereći, sigurni da im na kraju priče neće pasti ni dlaka s glave.

I što reći nakon ovog posljednjeg, trijumfalnog Todorićevog obraćanja naciji gdje prvi čovjek nekadašnjeg Agrokora, nakon što je prošlo šest i pol godina od čuvenog izglasavanja zakona o Agrokoru, tzv. Lex Agrokor, fantomske samoproglašene grupe Borg, milijunskih honorara koje su si podijelili vladajući usko povezani unutar Plenkovićeve Vlade…

I što reći nakon tog trijumfalnog Todorićevog obraćanja naciji gdje ovaj nekada HDZ-ov čovjek od povjerenja, barata nevjerojatnim ciframa o visini obeštećenja kojega očekuje od države Hrvatske, koju je tužio za nezakonito otimanje njegova Agrokora, nakon što se Arbitražni sud u Washingtonu proglasio nadležnim u sporu Ivice Todorića protiv RH, a na Visokom kaznenom sudu RH je palo vještačenje koje je bilo glavni dokaz protiv Ivice Todorića.

Radi se o sedam milijardi eura, ili 25 posto godišnjeg državnog proračuna Republike Hrvatske.

Uzalud vladajući kroz medije zadnjih tjedana mažu oči hrvatskoj javnosti, raznoraznim aktualnostima poput afere trovanja bezalkoholnim pićem Coca-Cole, uvijek dobrodošlim vijestima iz rata u Gazi, rata u Ukrajini, ili najnovijim razrješenjem dužnosti ministra obrane Marija Banožića koji je, nakon što je ”nesmotreno” terencem prešao na suprotnu stranu ceste, pokosio vozača koji je na licu mjesta ostao mrtav.

O Todorićevom obraćanju naciji, o prijetećih sedam milijardi eura odštete koja visi poput giljotine nad našom budućnosti i budućnosti Republike Hrvatske, o sve izglednije, diletantski izvedenom igrokazu stečaja Agrokora i postavljanja izvanredne uprave, u režiji samozvane grupe Borg, nažalost, još će se dugo pisati, unatoč upornoj namjeri vladajućih da to, kao i sve do sada, pometu i gurnu pod tepih.

I kako onda da čovjek bude apolitičan, čak i ako nema nikakav benefit od politike, ako je obični statist i promatrač?

Kako da preživi nenarušena duševna zdravlja, svakodnevno sučeljavanje s uvredljivom državnom politikom punom razotkrivenih, pa ubrzo zaboravljenih skandala, nezakonitih radnji, velikih malverzacija…?

Kako se obraniti od tih silnih imena ministara koji se smjenjuju kao na traci, nakon otkrivenih (najčešće preko inspekcija EU-a i procesuiranih preko Ureda europskog javnog tužiteljstva) s novim i sve bezobraznijim aferama, kako zaobići u medijima te ”zabrinute” face i njihove dubioze, njihovu ”brigu” za naše bolje sutra…?

Kako biti apolitičan i ujedno zaštićen od domaće dnevne politike, a da to ne bude onaj žuđeni robinzonski otok na početku teksta, ili ipak odlazak u neku pošteniju, iskreniju, što bi se reklo, uređeniju europsku zemlju od naše?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
    •  Jebeni igrač
    •  Debeli dječak
    •  Tramvaj zvan čežnja
    •  Pet koncerata srpske turbofolk pjevačice u zagrebačkoj Areni

> Svi tekstovi ovog autora