Traje Treći svjetski rat u fragmentima, kaže papa Frane

Za Vazan valja da čovik čuda tega se spomiene, ma najveć ča je uon sam. More biti da uva korona nas je domislila – da si čovik samo kao si unen drugen čoviku čovik! A sam za se se domislin dida Ive ča bi hodija po kolini za pokoru kroz cilu crikvu: pak, poša ubajti POPA STAROVIRCA u Peroj…

I uvega avrila, opetasan mora držati slovo za našin mrtvin, ča hi je črna sila pobila na Uopčin (Opčine, nad Trstom, Opicina), ma korona nas je frmala zaprte – kako ča su 71, sedamdesetijedan ubijenih, ni krivi ni dužni, bili zaprti u logoru Rižarna (risera San Saba) u Trstu.

Son fiero, come istrian doc, perche? Jer moj zavičaj stoljećima odbija silu i nasilje s dvije riječi –convivenza della Serenissima, e fratelansa antifascista. Venecijanski suživot i bratstvo antifašističko: u Kućibregu na Bujštini, come qua a Uopčine: to je naša TOVARIŠIJA katera vključuje otroke in dijake.

Tu smo partizani, i mi, vaše kćerke i i sinovi, vaši unuci, vaši praunuci. Complimenti al ANPI!, Nacionalna asocijacija talijanskih partizana.

Sedamdeset i jedan nedužan čovjek, bez krivice i suđenja, smaknut je ovdje. Nedužni taoci, sjedinjeni u nasilnoj smrti: Slovenci, Talijani i Hrvati. Ivan i Natale Gerlac među njima, obojica iz Vrsara, obojica sedamnaest godina stari. Djeca. Jesu li braća, blizanci, zrmani, ili se brutalna smrt narugala toj djeci iste dobi, istog prezimena?A da su ostali živi, 1954. imali bi četvero djece, 1974. ta djeca bi imala osmero djece, a ta djeca 1994. šesnaestoro djece, i ova djeca 2014. trideset i dvoje djece.

I još je djece ovdje posljednji put vidjelo život odlazeći u smrt: Mario Di Nardi, Bruno Zuppet, Ermest Brandolin, Giovanni Duca, Ivan Ukmar, Ivan Rušnjak, Milan Vadanjal, Ernest Bostjančič, Ivan Božić, Josip Devdić… Navodim tek neka od 71 imena i prezimena, jer smrt bez imena je – samo statistika.

Nova Europa ili će nastati ovdje, ili neće nigdje. A njeni su temelji izgrađeni na kostima i sedamdeset i jednog nedužnog čovjeka, sedamdeset i jedne kaplje iz sva tri dična oceana europska!

Zato, jer danas, u demokratskoj Europi, vraća se onaj ur-fašizam Umberta Eca, na djelu je abolicija zločina, historijska amnezija i revizija. Zato je bitno, na ovom strašnom mjestu, održavati sjećanje, da bismo mladoj generaciji ukazali na srž nacifašizma.

Nacifašistička soldateska prakticirala je barbarske metode ranog srednjovjekovlja: opkoljavanje sela, paljenje kuća i živih ljudi u njima, tko izađe iz kuće dobije metak. Zatim držanje i ubijanje talaca. Zatim odvođenje ljudi u konc-logore i masovne egzekucije…

Danica i Marija iz Roverije su mi povidale ča su delali: dica bi pošla na miendulu i čerišnju gledati da ki ne dojde, pak su došli i hitili granatu u konobu, mojen mužu se je razletila glava ka’i lišće duba po buri, je rekla Danica. Marija mi je rekla: a ča san ja mogla, je dopra vrata kamere, pogleda, hitija bombu, zapra vrata, krov se je dopra, zgor mene nebo, spod mene zemlja puna krvi, po krvi moje fameje san hodila…

U Bazovici su hi pobili 71, u Bokordići pobijena su 22 civila, žene, djeca, starci, u Šajini 52, u Lipi 269 njih u jednom danu… U fašističkom logoru na Rabu umoreno je oko 1.000 Slovenaca, i još 1.000 Židova i Hrvata…

Veliki hrvatski pjesnik Jure Kaštelan, partizan, sažeo je u strašnoj strofi zvjerske strahote nacifašizma, kao pouku i upozorenje za nas danas, dok posvuda oko nas traje Treći svjetski rat u fragmentima, kako je rekao papa Frane.

”Vojske, vojske!/ Vojske, vojske/ preko neba, preko zemlje,/ preko rijeka, preko brda/ – Bježi, brate! – Kuda?/ Kuda?/ Oganj, oganj!/ Mrak i oganj – plamsa voda/ Kolje bog i kolje đavo./ – Kuda, kamo, jadna glavo?/ Krst i nož u istoj ruci./ Kolji, tuci. Kolji, tuci!/ – Kolju vuci./ Kuda? Kamo? Spasa nije/ Iz krvave Krvavije.”

To je srž fašizma, nasilje, protiv bespomoćnih, drukčijih, onih koji nisu uz tebe: chi non e con noi, avrà del piombo!, rekao je Mussolini pred streljanje Vladimira Gortana – tko nije s nama dobit će olovo.

Pamtim, a dite san bija, kako su dešperaterri dell’ultima ora kantali u Dopolavoro, pijani od našeg vina i krvi: ”Le donne non ci vogliono piu bene, perche portiamo camicia nerra, ci dicono che siamo da gallera, che siamo da gallera”, žene nas više ne vole jer nosimo crne košulje, i kažu nam da smo za robiju…

Pišem cijelog života o tome, kako se suočiti s drugim i drukčijim, kako danas misliti o prošlosti – radi budućnosti.

Ma noi siamo ancora ostaggi delle nostre paure. Temiamo l’Altro ovvero noi stessi nell’Altro e dentro di noi. Circondati dall’oscurità eruttiva delle foibe della nostra anima tremiamo al cospetto dell’olio, l’olio santo sul letto di morte delle nostre fanfaronate patriottiche, delle battaglie nazionali sempre vinte – magari altrettanto perdute –dell’olio dei motori che inzaccherano le mani dei macchinisti (i nostri bisnonni) delle flotte di Persano e Tegetthoff, dell’olio di ricino del purgatorio della razza barbara, ma pure al cospetto dell’olio di oliva che irrora ”l’insalata mista” etnica di Ulderico Bernardi composta non solo del nostro kakanico radicchio e rucola e mozzarella e olio di zucca e taglierini di speck, bensì anche di indigesti ingredienti balcanici, orientali.

Ricinusovo ulje, posljednja pomast, mašinsko ulje u rukama djedova koji tonu na Viribus Unitis za našega Cesara, i kod Matapana na krstaricama ”Zara” i ”Fiume” za Kralja i Mussolinija. Ulderico Bernardi nuđa nam sada La Babele possibile, mogući Babilon – sad kao božji dar, a ne kaznu…

Bilježiti vlastite tragove u povijesti, označiti locus i logos trajanja u vlastitoj kulturi i tradiciji, zacijelo je plemenito ljudsko djelo. Tako bilježimo našu pripadnost ambijentu, kulturi, tradiciji, tako potvrđujemo vlastiti identitet. Osobito onda kada je taj identitet plurimam, slojevit, kompleksan, kako je čest slučaj na našim stranama.

Čini se po svemu što nas bilježi, da je danas upravo Istra (u širem kontekstu,negdanja Julijska krajina, Austrijsko primorje), ogledan primjer u europskim razmjerima.

Danas, u demokratskoj Europi, vraća se onaj ur-fašizam Umberta Eca, na djelu je abolicija zločina, historijska amnezija i revizija. Zato je bitno, na ovom strašnom mjestu, održavati sjećanje, da bismo mladoj generaciji ukazali na srž nacifašizma

U tom tonu izrasle su i mlade generacije, kao pjesnik iz Vodnjana Igor Ferenac ”Fere”: ”Malo mi na/njihove prekrasne/planine/ malo oni na/naše prekrasno/more/pa mi na/njihove prekrasne/žene/pa oni na/naše prekrasne/pa mi bombu/ njima/pa oni bombu/nama/i tako vječno/jer prijateljstvu nema/kraja”…

Pišem stalno o važnosti jednog cvijeta na stratištima 20. stoljeća. Pišem stalno o karavani pomirenja, vidim limuzine koje kreću iz Bazovice, spuštaju se u Trst, Dolinu, prelaze granicu ”koje nema” i stižu u Bertoke, Šmarje, pa još jednu granicu prelaze i dolaze u Kućibreg.

Po jedan minut i po jedan cvijet svaki predsjednik na usputnim stratištima, ima tu fojbi, ima mjesta strijeljanja talaca, ima spaljenih sela gdje god hoćeš i koliko god hoćeš, zlodjela počinjenih od svih prema svima. Jedan sat vožnje, zajednička izjava i zajednički ručak, u ime zajedničke europske budućnosti.

Ali, po Italiji i Hrvatskoj i Sloveniji, revizija historije već je svršen čin. Relativizacija nacional-fašizama i kolaboracije uz blagoslov s nekih oltara, već je preobrnula priču, i žrtve fašizma postaju krvnici, a fašisti postaju žrtve.

Ovdje, na granicama, zato je bitan otpor koji traje, kao ovdje u Bazovici danas, jer, kako piše kolega Sabatti ”mi smo ljudi s granice koji se gnušaju granica – granica svih vrsta, fizičkih, mentalnih, psiholoških – kao i predrasuda uz koje su granice povezane”.

Ovdje, između Beljaka, Cormonsa, Bertoki i Grobnika i Lipe i Premanture i Nerezina, urezano je u kolektivnu memoriju suštinsko biće antifašizma, ovdje, gdje se prelijevaju europski etnički oceani, germanski, romanski i slavenski.

Nova Europa ili će nastati ovdje, ili neće nigdje. A njeni su temelji izgrađeni na kostima i sedamdeset i jednog nedužnog čovjeka, sedamdeset i jedne kaplje iz sva tri dična oceana europska!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zar će europska mladost u Ukrajinu s djedovim šmajserima
    •  Rat je kao zrak i voda
    •  Čeka nas vruće proljeće, altroke klimatske promjene!
    •  Ženska prava? Općeljudska prava!
    •  U Istri ima mjesta za svakoga za život, rad, zaradu i provod
    •  Ma ča, čovik valja da vajk dela, ako ne dela, ni čovik...
    •  ''Sociopitalizam'' ili kraj historije
    •  Fast food, fast living and slow thinking
    •  U Đorđu Matiću ćutin pričiže fundamiente
    •  Čovjek protiv života vs. Čovjek za život

> Svi tekstovi ovog autora