Idealno je upravljati s prestrašenim i frustriranim građanima

”Kitovi ubojice kao i većina morskih životinja, teško se promatraju i proučavaju. Većina zbivanja se događa pod vodom, i mi zapravo ne možemo vidjeti što se događa u dubini mora, već vidimo samo zamahe peraja na površini, ispuhivanje zraka ili izrone, skokove koji nemaju znanstveno objašnjenje. Postoji pregršt organizacija kitova ubojica i njihovih interakcija koje se ne vide, to je međusobno jako povezana zajednica, ali oni se druže i s drugima koji su im slični. Ne znamo sa sigurnošću zašto je to tako. Znamo da je to zastupljeno među mnogim sisavcima, uključujući ljude, tako da je to uglavnom šablona za koju nismo znali da postoji među kitovima ubojicama”. (Centar za istraživanje kitova UNIVE / Exeter)

Tako otprilike u Lijepoj Našoj kao i u opisanom istraživanju obitavališta kitova ubojica, već tridesetak godina egzistira suživot dviju u potpunosti različitih sfera, dviju različitih pojavnosti – one vanjske stvarnosti vidljive prostim okom i pristupačne običnom puku, i one druge nevidljive, kriminalne, nedemokratske i nedomoljubne sfere, skrivene od pogleda te iste javnosti, zaštićene svim mogućim sredstvima, nevidljive poput dubokog podmorja do kojega ne prodiru sunčeve zrake.

Radi li se o utaji poreza, banalnoj krađi željezne armature, prvobitnoj pretvorbi na hrvatski način ili klasičnom ”mitu i korupciji”, više uopće nije važno. Ili, je li se radi o državnoj firmi, poludržavnoj firmi, privatnoj investiciji, poslu vezanom uz neku jedinicu lokalne uprave i samouprave (po mogućnosti bliže morskom pojasu), opet je nebitno, jer sve je kontaminirano novokomponiranim sustavom vrijednosti koji poštenje, nepristranost i stručnost zazire i ignorira, smatrajući ga osobinom budala i naivaca.

Ozbiljna, poslovna persona u novoetabliranom sustavu vrijednosti je ona osoba koja uspijeva plivati u toj mutnoj, dubokoj kaljuži kriminala, u toj sferi običnom puku nedohvatljive paralelne stvarnosti koja nam svako malo, potaknuta unutarnjim previranjima, žrtvovanjima slabijih ili međusobnim borbama za prevlast i veću dobit, iskoči na površinu, kao rep onog kita ubojice na mirnoj, zrcaljenoj površini mora, da nas osupne nekim novim brojkama, nekom novom aferom, pokradenim iznosima koji nama običnim smrtnicima, permanentno na rubu gole egzistencije, zakočenima, stalno u egzistencijalnom strahu i egzistencijalnom minimumu, uz najbolju volju i naprezanje i dalje ostaju apstraktno zbunjujući, nedokučivi svojim dugačkim nizom nula, kao što je ova posljednja afera u INA – MOL-u ”teška” tričavih 1.000.000.000 nečega.

Tu su još i druge afere, takozvani skandali, nižu se kao čudnovati kljunaši u dječjoj slikovnici: afera HAC i bojanje tunela, afera Vjetroelektrane, Sanaderova afera INA – MOL, afera Planinska, afera Sunčani Hvar, afera Brodosplit, afera prodaja Plive, afera Kamen Ingrad, afera Fimi media, afera Hypo, afera Hrvatska željeznica, afera Salonit, afera Medikol, afera Hrvatske poštanske banke, afera s dionicama Podravke i beskonačan niz promašenih pretvorbi u devedesetima…

Paralelni svijet, nama nedohvatljiv i stran, bombardirajući nas tim devetoznamenkastim, desetoznamenkastim brojkama pokradenih milijuna i milijardi, upravo suprotno očekivanom, stvara kod običnog građanina dodatan strah, dodatnu frustraciju i nemoć, i on, još više uvlačeći se u sebe, gubi ono malo ponosa i prkosa što ga je nekada imao.

I umjesto da ga takve izvanredne afere i pljačke pokrenu iz mrtve točke u kojoj statira već desetljećima, on podsvjesno još više produbljuje izgrađeno strahopoštovanje prema instanci vlasti, prepuštajući se pasivnom strahu, kloneći se od bilo kakvih promjena i rizika, zaboravljajući udisati vlastiti život ”punim plućima”, pasivno podržavajući tu istu vlast koja mu takav život onemogućuje.

Jer pasivnost građana leži u percepciji i doživljaju kriminala, narodski ”lopovluka” ili ”pljačke”.

Svaki lopovluk mjerljiv prosječnom mjesečnom plaćom, ili nešto veći lopovluk usporediv vrijednošću novog automobila u razredu marke ”KIA Rio”, ili još veća lupeština prispodobiva vrijednosti jednokatnice negdje na kontinentu s voćnjakom i kukuruzištem u nastavku parcele, istoznačnica je za pljačku, i kao takva se može doživjeti emotivno i misaono, paleći naše ”lampice” nezadovoljstva, potičući u nama iscjeljujući gnjev i eventualno nekakvu reakciju, bunt.

Ali kada se javno objelodanjeni, otkriveni kriminal, pljačka velike količine novca, mjeri u stotinama milijuna kuna, ili konačno (bingo!) u ovome posljednjem slučaju, u okruglo milijardu kuna, taj silni novac umjesto da potakne našeg građanina na bunt i neposluh, njega ta teško pojmljiva suma novca dezorijentira, pobuđujući u njegovom već iscrpljenom, frustriranom i rezigniranom biću, dodatnu neurozu, depresiju i apatiju, a s takvim glasačkim tijelom nemotiviranim da izađe na izbore, prestrašenim i frustriranim da bilo što poduzme, da, kao što smo već napomenuli, udari šakom o stol ili ”ne daj Bože” izađe na ulice, idealno je upravljati.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
    •  Jebeni igrač
    •  Debeli dječak
    •  Tramvaj zvan čežnja
    •  Pet koncerata srpske turbofolk pjevačice u zagrebačkoj Areni

> Svi tekstovi ovog autora