Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

Jeste li gledali sjajan, višestruko nagrađivan i duboko potresan igrano-dokumentarni film ”Dnevnik Diane Budisavljević”? Zahvalan sam Hrvatskoj televiziji što ga je početkom veljače (ponovno) prikazala i to u sasvim pristojnom terminu. Radi se, naime, o filmu koji treba ne samo iz povijesnih nego i iz pedagoško-moralnih razloga uvijek iznova gledati.

HTV u najavi filma naglašava kako je to ”priča o zaboravljenoj heroini iz Drugog svjetskog rata koja je pokrenula akciju u kojoj je iz logora spašeno više od deset tisuća djece”.

Naslov ove kolumne posudio sam iz podnaslova filma koji glasi: ”Istinita priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima”. Moji prijatelji i suradnici znaju da sam osobno neprestance i intenzivno u potrazi za upravo takvim ljudima.

Našem vremenu i svima nama u našem ranjivom povijesnom hodu i nastojanjima oko izgradnje humanijeg svijeta trebaju uzori hrabrih i požrtvovnih vizionara i humanista iznimne osobne snage koji nam svjedoče kako ”uvijek možemo i moramo težiti izdići se iz ruševina naših niskosti prema višim idealima i ciljevima”.

Ovaj impresivan film redateljice Dane Budisavljević (nije u rodu) je na samom početku osvojio nagrade u najvažnijim kategorijama na 66. Pula Film Festivalu 2019. godine. Poslije trijumfa u Puli film je počeo nizati zapažene uspjehe i priznanja i na međunarodnom planu.

Film je zasluženo hvaljen od mnogih autoriteta. Moj hrvatsko-američki suputnik i naširoko poznati filmski redatelj Rajko Grlić, primjerice, istaknuo je znalački kako je to ”prvi film koji se bavi ustaškim zločinima u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bez ikakve ideološke i navijačke vizure” te da se radi o filmu ”od kojeg se čovjek naježi jer shvati koliko je beskonačni apsurd poricati ustaške zločine”.

Novinar Ante Tomić, prepoznatljiv ne samo po svojim kreativnim kolumnama nego i kao nagrađivani književnik i scenarist zaključuje svoju pohvalnu preporuku riječima kako je film ”Dnevnik Diane Budisavljević” ”nešto najistinitije, najvažnije i najaktualnije što ćete vidjeti unatrag mnogo godina”. A Zrinka Pavlić je svoj Filmski osvrt naslovila ”Dnevnik Diane Budisavljević – film koji će vam slomiti srce, ali vas i podsjetiti da uvijek treba stati na stranu ljudskosti”.

Arhivskim snimkama umiruće djece u logorima te svjedočenjima sada već ostarjelih muškaraca i žena koje je Budisavljević spasila iz logora, film doista slama i najtvrđa srca gledatelja. Gledajući taj film teško je ostati bez suza.

Plemenita i mudra humanistkinja Diana Budisavljević, koju je povijest neshvatljivo i predugo ignorirala, doista je odvažno i krajnje požrtvovno stala na stranu humaniteta te tako usprkos svim okolnostima spasila tisuće djece iz ustaških logora. U vrtlogu rata ona se odrekla svog komfora i sigurnosti te je svoj život posvetila spašavanju djece i njihovih majki.

Diana je podrijetlom Austrijanka, rođena Obexer 1891. godine u Innsbrucku. Tamo je kao studenta medicine upoznala svog muža s kojim od 1919. živi u Zagrebu gdje je dr. Julije Budisavljević profesor kirurgije na Medicinskom fakultetu.

U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Duboko potresena užasom koji je osobno svjedočila, a koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana neumorno apelira na vlast, Crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. No nitko ne želi preuzeti odgovornost.

Budisavljević s nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira riskantnu seriju akcija kojima će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. U tom predanom radu ona je svoj život, ali i život svoje obitelji izložila opasnosti smatrajući da nijedan život nije vredniji od života nedužnih koje treba spasiti.

Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Njezino austrijsko podrijetlo je vjerojatno glavni razlog što je ”jedna od najvećih humanitarnih priča Drugog svjetskog rata” ostala neispričana u socijalističko vrijeme i sve do nedavno.

Zahvaljujući filmu ova prešućivana heroina Drugog svjetskog rata je izašla iz anonimnosti i ušla ne samo u javnost nego i u školske sadržaje. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je 2020. godine film uvrstilo u školski kurikulum kako bi se učenici upoznali s različitim oblicima diskriminacije i netolerancije i njihovim posljedicama.

U korijenu ”Akcije Diane Budisavljević” je njezina želja da pomogne djeci i majkama koji su gledali smrti u oči u zloglasnim ustaškim logorima.

U svom Dnevniku opisuje kako i zašto ona osobno preuzima odgovornost za ”akcije” jer se institucije kojima se obraćala za pomoć nisu odazvale ”plašeći se da će biti proganjani ako službeno nastupaju. Na taj sam način od početka bila sama odgovorna za čitavu Akciju, sve se radilo pod mojim imenom i mojim rizikom. Bilo je razumljivo da se moj muž bojao za mene i sebe i nije bio suglasan s mojim radom. No željela sam pomoći koliko je to ikako bilo moguće. Budući da nitko drugi nije želio preuzeti rizik, nije mi preostalo drugo no da sama za sve preuzmem odgovornost. Polazila sam od stajališta da moj život nije vredniji od života nedužno proganjanih i ako sam u mogućnosti drugima pomoći, pritom sam u prvom redu mislila na djecu, moj je život bio tako bogat da moram primati događaje onakvima kakvi će biti”.

Zaključujem još jednim podužim citatom u kojem ona hvali jednu od svojih suradnica, medicinsku sestru Habazin. ”I ovaj put, kao i bezbroj puta kad sam je u budućnosti trebala, naišla sam kod nje na veliku predusretljivost i spremnost za pomoć. U daljnjem radu sam u sve većoj mjeri upoznavala i cijenila njezinu veliku dobrotu, nesebičnost i spremnost za pružanje pomoći. Tijekom svih ratnih godina posvetila je sestra Habazin svoj život isključivo pomoći onima kojima se najmanje pomagalo, koji su bili najviše proganjani i radila je uvijek tamo gdje je bilo najopasnije, bilo zbog opasnosti od progona, bilo zbog opasnosti od infekcije. Ni na što se nije obazirala, ničega se nije plašila kad je trebalo pomoći. Izražavam joj svoje najdublje poštovanje i zahvalnost. Ne može se u dovoljnoj mjeri izraziti sve dobro što je za narod učinila”.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
    •  Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
    •  Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
    •  Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom
    •  Teologija u Osijeku: Od Katančića do Kraljika

> Svi tekstovi ovog autora