Bijeg predstojnika Ureda potpredsjednice Vlade ”pod tepih”

Jedna od najgorih noćnih mora nekog državnog aparata jest u tome da njegov visokopozicionirani državni službenik ili dužnosnik, ničim izazvan, u sezoni ”kiselih krastavaca”, usred ljeta i uspješne turističke sezone, učini društveno neprihvatljiv, amoralan čin, vrijedan zgražanja i osude šire javnosti, da dovodeći sebe i svoju vjerodostojnost, svoj kredibilitet, i svoj ugled, pod lupu i oštru kritiku javnosti, indirektno dovede i taj isti državni aparat čiji je zaposlenik i kojega predstavlja, u šah – mat poziciju, u kojoj se učinjena politička šteta ni s čim više ne može ispraviti i nadoknaditi.

Tako je prije deset dana svakome iole pragmatičnijemu političaru u državi izgledala situacija oko automobilske nesreće u kojoj je predstojnik Ureda potpredsjednice Vlade Dalibor Šemper, (prije ove potonje, obnašao je mnoge funkcije u Vladi: poput tajnika predstojnika Ureda Koordinacije za unutarnju politiku u Vladi RH, ali i tajnika ravnatelja Ureda Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti i hrvatskih branitelja) pod utjecajem alkohola, automobilom teško ozlijedio dijete u prometnoj nesreći u mjestu Štikada kraj Gračaca, a potom pobjegao s mjesta nesreće.

To da je predstojnik Ureda potpredsjednice Vlade Dalibor Šemper sjeo za volan s 1,04 promila alkohola u krvi, to da je po izjavi očevidaca vrludao cestom do trenutka kada je potpuno izgubio kontrolu i prešao na suprotnu stranu ceste, taman na mjestu gdje je hodalo pored ceste troje djece, od kojih ga je dvoje uspjelo izbjeći, a treće je udario, još bi se i moglo u ovom našem moralno nemoralnom ”miš-maš” potonuću elementarne empatije i suosjećanja prema drugome, relativizirati i na neki način ”razumjeti”, pravdati frazom ”to se svakom može dogoditi”, ali kada je taj isti predstojnik Ureda potpredsjednice Vlade Dalibor Šemper, nakon što je automobilom udario nesretno dijete, pobjegao s mjesta nesreće ostavljajući teško povrijeđenog desetogodišnjeg dječaka da polomljen, s teškim unutarnjim povredama, ostane ležati pored ceste, onda takvo moralno posrnuće traži u našim medijima posebnu pažnju i analizu.

Od užasnog je događaja prošlo deset dana, a posebna pažnja i analize su izostale. Jedna je hrvatska novina, upravo suprotno, pokušala umanjiti moralni pad predstojnika Ureda potpredsjednice Vlade Dalibora Šempera, suptilno naznačujući u svojoj mini analizi njegova lika i djela, izvjesni nesklad, čuđenje, da netko tko je u životu inače miran, i kod kuće meditira i vježba jogu, jednom riječju – izvorni pacifist, može učiniti tako što, jer on se nije, zaključuje ista novina, nakon što je zaustavljen u bijegu, ni na koji način izjašnjavao da radi na tako odgovornoj državnoj funkciji itd. …

Zaboravlja se pri tome da su ga u bijegu, fizički mu zablokiravši put automobilom, sustigla četvorica mladića iz okolice Sinja, očevici nesreće, držeći ga u ”zarobljeništvu” punih 40 minuta, dok nije stigla pozvana policijska patrola. Prostor za eventualan, bilo kakav pokušaj ”pogodovanja”, tu i nije bio moguć.  

U međuvremenu, nekoliko dana nakon poraznog bijega predstojnika Ureda potpredsjednice Vlade Dalibora Šempera s mjesta nesreće u kojoj je nastradao desetogodišnji dječak, fokus javnosti je maestralno preusmjeren, teledirigiran, na brže-bolje improviziranu, veliku polemiku je li povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti predsjednik države naložio postaviti daske ispod crvenog tepiha na Kninskoj tvrđavi, ili ipak nije, i tom se, priznajmo, moralno duboko problematičnom dvojbom, popunio medijski prostor u tim ”kritičkim” danima, sve dok zaborav javnosti nije u potpunosti ”izbrisao” taj, po vlast neugodan i ponižavajući događaj uzrokovan neljudskom reakcijom njihovog predstojnika Ureda potpredsjednice Vlade, gospodina Dalibora Šempera.

A onda je krenulo guslarenje o Oluji, o tome koliko je Srba protjerano, koliko je crkava i spomenika uništeno, i opet s naše strane koliko je crkava i spomenika uništeno prije Oluje, koliko je Hrvata protjerano prije Oluje, koliko je žena i djece ubijeno prije Oluje…

I državni aparat mogao je odahnuti, javno se hrvatsko mnijenje vratilo u svoj uspavani kolosijek, u rutinu propagandne mašinerije, uspješno je i ovoga puta eutanaziran, neutraliziran, zatomljen i potisnut subverzivni potencijal javnosti – da probudi u sebi osjećaj za istinom i pravdom.

Naša mala zemlja, gdje se svi zamalo poznaju ponaosob u bilo kojoj branši, gdje su mediji više-manje osmišljeni iz istoga sjedišta, sve podsjeća, kako vrijeme prolazi, na izmaštani Clarkeov Diaspar, mitski grad iz poznate SF knjige ”Grad i zvijezde”, koji zaštićen staklenom kupolom, vlastitom klimom, vlastitim sustavom za preživljavanje, opstaje već stoljećima, a da, kako vrijeme prolazi i generacije se izmjenjuju, njegovi stanovnici – stanovnici Diaspara, više niti u snovima ne pomišljaju na to da saznaju što se događa izvan kupole njihova grada, na planeti na kojoj se nalaze, ili u svemiru koji ih okružuje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
    •  Jebeni igrač
    •  Debeli dječak
    •  Tramvaj zvan čežnja
    •  Pet koncerata srpske turbofolk pjevačice u zagrebačkoj Areni

> Svi tekstovi ovog autora