Zelenašima porezne olakšice za kredite u ”švicarcima”

Nakon što su banke ustrajale u odbijanju svih predlaganih (i sudskih) nagodbi s korisnicima kredita s ugovorenim otplatama u švicarskim francima, te nakon neuspjele presude Visokog trgovačkog suda (Pž-7129/13-4), Vlada je objavila da priprema zakon kojim bi do kraja rujna ove godine trajno riješila problem kredita s otplatama vezanim uz švicarski franak.

Procjenjuje se da bi banke nakon realizacije zakonskog prijedloga Vlade u ”biznisu sa kreditima u švicarcima” umanjile svoje (planirane) prihode za oko 800 milijuna eura, odnosno u vrijednosti oko 11 do 12 posto njihova kapitala, pa Vlada (opet ništa ne pitajući hrvatske obveznike poreza) bankama obećava ”kompenzaciju” poreznim olakšicama.

Nesporno je da oko 55.000 obitelji treba dovesti u položaj da napokon mogu otplaćivati kredite čija je otplata ugovorena u švicarskim francima pod uvjetima kakve imaju svi ostali krediti.

Sporno je, međutim, treba li poreznim olakšicama štititi osam banaka od djelovanja tržišta (bankrota zbog lošeg plasmana kapitala), odnosno od posljedica ugovaranja pravno upitne otplate kredita u švicarskim francima s promjenjivim kamatnim stopama koje su bankari jednostrano mijenjali prema svojim pravilima.

Prema scenariju Vlade realizacijom zakonskog prijedloga prvo bi se svi krediti u švicarskim francima (silom zakona) konvertirali u eure po konačno fiksiranoj kamatnoj stopi koja je na dan dizanja kredita vrijedila za stambene kredite u eurima.

Procjenjuje se da bi banke nakon realizacije zakonskog prijedloga Vlade u ”biznisu sa kreditima u švicarcima” umanjile svoje (planirane) prihode za oko 800 milijuna eura, odnosno u vrijednosti oko 11 do 12 posto njihova kapitala, pa Vlada (opet ništa ne pitajući hrvatske obveznike poreza) bankama obećava ”kompenzaciju” poreznim olakšicama

U drugom koraku bi se izračunala razlika u iznosima kredita u francima i kredita u eurima i tako dobiveni ukupni iznos razlike otpisao u glavnicama svih tih kredita.

Razlika ukupnog iznosa konverzije iz franka u euro išla bi (tobože) na teret banaka, pri čemu diskretno obećana stvarna vrijednost poreznih olakšica nije dosad objavljena.

Neupućene kolege novinari tu ”razliku iznosa konverzije iz franka u euro” pogrešno označavaju pojmom ”gubici banaka”.

A pitanje je jesu li banke korisnicima kredita s ugovorenim otplatama u švicarskim francima isplaćivale kredite u gotovini u švicarskim francima ili samo knjigovodstveno obračunavale u uobičajenoj kunskoj protuvrijednosti prema nepovoljnijem, tzv. kupovnom tečaju švicarskog franka na dan realizacije kredita bez prometa novog novca?

Ako ti krediti u ”švicarcima” najčešće zapravo uopće nisu ni isplaćivani, nego su banke s formalnim prodavateljima na tržištu neprodanih stanova samo knjigovodstveno prebijale svoja dotadašnja dospjela nenaplaćena potraživanja bez prometa stvarnog novog novca, nema osnove smatrati da se radi o stvarnim ”gubicima banaka”.

Ne radi se o stvarnom novcu, nego o fiktivnoj prodaji (ubrzavanju potrošnje) dobara koja se na tržištu inače ne bi mogla prodati za stvarni novac.

Vratimo se načas neuspjelim presudama zbog kojih Vlada priprema zakon (analizu neuspjele presude Visokog trgovačkog suda objavio sam u Autografu 19. srpnja 2014.).

Dosuđeno je da je osam tuženih banaka zakonito ugovaralo valutnu klauzulu u švicarskim francima, ali ne i promjenjive kamatne stope tih kredita.

Ako ti krediti u ”švicarcima” najčešće zapravo uopće nisu ni isplaćivani, nego su banke s formalnim prodavateljima na tržištu neprodanih stanova samo knjigovodstveno prebijale svoja dotadašnja dospjela nenaplaćena potraživanja bez prometa stvarnog novog novca, nema osnove smatrati da se radi o stvarnim ”gubicima banaka”. Ne radi se o stvarnom novcu, nego o fiktivnoj prodaji (ubrzavanju potrošnje) dobara koja se na tržištu inače ne bi mogla prodati za stvarni novac

Obrazlažući razloge dosuđivanja ništetnosti ugovorenih promjenjivih kamatnih stopa, u presudi se navodi: ”… vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, …”.

Da bi bilo razumljivo i onima koji nisu pravnici, valja pojasniti da je riječ zapravo o zelenaškim ugovorima.

Pitanje je, dakle, treba li bankama odobravati porezne olakšice radi rješavanja problema kreditnih dužnika kojima je zbog zelenaških ugovora nakon osam ili devet godina otplate kredita u švicarskim francima glavnica veća nego u trenutku kada im je taj kredit odobren?

Inače, banke u Hrvatskoj su već ranije zlorabile porezne olakšice. O tome sam prvi puta pisao nakon privatizacije Privredne banke Zagreb. Da bi se ta banka nakon njezina bankrota mogla prodati sadašnjim stranim vlasnicima, morali su se prethodno sanirati njezini gubitci, naravno, novcem hrvatskih obveznika poreza.

Nakon ”preuzimanja” od gubitaka ”očišćene” banke (PBZ), njezini strani vlasnici, prema tadašnjim poreznim propisima, uredno su (is)koristili tri godine zaredom pravo na porezne olakšice zbog priznatog poreznog gubitka u prethodnom poreznom razdoblju, premda su sve gubitke u cijelosti podmirili hrvatski porezni obveznici, a ne strani vlasnici.

To iskorištavanje prava na porezne olakšice zbog priznatog poreznog gubitka u prethodnom poreznom razdoblju je stvarno bilo stjecanje bez osnova zahvaljujući gluposti ili korumpiranosti službenika i dužnosnika (tadašnje) vlade i Ministarstva financija.

U Hrvatskoj ni do danas nije ostvaren učinkovit porezni nadzor banaka. Direkcija za bonitetni nadzor Hrvatske narodne banke i nadalje ne može razmjenjivati zaista kvalitetne podatke o provedenim poreznim nadzorima poslovnih banaka.

Jednostavno, kad neki revizor ili računovođa u Ministarstvu financija dostigne stručnu razinu da može kvalitetno analizirati stvarne rezultate poslovanja komercijalnih banaka, banke mu u pravilu ponude višestruko veću plaću da prijeđe raditi k njima.

A ako je ”nakon osam ili devet godina otplate kredita u švicarskim francima glavnica veća nego u trenutku kada je taj kredit odobren”, smatram da se radi o zelenaškim (lihvarskim) ugovorima o otplati kredita. Teoretski su ugovori zelenaški (lihvarski) kada jedna ugovorna strana (zelenaš ili lihvar) pribavlja za sebe ili treće osobe (primjerice, za strane vlasnike ”naših” banaka) nerazmjernu imovinsku korist iskorištavanjem nužde, neiskustva, neukosti ili lakomislenosti druge (slabije) ugovorne strane.

Godinama u Ministarstvu financija nisu učinkovito provjeravali umanjuju li bankari porezne obveze bilančnim prilagođavanjima dugoročnih rezervacija, pretjerivanjima u iskazivanju međusobnih plaćanja između banke kćeri u tuzemstvu i banke majke u inozemstvu za kupnju softvera, prava za korištenja imena, konzultantske usluge, nazive novih bankarskih proizvoda, itd.

U takvim okolnostima i ne čudi da su bankari odbijali sve prijedloge za nagodbe s korisnicima kredita s ugovorenim otplatama u švicarskim francima i staloženo čekali na porezne olakšice.

Smatram da su bankari mirno očekivali da će pravomoćno biti dosuđeno da je na prvoj strani spornih ugovora jasno pisalo da se ugovara valutna klauzula i da su to korisnici kredita kao ugovorne strane morale znati prije potpisivanja ugovora prihvaćajući povećani rizik .

I točno je da je to jasno pisalo u ugovoru, ali tog ”povećanog rizika” su morali biti svjesni i bankari, a ne samo korisnici kredita.

Pa kako je to promaklo sutkinjama Visokog trgovačkog suda, odnosno kako to da odgovornost za taj ”povećani rizik” prema hrvatskom sudištu mora snositi samo jedna (slabija) ugovorna strana, odnosno korisnici kredita, a ne i bankari koji su ”prodavali” svoje kredite?

A ako je ”nakon osam ili devet godina otplate kredita u švicarskim francima glavnica veća nego u trenutku kada je taj kredit odobren”, smatram da se radi o zelenaškim (lihvarskim) ugovorima o otplati kredita.

Teoretski su ugovori zelenaški (lihvarski) kada jedna ugovorna strana (zelenaš ili lihvar) pribavlja za sebe ili treće osobe (primjerice, za strane vlasnike ”naših” banaka) nerazmjernu imovinsku korist iskorištavanjem nužde, neiskustva, neukosti ili lakomislenosti druge (slabije) ugovorne strane.

Za ugovore o otplati kredita u švicarskim francima ima osnove misliti da su zelenaški zbog toga što kreditnim dužnicima dug, umjesto da se smanjuje, stalno raste i ”nakon osam ili devet godina otplate kredita u švicarskim francima”, odnosno glavnica je veća nego u trenutku kada su ti krediti odobreni njihovim korisnicima.

S obzirom na to da je moguće ta lihvarska potraživanja svesti na pravedniju razinu, a da banke ustrajno odbijaju nagodbe, Vlada bi trebala predložiti mjere suspenzije lihvarskih ugovora bez obećavanja poreznih olakšica. Pozivam obveznike poreza da uskrate suglasnost Vladi da odobri porezne olakšice Zagrebačkoj banci, Privrednoj banci Zagreb, Erste banci, Raiffeisen banci, Hypo banci, OTP banci, Splitskoj banci i Sber banci.

Ako lihvarskim ugovorima oštećeni kreditni dužnici traže da se njihove obveze nakon ”osam ili devet godina otplate” smanjuju (umjesto da se povećavaju), onda bi zelenaški vjerovnici trebali svesti svoja potraživanja na pravednije iznose.

S obzirom na to da je moguće ta lihvarska potraživanja svesti na pravedniju razinu, a da banke ustrajno odbijaju nagodbe s lihvarskim ugovorima oštećenim dužnicima, Vlada bi trebala predložiti mjere suspenzije lihvarskih ugovora bez obećavanja poreznih olakšica zelenaškim bankama.

Vlada ima obvezu pitati obveznike poreza da li su suglasni odobriti porezne olakšice lihvarima.

Pozivam obveznike poreza da uskrate suglasnost Vladi da odobri porezne olakšice Zagrebačkoj banci, Privrednoj banci Zagreb, Erste banci, Raiffeisen banci, Hypo banci, OTP banci, Splitskoj banci i Sber banci.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na ivica.grcar@autograf.hr ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu
    •  Mediji u koruptivnoj mreži vlasti
    •  Nelagoda u javnosti zbog hrvatske pristranosti
    •  Peticija HND-a radi zaštite ''ficleka'' iz kaznenih istraga
    •  Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci
    •  Četrdeset godina od ''unapređenja'' urednika za kurira

> Svi tekstovi ovog autora