autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Tri uskrsna poziva Lijepoj našoj
Cjelokupno kršćanstvo, zapadno (rimokatolici i protestanti) i istočno (pravoslavni), slavi jedan te isti Uskrs – iako nažalost po različitim kalendarima (na zapadu gregorijanskom, a na istoku julijanskom) – već treće tisućljeće od Kristova spasonosnog ulaska u našu ljudsku povijest.
Kao i židovska Pasha na koju se kalendarski i povijesno-spasenjski nadovezuje svojom žrtvom, tako se i kršćanski Uskrs s pravom slavi početkom proljeća. Prate ga buđenje novoga života u prirodi, pobjeda dana nad noći i svjetla nad tamom.
Isusova osobna povijest nije završila na križu, iako je upravo ta smrt otkupiteljski iznimno važna za naše spasenje. Isusova smrt je presuda smrti, a njegovo uskrsnuće pobjeda života. Uskrs je pobjedonosno finale one kozmičke drame koja je otpočela u Betlehemu ulaskom vječnosti na igralište naše povijesne prolaznosti.
Kao i židovska Pasha na koju se kalendarski i povijesno-spasenjski nadovezuje svojom žrtvom, tako se i kršćanski Uskrs s pravom slavi početkom proljeća. Prate ga buđenje novoga života u prirodi, pobjeda dana nad noći i svjetla nad tamom
Zato već dvadeset stoljeća kod nebrojenih milijuna danas i na svim jezicima svijeta odzvanja onaj radostni poj: ”Doista, Krist je uskrsnuo!”
Smrt je pobijeđena, povijest je promijenjena. Od Isusova uskrsnuća na ovamo vjerom znamo da smrt, koliko god ona izgledala konačna, ipak nema posljednju riječ.
Odonda život nije u propadanju i nestajanju, nego u preporodu i postajanju. Jednom zauvijek dogodilo se nešto što označava početak trajnoga, jer Bog je srušio granice vremena i vječnosti te predvodnički ušao u za nas do tada neosvojive prostore s onu stranu smrtnosti.
Isus je svojim uskrsnućem probio prolaz kroz zid ljudske prolaznosti i tako nas pozvao na susret sa živim Bogom.
Veliki evangelički teolog Dietrich Bonhoeffer pred svoju mučeničku smrt pisao je iz nacističkog zatvora: ”Živjeti od uskrsnuća, to zapravo znači Uskrs”.
Uskrsnuće je događaj koji se ne tiče samo Isusa, nego svih nas, ovdje i sada. On se ne smije svesti samo na nešto što spada u prošlost niti reducirati na pobožne fraze koje mi kao Crkva bez razmišljanja ponavljamo svake godine u ovo vrijeme.
Što je, dakle, uskrsna poruka za ovu Lijepu našu koja se našla u tako ružnom stanju zbog rastuće nezaposlenosti, sve veće bijede, društvenih nepravdi, demografske krize, neučinkovite politike, sve većeg iseljavanja mladih i školovanih, socijalne neosjetljivosti, općedruštvene apatije i manjka ljudske solidarnosti?
Uskrs kazuje i pokazuje da velika preobrazba svijeta o kojoj su sanjali mnogi utopisti i neuspjelo je stvarali brojni revolucionari nije prvenstveno politički, nego duhovni program u kojem se uvijek radi o konkretnom čovjeku kao biću neizrecive vrijednosti u zajednici iskrene ljubavi i odgovorne slobode
Prvo, Uskrs je poziv na osobno obraćenje i autentičnu evangelizaciju. Nije dovoljno da smo kršćani samo imenom i tradicijom, a bezbožnici praksom i moralom.
Kod nas je slavljenje Uskrsa nažalost još uvijek više stvar običaja, folklora i rituala, a premalo izazov osobne vjere i autentične duhovnosti. Uskrs nam kaže da je moguć novi početak, preporod čovjeka i ljudske zajednice.
Drugo, Uskrs je poziv na solidarnost, na djelotvornu ljubav prema bližnjemu. Bog se životom, smrću i uskrsnućem Kristovim solidarizirao s ljudima. On jači s nama slabijima, On savršen s nama grešnicima.
U njegovom djelokrugu ljubavi koja se daruje posebno mjesto zauzimaju oni najslabiji, djeca i starci, siromašni i nemoćni. I mi smo pozvani na požrtvovnu ljubav i kršćansku solidarnost u nesebičnom služenju svojim bližnjima.
Treće, Uskrs je, moglo bi se reći onako evanđeoski radikalno, poziv na pobunu. Netko je lijepo rekao da je Isusa optužila mržnja, a osudila nepravda.
Smrt je pobijeđena, povijest je promijenjena. Od Isusova uskrsnuća na ovamo vjerom znamo da smrt, koliko god ona izgledala konačna, ipak nema posljednju riječ
Njegovo je uskrsnuće pobuna i pobjeda ljubavi nad mržnjom, istine nad laži, milosrdne pravde nad nesmiljenom nepravdom, dobrote nad silama zla i svjetla nad tminom.
I mi kršćani smo kao nasljedovatelji Uskrsloga pozvani da dignemo kritičko-proročki glas protiv svake mržnje, nepravde, demagogije, licemjerstva i korupcije.
Uskrs kazuje i pokazuje da velika preobrazba svijeta o kojoj su sanjali mnogi utopisti i neuspjelo je stvarali brojni revolucionari nije prvenstveno politički, nego duhovni program u kojem se uvijek radi o konkretnom čovjeku kao biću neizrecive vrijednosti u zajednici iskrene ljubavi i odgovorne slobode.
Stoga nemojmo dopustiti da kušnje i tjeskobe života unište u našim srcima kršćansku nadu, evanđeosku radost i djelotvornu ljubav.
Neka nas uskrsli Krist osvijetli i povede u bolju budućnost!
• Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
• Religijska slika svijeta se mijenja
• Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
• Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
• Mir Božji – Hristos se rodi!
• O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
• Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
• Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
• Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
• Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Bog, Crkva, Dietrich Bonhoeffer, Krist, kršćanstvo, ljubav, mržnja, nepravda, pasha, Peter Kuzmič, smrt, solidarnost, teolog, Uskrs, uskrsnuće, Vrijeme i vječnost, život
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
