Rat i nasilje fetiš su mitomanski nastrojene ideologije

Mitovi su stari vjerojatno koliko i ljudsko društvo. Prisutni su u svim kulturama i civilizacijama.

Cilj im je (bio) protumačiti postanak i prošlost čovjeka, zajednice, naroda, svijeta i svemira, poučiti, objasniti, oblikovati, usmjeravati, pružiti pojedincu, zajednici i narodu temelj za identitet koji utemeljuje, okuplja, usmjerava, potiče na djelovanje.

Mitovi su imali jednu od ključnih uloga u oblikovanju kulture i religijskih uvjerenja. S njima su bili (i ostali) neraskidivo povezani.

Oni su prije pisane povijesti imali status činjenica, koje se nije dovodilo u pitanje. Sve do znanstvenog doba i osvita novovjekovnog vremena imali su status istine, koja se nije propitivala.

Predznanstveno doba je počivalo na mitovima.

Znanstveno doba, a čija smo i mi djeca, osobito nakon prosvjetiteljstva, mitove vrednuje u okviru kulturnog nasljeđa. Povijesne spoznaje, razvoj arheologije, sociologije, pedagogije, politologije i srodnih znanosti osvjetljava nastanak, razvoj i ulogu mitova.

U tom smislu, mitovi su od stvarnosti koja oblikuje život, društvo i zajednicu, (p)ostali predmet znanstvenog istraživanja, kulturno nasljeđe.

Suvremena društva temelje vlastitog identiteta danas oblikuju kroz znanstvena, kulturna, ekonomska, sportska, politološka, sociološka, humanistička, humanitarna i slična dostignuća. U tome važnu ulogu imaju mediji.

Prošlost u oblikovanju suvremenog identiteta i dalje je važna, ali ne i presudna. Jednako je i s religijskim identitetom. On je danas više kulturološki fenomen društva, nego opće vjersko uvjerenje svih njegovih članova.

Sloboda, kreativnost i osobni izbor u suvremenom se svijetu pokazuju konstruktivnim sredstvima za oblikovanje identiteta. Otuda suvremeni stilovi života koji često odudaraju od društveno zadanih normi.

Čovjek, jednostavno rečeno, danas odbija oblikovati svoj život uvjetovan prošlošću društva iz kojeg je ponikao. On traži slobodu u definiranju samog sebe. O pozitivnim i negativnim posljedicama takvog stava na pojedinca dalo bi se raspravljati.

U klimama društava u jednom dijelu suvremenog svijeta prošlost i mitovi i dalje oblikuju identitet i zajednice i pojedinca. Riječ je o nekim dijelovima Afrike, Azije i Južne Amerike.

Budući da društveni razvoj nije moguće zaustaviti, za očekivati je da će se promjena u odnosu na temelje identiteta i tamošnjih društava prije ili kasnije dogoditi, u jednom sveobuhvatnom procesu.

Što je društvo zatvorenije i izoliranije, to je više podložno svoj identitet graditi na naslijeđenim idejama koje sadržavaju i mitološke elemente. Osobina takvih društava je prosuđivanje o suvremenom svijetu i pojavama u njemu koje suvremenom čovjeku uvelike djeluje iracionalno.

Suvremena povijest, na žalost, poznaje pokušaj restauracije mitološke podloge kao ključnog čimbenika u oblikovanju života i identiteta i zajednice i pojedinca.

Riječ je o velikim ideologijama XX. stoljeća: militarizmu, fašizmu, nacizmu i komunizmu. Tome moramo pridružiti i ideologije čije natruhe još uvijek uvjetuju živote brojnih pojedinaca i društava: nacionalizam i religijski fundamentalizam.

U spomenutom ideološkom kontekstu važno je uočiti da je mit jedan od ključnih čimbenika u oblikovanju tih ideologija.

Ideologija povijesnu znanost sustavno zamjenjuje mitološkom pričom, mit predstavlja kao neprikosnovenu povijesnu činjenicu, a pseudoznanost predstavlja kao znanost za budućnost, čiji je cilj raskrinkati iskrivljavanja povijesnih činjenica od strane omraženog ideološkog, fantomskog neprijatelja, s kojim treba razračunati.

Mit traži junake i nepogrešive vođe. Ideologija ih traži u mitskoj prošlosti i proizvodi u sadašnjosti. Kult vođe uvijek ima karakteristike utemeljene u mitološkoj prošlosti, predstavljene kao sigurne i danas ostvarive. Zato je ideologiji potreban veliki i nepogrešivi vođa.

Mitološka potka društva uvijek traži velikog vođu. U sustavu vođenom mitom, ona rađa Hitlere, Staljine, Mao Zedonge i njima slične.

Mitološki utemeljen društveni sustav nužno treba fantomskog neprijatelja. On bez njega ne može postojati jer svoju moć temelji na nametanju straha od neprijatelja vlastitom društvu.

Da bi dokazao da je neprijatelj to što jest, trebaju mu mediji čiji je cilj nije istina, nego propaganda. Ideologija je nemoguća bez toga. Cilj propagande je držati društvo u strahu i opravdati nasilje nad drugim. Zato ideologija nužno treba rat kao opravdanje svog postojanja.

Mitološki oblikovana svijest društva ovdje je od ključne važnosti. Zato se ideologija trudi takvu svijest oblikovati i održavati kroz medije, kroz obrazovni sustav, kulturu, pseudoznanost i religijski obojene institucije.

Što je takav sustav duže na vlasti, to je društvo kojim vlada više mitološki i ideološki indoktrinirano, u djelovanju agresivno, a u zaključivanju iracionalno.

Živjeti u takvom paralelnom svemiru i mitomanijama bio bi zanimljiv i proučavanja vrijedan fenomen da takve pojave, prije ili kasnije, ne uzmu danak u krvi. Tuđoj.

Buđenje iz takvog stanja uvijek je bolno, često i krvavo, ali ozdravljujuće. Da bi se to dogodilo, nužan je radikalan raskid s mitologijama, ideologijama i njihovim natruhama. Sve o čemu ovdje razmišljamo prošla su japanska i njemačka društva nakon 1945.

Iako ni hrvatsko društvo od toga nije posve imuno, ono srbijansko je uvelike obilježeno mitološki obilježenom nacionalističkom ideologijom.

Ovaj zaključak, dakako, ne vrijedi za svakog pojedinca ili skupinu, ali je primjenjiv na dominantni politički i društveni život u Srbiji. Jer je najglasniji. Prisutan je u gotovo svim spomenutim vidovima tamošnjeg društva.

Riječ je o procesu koji srbijansko društvo oblikuje već desetljećima. Iznimka je bio premijer Zoran Đinđić, s kojim je mitomanski i nacionalistički usmjerena ideologija obračunala kako jedino i zna – metkom.

Danas je to Čedomir Jovanović i njegova stranka, koji ipak nemaju značajnijeg utjecaja na srbijansko društvo. Ideologija uvijek jede neistomišljenike u vlastitom društvu.

Rat i nasilje fetiš su mitomanski nastrojene ideologije. Ona vlastito društvo drži kao taoce. Što je izoliranije, to je njime lakše manipulirati.

Zato ne čudi zabrana društvenih mreža u Rusiji u vrijeme Putinove invazije na Ukrajinu. Javni skupovi u Srbiji kao znak podrške ruskoj invaziji na tu zemlju, uz Eritreju, Bjelorusiju i Sjevernu Koreju, samo su iracionalna oznaka mitomanski nastrojene nacionalističke ideologije.

Mitomanija određuje njihovu sadašnjost i pogled na stvarnost.

Zamišljena slavna prošlost koja ih izdvaja od svih drugih naroda, nebrojene žrtve, vlastita zapanjujuće velika carstva i civilizacija iz davne prošlosti, novonastali i umjetno stvoreni nacionalni korpusi nasilno otrgnuti iz njihovog krila svjetskim urotama, izabranje s Božje strane, čudesne Božje intervencije kroz povijest, velikani koje su im preotele druge nacionalne skupine, otimanje svetog nacionalnog tla, neslućeni dosezi u prošlosti u oblasti kulture i religije, vladari svetačkog profila…

Čovjeku koji živi u demokratskom društvu, to je teško, ako ne i nemoguće razumjeti.

Ostaje nada da će se veliko otriježnjenje i buđenje, poput onog njemačkog iza 1945., dogoditi i srbijanskom društvu. Ne postoji veće dobro koje bi dobronamjeran čovjek želio tom društvu, narodu i državi, među ostalim, i radi njihove djece i generacija koje dolaze.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Josip Manolić, ogledalo naše uljudbe
    •  Bog uskrsnuća i kršćani Kajfe
    •  Zašto bi netko rađao djecu da ona sutra budu nečiji vojnici
    •  Veliki Bog među svojima
    •  Čovještvo kao Božja norma
    •  Božić je postao blagdan u kojemu nema mjesta za Boga
    •  Evanđelje upakirano u građanske zakone postalo bi karikatura
    •  Crkva sutrašnjice
    •  Božji šator među ljudima
    •  Razapinju u današnjim Magdalenama onog na križu oko vrata

> Svi tekstovi ovog autora