Vučić kao wannabe Tito

Velika ”nesvrstana” parada u Beogradu, uz 60. godišnjicu Prve konferencije nesvrstanih u Beogradu 1961.: Vučić kao wannabe Tito!

Doduše, od svega što je ostalo nakon raspada Jugoslavije, Pokret nesvrstanih (koji još ”postoji”!) valjda je jedina prihvatljiva baština za baštinike nekad slavne zemlje. Isto je tako neprihvatljiv Vučićev pokušaj ”svrstavanja nesvrstanih” za potrebe vlastite promocije uz svrstanog Lavrova kao podršku te uz pozdravno pismo svrstanog Erdogana…

”Treća strana Hladnog rata” (Fraktura, 2010.) uglednog povjesničara Tvrtka Jakovine temeljiti je pogled iznutra na Pokret nesvrstanih…

”U središtu su knjige Konferencija nesvrstanih u Havani 1979. i Titova borba za nesvrstanost, odnosno protiv ideje kubanskog vođe Fidela Castra da Pokret prevede na stranu Sovjetskog Saveza i tako ga uništi. Knjiga je napisana na temelju golemog broja dosad uglavnom nepoznatih dokumenata, priča o sukobima koji su razdirali taj Pokret, od njegova osnivača Egipta i pokušaja da se izbaci iz Pokreta, preko velikih priča o Afganistanu, iračko-iranskom ratu, Kampućiji i Zimbabveu, sve do Ugande, Zapadne Sahare i Komora…”

Kaže danas Jakovina, povodom jubilarnog zasjedanja Pokreta, na 60. godišnjicu od osnivanja, da smo prošli put od centra svijeta do ”slijepog crijeva” i da smo učinili sve da tamo što duže ostanemo.

ALI I TU IMAMO PROBLEM, SLIJEPO CRIJEVO SE MOŽE OPERIRATI, UKLONITI. A OVAJ NAŠ POST- APPENDIX NEMO’Š IŠČUPATI…

Bili su naši delegati tamo – na posmatranju. Ali, i oni sami su zreli za posmatranje. Kao i svi mi zajedno, državljani ovih grotesknih, bizarnih zajednica koje su izbrisale iz memorija sve između 1918. i 1991., 1999.

Iako je tek promatrač u Pokretu nesvrstanih, kao i ostale zemlje slijednice bivše Jugoslavije koja je zemlja osnivačica (sudjelovali su i predstavnici drugih zemalja bivše Jugoslavije, delegacije iz Hrvatske, Crne Gore i Slovenije, kao i neizbježni Mile Dodik), Srbija je bila domaćin novog skupa.

Srbijanski predsjednik valjda šalje poruku da je on najvažniji ”lider” u regiji, izigravajući Tita, koji se nedaleko od dvorane u kojoj se održava skup, u Kući cvijeća okreće u grobu.

Vučićev spektakl služi da se Rusija uvrsti u neuvrštene, da on sebe uzvisi u lidera, a najvažnije mu je da se umanji ulogu Bruxellesa u srpsko-kosovskom ”dijalogu”.

Naum je: da se razgovori o Kosovu (”južne pokrajine” – rekao je Vučić na ovom grotesknom ”summitu”) stave pod ingerenciju UN-a i rezoluciju 1244, a ne Europske unije…

Lavrov podržava ove naume: ”EU nam pokušava reći da ima svoja prava na ovu regiju – to znamo. EU smatra kako je potpuno u redu da provodi svoju politiku gdje želi, ali nama govore da u dijelovima svijeta gdje ona ima svoje interese mi ne možemo imati inicijativu”.

I onda BiH. Nju je ”predstavljao” Mile Dodik (a ne predsjedavajući Željko Komšić!!!). Dodik je optužio ”međunarodne aktere za miješanje u unutarnje prilike BiH, slične onima iz devedesetih godina 20. stoljeća” i ponovio da je ”visoki predstavnik u BiH postavljen bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a”.

”Treća strana Hladnog rata” (Fraktura, 2010.) uglednog povjesničara Tvrtka Jakovine temeljiti je pogled iznutra na Pokret nesvrstanih

Surovo sažima na Twitteru ovaj bizarni događaj profesor Centra za jugoistočne studije u Grazu, Florijan Biber: ”Ujedinjeni ničim, okupljaju mnogo autokrata i služe političkoj agendi Aleksandra Vučića. Prikladno i u skladu s prilikom, Beogradski sajam organizira i prodaju oružja. Današnja 60. godišnjica od Prve konferencije nesvrstanih u Beogradu izgleda kao bizarni zombi skup. PNZ (Pokret nesvrstanih zemalja) je ispunio svoju svrhu još prije 30 godina. Današnji skup uključuje Tursku (članicu NATO saveza), Azerbejdžan i Bosnu…”.

”Nesvrstani za posmatranje”, sarkastični rezime Jelene Obućine u beogradskom dnevniku Danas: ”Dobro veče, nesvrstani. Konačno nešto što ima veze sa realnošću. Ona zemlja koja je stvorila pokret, ne postoji 30 godina – njen dobar deo u NATO-u, a neki u Evropskoj uniji – samo smo mi nesvrstani – svojom voljom i pameću. Ne može nas čovek sasvim uvrstiti ni u rusku guberniju, ni u kinesku koloniju mada tome težimo bez zadrške. Vraćamo se gde izgleda pripadamo – autoritarni lideri, nekad se to zvalo istočnjačke despotije, stalna nestabilnost, česti regionalni sukobi. A bude i državnih udara. Kod nas srećom zbog samita dva dana proglašena je pauza. Nije lepo povraćati pred gostima, to ćemo kad odu. A sindrom sa države prešao je na čoveka – podgreva se, zaliva i širi: budi nesvrstan, ne mešaj se, svi su isti, nemoj ni uz koga. Zato nek nas ne čudi što se ne damo svrstati ni u slobodne, ni u razumne, a toliko smo utučeni da će nas ispisati i iz prkosnih. I za kraj, istine radi ni u nesvrstanima nismo, jer i tamo imamo status posmatrača – a realnije je da smo za posmatranje”.

No ostali naši ex-yu predstavnici na ”summitu” držali su se ”kao da su progutali motku”. Nitko ni riječi kako smo bili svjetski faktor, a Jugoslavija pojam, nitko da se sjeti Tita, Nehrua i Nasera. Nitko da barem napusti groteskni skup, nitko da kaže riječ prosvjeda.

Bili su naši delegati tamo – na posmatranju. Ali, i oni sami su zreli za posmatranje. Kao i svi mi zajedno, državljani ovih grotesknih, bizarnih zajednica koje su izbrisale iz memorija sve između 1918. i 1991., 1999.

Dakle, sudionici smo bili na ”summitu”, ali i inače, vlastite degradacije i degeneracije!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Zar će europska mladost u Ukrajinu s djedovim šmajserima
    •  Rat je kao zrak i voda
    •  Čeka nas vruće proljeće, altroke klimatske promjene!
    •  Ženska prava? Općeljudska prava!
    •  U Istri ima mjesta za svakoga za život, rad, zaradu i provod
    •  Ma ča, čovik valja da vajk dela, ako ne dela, ni čovik...
    •  ''Sociopitalizam'' ili kraj historije
    •  Fast food, fast living and slow thinking
    •  U Đorđu Matiću ćutin pričiže fundamiente
    •  Čovjek protiv života vs. Čovjek za život

> Svi tekstovi ovog autora