Porez na nekretnine samo je odgođen, a ne zaustavljen

Čitateljica se javila jer su joj iz općinske službe Porezne uprave dostavili obrazac naslovljen: ”OBAVIJEST I POZIV OBVEZNICIMA POREZA NA NEKRETNINE za dostavu podataka o poreznom obvezniku i podataka o nekretninama prema Zakonu o lokalnim porezima” (velika i mala slova su doslovno prenesena).

Čitateljica pita: ”Zašto joj je to dostavljeno iz Porezne uprave nakon odluke Vlade da neće uvesti porez na nekretnine”?

”Kvaka” ove ”obavijesti i poziva” je u izazivanju zabune kod građana korištenjem pojma ”obveznici poreza na nekretnine”, jer se diskretno, tek na kraju naziva te ”obavijesti i poziva” navodi da se podaci moraju dostaviti ”prema Zakonu o lokalnim porezima”, a ne prema zakonu o nekretninama, koji zbog protivljenja većine građana (zasad) nije ni uveden.

Ova zajebancija hrvatskih poreznih vlasti ukazuje na činjenicu da se predlaže uvođenje poreza (na nekretnine), a da predlagač uopće ne zna što će oporezivati (nema ni evidencije nekretnina za koje se predlaže uvođenje poreza ni evidencije njihovih vlasnika ili posjednika, odnosno evidencije obveznika plaćanja tog spornog poreza koji građani ne prihvaćaju).

Zajebancija hrvatskih poreznih vlasti sa zahtijevanjem dostave podataka ukazuje na činjenicu da se predlaže uvođenje poreza (na nekretnine), a da predlagač uopće ne zna što će oporezivati (nema ni evidencije nekretnina za koje se predlaže uvođenje poreza ni evidencije njihovih vlasnika ili posjednika, odnosno evidencije obveznika plaćanja tog spornog poreza koji građani ne prihvaćaju)

Ukazuje i na to da građani na izborima ”glasuju stalno za iste od kojih svaki puta (uzalud) očekuju drugačije rezultate”.

Vlada nije trajno odustala od uvođenja poreza na nekretnine, nego je samo odgodila uvođenje tog poreza na godinu i pol, odnosno do početka 2019. godine.

A onda će pokušati ponovo nametnuti porez na nekretnine.

Znajući to, u lokalnim službama Porezne uprave nastoje u što je moguće većoj mjeri do 2019. godine pripremiti ”popis oporezivih nekretnina i obveznika plaćanja poreza na te nekretnine”, pa radi toga šalju spomenute dvojbene ”obavijesti i pozive” zbunjenim građanima ”loveći na taj način u mutnome ne bi li nekako stvorili kakvu-takvu evidenciju.

Iz toga je vidljivo da podvale s uvođenjem poreza na nekretnine nisu uopće prestale i da Vladi ne treba vjerovati.

Građani koji su protiv uvođenja poreza na nekretnine stalno moraju biti budni i spremni odgovoriti Vladi na podvale radi oktroiranja (nametanja) poreza na nekretnine protiv volje većine.

Naravno, ako građani opet ne nasjednu nekoj od podvala iz Ministarstva financija ili Vlade Republike Hrvatske.

U međuvremenu se nastoji na sve načine diskreditirati Udrugu obveznika poreza, koja je u prvom naletu skupila 130.000 potpisnika protiv uvođenja poreza na nekretnine, kao i osobu Davora Huića, jednoga od pokretača te Udruge.

Ponovimo: Republika Hrvatska je bankrotirala jer je već dva desetljeća nesolventna i trajno više nije u stanju podmirivati sve svoje dospjele obveze.

Svaki puta kad na to upozorim, vidim da se to ljudima toliko ne sviđa da se jednostavno odbijaju suočiti sa činjenicom da je Republika Hrvatska bankrotirala.

Znajući da evidencija nema u lokalnim službama, porezne uprave nastoje u što je moguće većoj mjeri do 2019. godine stvoriti ”popis oporezivih nekretnina i obveznika plaćanja poreza na te oporezive nekretnine”, pa radi toga šalju dvojbene ”obavijesti i pozive” zbunjenim građanima ”loveći na taj način u mutnome” ne bi li nekako stvorili kakvu-takvu evidenciju 

Naravno, ni meni osobno se to ne sviđa, ali mislim da kao novinar moram upozoravati na tu činjenicu.

Bankrot Republike Hrvatske u potpunosti objašnjava upornost predlagatelja uvođenja poreza na nekretnine unatoč dosadašnjim neuspjesima u nametanju tog poreza i premda je i Ustavni sud već ukinuo tzv. Linićev porez na nekretnine.

Republika Hrvatska je jedna od svega pet zemalja u svijetu u kojoj je BDP 2016. godine bio manji nego 1986. godine, što znači da u Hrvatskoj već 30 godina nije ostvarivan gospodarski razvitak.

Usporedno su u postupcima dvojbenih privatizacija i tzv. pretvorbi društvenih poduzeća prihodi od gospodarenja prirodnim bogatstvom Republike Hrvatske iz državnog proračuna preusmjeravani u globalne korporacije.

Smanjivana je porezna baza likvidacijama bivših društvenih poduzeća, smanjivanjem zaposlenosti, velikim zaduživanjima ”države”, poduzeća i građana u inozemstvu i u državnom proračunu više jednostavno nema potrebnog novca.

A nakon što su svi izvori financiranja ”rastrajbani”, nedostajući novac za proračune lokalne i središnje države ekonomski marionetske vlasti nastoje osigurati gotovo isključivo od stanovništva osiromašenoga do mjere da je Republika Hrvatska jedna od zemalja iz koje se stanovništvo iseljava.

Umjesto uvođenja novih poreza građanima u takvoj situaciji bilo bi pametnije predložiti ekonomske programe koji će potaknuti gospodarski razvoj, vratiti u državni proračun prihode od gospodarenja hrvatskim prirodnim bogatstvima, zaustaviti prodaje najprofitabilnijih hrvatskih poduzeća u inozemstvo i formalno proglasiti bankrot i moratorij na otplate inokredita, te napokon trajno prekinuti s davanjem povjerenja tzv. stručnjacima koji su prethodno sudjelovali u poslovodstvima velikih poduzeća koja su pridonijela stečaju (primjerice, ministar Marić kao izvršni direktor u Agrokoru prije izbora za ministra financija i bankrota Agrokora), itd.

Svojedobno, kad sam prvi puta čuo da ću tzv. društveni stan morati otkupiti (da ga ne otkupi netko drugi i tajnom ovrhom nas ne izbaci na ulicu), rekao sam to supruzi (stanovali smo tada u zamjenskom stanu jer smo bili iseljeni iz dotadašnjeg stana zbog izgradnje Kazališta mladih i Radija 101 u Zagrebu).

Supruga je, kad sam joj rekao za otkup, odgovorila: ”A kužim, sada ćemo stanove svi morati otkupiti, a onda će nakon nekog vremena opet doći netko i reći ti stanovi više nisu naši” (roditeljima moje supruge su bili oduzeti, odnosno nacionalizirani hotel i stan).

Umjesto uvođenja novih poreza građanima, nužni su ekonomski programi koji će potaknuti gospodarski razvoj, vratiti u državni proračun prihode od gospodarenja hrvatskim prirodnim bogatstvima, zaustaviti prodaje najprofitabilnijih hrvatskih poduzeća u inozemstvo

Pojednostavljeno rečeno, uvođenjem poreza na nekretnine bi se ostvarilo baš to o čemu je moja supruga govorila.

Nakon zaključenja ugovora o otkupu društvenog stana prestali smo plaćati stanarinu i počeli otplaćivati isti stan Gradu Zagrebu, preuzeli smo i sve troškove održavanja stana a i počeli plaćati tzv. pričuvu (tzv. pričuva se plaća za troškove održavanja zgrade, a održavanje stana svaki ”vlasnik“ snosi sam).

Nakon uvođenja poreza na nekretnine nastavit ćemo plaćati kao i dosad, samo ćemo opet plaćati ”stanarinu” koja će se zvati porez na nekretnine.

Još više će nakon uvođenja poreza na nekretnine biti prevareni svi oni koji su svoje stambene probleme rješavali kreditima i izgradnjom kuća. Pa i oni koji su nekretnine stekli u agrarnoj reformi. Da ne nabrajamo dalje.

S obzirom na to da je većina onih koji su stanove otplaćivali u međuvremenu umirovljena, zamišljeno je da osiromašenim umirovljenicima Porezna uprava u ovršnim postupcima bez sudskog nadzora oduzima nekretnine nakon što iz mizernih mirovina neće moći plaćati porez na nekretnine.

Pritom svi, možda ne naglas, razmišljaju i o tome kako će izbjeći plaćanje poreza na nekretnine ako se uvede ili ako ne u potpunosti izbjeći, a ono barem plaćati neprimjereno malo tog poreza.

Primjerice, na dvojben način stečenu nekretninu, kao što su to podsljemenski Kulmerovi dvori, poreznicima prikazati kao hotel radi priznavanja neoporezivih rashoda unatoč činjenici da u tom tobožnjem hotelu obitava isključivo obitelj utajivača poreza.

Na moja upozorenja da je Republika Hrvatska u bankrotu vlasti su se dosad oglušivale. Zanemarivanje bankrota Republike Hrvatske je kod neukih građana ”prolazilo” jer su naivno vjerovali da države ne mogu bankrotirati (tako piše i u hrvatskom stečajnom zakonu).

Istina je da je zakonski propisano da se bankrotirana Republika Hrvatska ne može brisati iz nekog registra kao bankrotirano poduzeće iz Trgovačkog registra.

No to ne znači da postupka bankrota nema.

Jedino što u nedostatnom ekonomskom suverenitetu marionetskim hrvatskim vladama preostaje je da nastoje prevaliti na građane financiranje državnog proračuna s obzirom na to da više nema prihoda od gospodarskog razvoja, gospodarenja prirodnim resursima i ostalih izvora iz kojih se financiraju državni proračuni suverenih razvijenih zemalja

Na bankrotiranoj državi se na međunarodnoj razini provodi tzv. postupak ”puzajućeg bankrota”, najprije suspenzijom ekonomskog suvereniteta, a potom postupno i preusmjeravanjem prihoda od gospodarenja prirodnim bogatstvom i javnim dobrima u razvitak globalne ekonomije, a ne više u razvitak nacionalne ekonomije.

Jedino što u nedostatnom ekonomskom suverenitetu marionetskim hrvatskim vladama preostaje je da nastoje prevaliti na građane financiranje državnog proračuna s obzirom na to da više nema prihoda od gospodarskog razvoja, gospodarenja prirodnim resursima i ostalih izvora iz kojih se financiraju državni proračuni suverenih razvijenih zemalja.

Zbog toga treba računati na to da će porez na nekretnine biti oktroiran unatoč protivljenju većine građana.

Ponavljam, Bertrand Russell je rekao: ”Demokratski izbori su stupica za glupane”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na ivica.grcar@autograf.hr, odnosno na grcar48@gmail.com ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu
    •  Mediji u koruptivnoj mreži vlasti
    •  Nelagoda u javnosti zbog hrvatske pristranosti
    •  Peticija HND-a radi zaštite ''ficleka'' iz kaznenih istraga
    •  Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci
    •  Četrdeset godina od ''unapređenja'' urednika za kurira

> Svi tekstovi ovog autora