autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Sva je prilika da bi danas Isusa istjerali iz hrama
Ante Žderić
Bog je došao u svoj hram. Onaj u Jeruzalemu. Svi su vjerovali da je u Kovčegu saveza, koji se čuvao u Svetištu, iza zastora. Pomno zaklonjen od pogleda. Bog zatvoren u kovčeg, iza zavjese, u četiri zida.
Mogao ga je vidjeti (kovčeg) samo Veliki svećenik, jednom godišnje, o blagdanu Pomirenja, kad bi ušao u Svetište prinijeti kâd tamjana i krv žrtvenog jarca.
Zatvoreni Bog koji se da udobrovoljiti životinjskom krvlju zahvalno je rješenje. On ne propituje svijesti i savjesti, ne upozorava i ne krši ustaljena pravila. Bog u kovčegu nedvojbeno podsjeća na mrtvaca.
Nitko nije mogao ni pretpostaviti da je Bog u svoj hram došao u – čovjeku. U Isusu, sinu Marijinu, iz Nazareta. U njegovom izgledu nije bilo ničeg posebnog. Malo tko bi ga zamijetio da nije uzeo uže i istjerao žrtvene životinje, trgovce i mjenjače novca iz hrama. Stolove im je isprevrtao i razbacao novac s njih.
Kasnije su mu uzvratili tako što su skovali urotu s rimskim vlastima i razapeli ga. I vratili se u hram prodavati, trgovati, mijenjati. Kupovati i prodavati: novac, čovjeka, boga… A Boga ponovno zatvoriti u kovčeg.
Još uvijek su tamo. Sve dok je Bog pomno zatvoren u kovčegu poprskanom krvlju žrtava. Bog zatvoren u kovčeg jamstvo je sigurnosti o(p)stanka trgovaca u hramu. Iz kovčega mu se ne čuje glas. Zato trgovci i veliki svećenici mogu govoriti. Kako kažu, i u njegovo ime.
Bog koji postavlja pitanja, raskrinkava i propituje srca i prakse nikad nije dobrodošao. Takav je Bog prilično neugodan. Ne dopušta da se vjera preobrazi u profitabilan posao i osiguranje pozicija moći.
On čisti hram, onaj kameni i onaj stvoren od duha, mesa i kostiju – čovjeka. Želi pročistiti i društvo. I Crkvu, kao dio tog društva. Čovjek je njegovo svetište i pravi hram, mjesto gdje želi prebivati. Pročišćuje pitanjima, propitivanjima, (ne)prilikama i kušnjama.
Uvijek iznova suočava sa sobom i svojom riječi. Nikad ne odustaje. Ruši ustaljene norme, vraćajući čovjeka Bogu.
To čini stavljajući pred čovjekove oči istinu o riječima i (ne)djelima. Nekad to čini brutalno, koristeći uže riječi i situacije. Ne dopušta da se uljuljkamo u samodopadnost. Uvijek bdije i vraća (nas) sebi. Sva naša opravdanja raskrinkava kao takva.
Vjeru trga iz ralja elita i centara moći, i vraća je malom čovjeku i velikom Bogu. Traži da od sredstva Bog postane cilj. Sve što je Boga nedostojno tjera van iz hrama. Iz čovjeka. Što je nedostojno Boga, nedostojno je i čovjeka. Ne pripada mu.
Zbog svega toga Bog u kovčegu je i danas prihvatljiviji od Boga u čovjeku. Takav šuti i pravi se da u hramu ne vidi trgovce. Takav traži krv. Kao i oni koji mu je prinose. Za takvoga se boga uvijek nađe žrtveni jarac. Njega se lako udobrovolji krvlju. Tuđom.
Njemu su važni rituali, odijevanje i autoritet. Pripadnost skupinama i elitama. Njega potencijalno ugrožavaju otkrivena ženska koljena i ramena. On traži da mu se pristupa na koljenima. U strahu. U drhtanju. Da se zna tko je tko u toj priči.
Sve je u redu dok mu se uredno i na vrijeme prinosi nečiju krv. Riječ je o bogu čiju čast treba čuvati od neželjenih koljena i zglobova. O bogu koji na sićušnom planetu Zemlji treba vojnike spremne braniti tu čast. Ugroženi bog.
Svevladar svemira ovisan o koljenima. Otkrivenim ili prekrivenim. Skrivenim. Koljenima. Mislima. (Ne)djelima. Ovisni bog. Bog žedan krvi. Bog kojeg treba umilostiviti. Koji traži zadovoljštinu. Satisfakciju. Kapriciozni, osvetoljubivi, sitničavi, uvredljivi bog.
Bog kojemu su važna koljena. Ženska, dakako. I nekoliko potencijalnih centimetara kvadratnih tkanine koji pokrivaju ili otkrivaju njihovu golotinju.
I trgovce iz hrama tjeraju na misli i (ne)djela. Dok prepobožno mijenjaju, kupuju, prodaju. Novac, duše, živote, budućnosti, sreću, položaje, premještaje i namještaje.
Sve koji se ne uklapaju u takav sustav valja izagnati, protjerati. ”Smakni, smakni! Razapni!” omiljeno je geslo koje odjekuje poviješću, od onog turobnog Velikog petka. Rado se izvikuje i danas.
Bog je jednom u Isusu iz Nazareta istjerao trgovce iz hrama. Sva je prilika da bi danas od tamo istjerali njega. Dok histerično viču kako otkrivena ženska koljena i ramena ugrožavaju tog istog boga.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Josip Manolić, ogledalo naše uljudbe
• Bog uskrsnuća i kršćani Kajfe
• Zašto bi netko rađao djecu da ona sutra budu nečiji vojnici
• Veliki Bog među svojima
• Čovještvo kao Božja norma
• Božić je postao blagdan u kojemu nema mjesta za Boga
• Evanđelje upakirano u građanske zakone postalo bi karikatura
• Crkva sutrašnjice
• Božji šator među ljudima
• Razapinju u današnjim Magdalenama onog na križu oko vrata
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
