Žmegač je pravi homo universalis kozmopolitske orijentacije

Upravo dok sam počeo pisati ovu kolumnu o odlasku našeg velikana Viktora Žmegača (1929. – 2022.) stigla mi je tužna vijest da je u Philadelphiji preminuo Ron(ald) Sider, jedan od mojih najdražih prijatelja i suradnika među američkim teolozima. Neki bi rekli: jedan od globalno najutjecajnijih predstavnika holističke kršćanske misli i prakse.

Našao sam se u dilemi – pisati o Žmegaču ili o Sideru? O Žmegaču je hrvatska javnost ovih dana puno saznala, a o izuzetno zaslužnom Sideru zna vrlo malo. Osim toga su o Žmegaču na Autografu već objavljeni dragocjeni osvrti cijenjenih kolegica Jadranke Brnčić i Ivane Šojat.

Slijedim sugestiju ”moje drage Cvijete” (kako je Žmegač redovito oslovljavao svoju voljenu suprugu) to jest ne manje drage moje supruge Vlaste, da Sidera ipak odložim za sljedeće javljanje na ovom mjestu.

Neću ovdje ponavljati sada već dobro poznatu Žmegačevu biografiju niti nabrajati istaknuta djela njegove fenomenalno impresivne bibliografije te mnogobrojna akademska i ina priznanja i odlikovanja koja je primio u svoje dvije domovine.

Samo nekoliko osobnih zapažanja i manje poznatih činjenica i sudova o ovom neospornom eruditu i poliglotu široke humanističke naobrazbe i međunarodne reputacije, pravom homo universalisu kozmopolitske orijentacije.

Istaknimo samo da je međunarodni ugled stekao kao glavni urednik tritomne Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart (”Povijesti njemačke književnosti od 18. stoljeća do danas”). Slijedilo je četrdesetak znanstvenih i stručnih knjiga kao i stotine radova razasutih po časopisima i zbornicima u zemlji i inozemstvu.

U pravu su oni koji tvrde da odlaskom ovog univerzalnog znanstvenika završava jedna epoha u hrvatskoj i europskoj kulturi.

Providnost je htjela da se Žmegačev odlazak dogodi u vrijeme dok sam osobno duboko uronuo u tahogenu epohu njegove sjajne studije ”Strast i konstruktivizam duha”. Moram dodati deskriptivni podnaslov koji predstavlja i razgraničuje tematski sadržaj knjige – ”Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća”. 

Bilješke koje sam kanio ugraditi u jedan zahvalnički dopis autoru ostat će neposlane kao što će ostati neuručena prestižna Ekumenska povelja kojom ga je za ovogodišnji Dan reformacije odlučio odlikovati Evanđeoski teološki fakultet u Osijeku. Neposlano i neuručeno jer je akademik Žmegač ovih dana preselio na drugu stranu obale života.

S Viktorom Žmegačem me upoznao moj povremeni suputnik i naš zajednički prijatelj Nedjeljko Fabrio. ”Vas protestanata u Hrvatskoj je nažalost malo pa trebate surađivati”, tom je prigodom naglasio Nedjeljko, uvijek dobrohotni prijatelj manjinaca.

Naš prvi zajednički razgovor utroje bio je usredotočen na Fabrijevu dramu ”Reformatori” koja je uspješno prikazana i nagrađena na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, ali nikako nije uspjela stići na kazališne daske u ”odviše ekskluzivističko-nacionalistički katoliciziranoj Hrvatskoj” (Žmegač).

Usput: na početku naših druženja akademik Fabrio je bio neugodno iznenađen kada sam ga pitao zar njega i njegove kolege nije sram što Viktor Žmegač još nije primljen u HAZU iako je već godinama visoko cijenjeni član ugledni(ji)h njemačkih znanstvenih društava i akademija.

Nakon naših javno postavljenih upita i kritika HAZU je – iako zakašnjelo – ipak po hitnom postupku uvrstio svog dotadašnjeg dopisnog suradnika među redovite članove.

Viktor Žmegač se ponosio time što je rođen 21. ožujka, na isti dan kao Johann Sebastian Bach, njegov najomiljeniji skladatelj kojeg je kao školovan muzikolog poznavao u detalje i čije je kompozicije kao neizlječivi klavirist svirao maltene svakodnevno.

Knjigu je zavolio od ranog djetinjstva, ponajviše pod utjecajem književno obrazovane majke i djeda Georga Justha koji je bio evangelički pastor u Slatini u kojoj je Viktor proveo svoje djetinjstvo.

Pastor Justh je, iako Nijemac, prezirao naciste jer su zabranili Heineova djela i srušili spomenik velikom skladatelju Mendelssohnu koji je bio židovskog podrijetla, ali predan evangelik.

Djed Georg je malog Viktora iz rodne Slatine vodio na izlete po drugim slavonskim mjestima, na Dravu, u Voćin, a on se posebno rado sjeća kako su iz Orahovice krenuli po šumama Papuka pa sve do razvaline srednjovjekovne utvrde Ružica.

Pričao mi je i o svojim gimnazijskim danima u Osijeku te kako je izvan škole najviše vremena provodio po antikvarijatima gdje je kao knjiški radoznalac pronalazio mnoge knjige na različitim jezicima.

Školstvo ga je izuzetno zanimalo te je stoga bio zabrinut zbog nekih modernih trendova. Suvremene reforme visokog obrazovanja su mu bile suspektne zbog američkog utjecaja. Poznata je njegova kritička opservacija: ”Bolonja je brokerska izmišljotina, prema kojoj se obrazovni sustav mora organizirati tako da bude u potpunosti podvrgnut pragmatici kapitala”.

Ovaj vrhunski intelektualac enciklopedijskog znanja je bio istovremeno vrlo pristupačan čovjek, izuzetno topla ličnost, uvijek drag, smiren i pouzdan.

Mene je osobno duboko dirnulo njegovo gledanje na brak kao trajnu, svetu te stoga neraskidivu zajednicu bogomdane ljubavi i potpunog predanja. Živio je u skladnom, sretnom i stabilnom braku s voljenom suprugom Cvijetom, nastavnicom njemačkog jezika i autoricom nekoliko udžbenika.

Posebno je dirljivo s koliko ljubavi je brinuo za nju kada je oboljela od Alzheimera. ”Volio sam je neizmjerno od prvog dana do njezine smrti”.

Nas dvojicu je kao njemačke studente na neki osobit način povezalo zajedničko zanimanje za povijest, kulturu, znanost i visoko školstvo te kompleksne zemlje. Zanimao se za moj Erzhausen i Tübingen i iznenadio me svojim znanjem o povijesti i najutjecajnijim profesorima na Teološkom fakultetu Sveučilišta u (njegovu) Göttingenu.

Čitateljima Autografa svesrdno preporučam da čitaju Viktora Žmegača. Ne moraju otpočeti epohalnom poviješću njemačke kulture, višestruko nagrađivanom ”Od Bacha do Bauhausa”, iako držim da tu knjigu desetljeća prije ili kasnije treba pročitati svaki ozbiljan europski orijentiran intelektualac.

Za početak može i Žmegačeva popularna uspješnica ”Filozof igra nogomet”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
    •  Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
    •  Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
    •  Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom

> Svi tekstovi ovog autora