autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Odbacimo ”tekovine” i krenimo stvarati homocentrizam
Milan Rakovac
Na parkingu u Savskoj, nemam pet kuna za automat, a ne znam mobitelom platiti – sapliću se prsti. Četiri čovjeka srednje dobi sjede na klupi, zamolim jednog od njih, ne ide ni njemu, pa mi on plati parking svojim mobaćem.
Odem u butigu usitniti lovu, dajem mu dvadeset kuna… Jedan na štakama pita imam li cigaretu, dam mu kutiju Camela… Gastarbajteri, došli iz dojčlandije. Dobili otkaz. Ecce homo! Nemaju za kruh, a dali bi čovjeku sve.
Da, u bujanju etnocentrizama, patriotizama, vjerskih ekskluzivizama i inih izama, puki, ogoljeli, arhajski humanizam ”neočekivano” se javlja od najpotrebitijih u korist onima koji imaju više od njih.
Grop u grlu mi ne gre ni doli ni gori, sapa neće ni nutra ni van, i odmah mi dođe u glavu S. S. K. i njegova pjesma ”NAŠ ČOVO”, kao i uvijek kad sam v riti. A sada je to stalan moj unutarnji ”poredak”.
U strahu su velike oči, veli narod. Nisu, nisu, sklopljene su, a ako znatiželja hoće vidjeti, barem svoj vlastiti strah, onda brže bolje okrenemo glavu tamo lijevo na penzića koji pametnom napravom (komad kolca sa zavijenom šiljastom špicom) iz kanti za smeće izvlači plastične boce
Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?
– Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise.
– Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose,
Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.
– Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova,
I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova!
– U visini stojeć ‘nako, niz pučinu samo trenuh,
Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu.
– Tek križevlju silnih nava ljuljahu se oštri vrsi;
Pa svejedno – rekoh sobom – što da naš se barjak mrsi?!
– Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče,
Sa križa mu vojnik vreba, da nam ratni barjak svuče.
– Nećeš, rekoh, galijote! – … pokrih barjak u tom trenu,
A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu.
– Tek ga nazrijeh, kako ljosnu, a za njime ljosnuh i ja;
Padajući on je vikno: ”Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!”
– Ja pomislih: ”Što se u nas talijanski dereš, skote!”
Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote!
– Što je dalje bilo, ne znam; tek bilo je dugo, dugo;
Tu izgubih obje ruke; sad sam ‘vako, što bih drugo!
– Penzijice nešto imam, dobri ljudi dadu tralja,
Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja.
– I molim se, Bog da prosti svima nama griješne čine,
I da jošte dogodine u životu podrži me.
– Pošao bih Majci božjoj na proštenje a na Krasno,
Pre neg umrem, da se skrušim, da ne bude poslije kasno.
– Jer me peče, gospodaru, što krštenoj rekoh duši,
Pasju riječ, Bog da prosti, kad se ono s križa sruši!
– Nu… rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja,
A nijesam ni ja bio vazda ‘vaka kljasta tralja!!
”Živimo trenutek, ko se med vladajočimi in vladanimi rojeva nov konflikt. Ampak vprašanje je enako, kot je pri vsakem odnosu med dvema stranema. Kaj je bilo prej? Se upiramo, ker z nami delajo kot z neukimi in nesposobnimi otroki? Ali smo se spravili v položaj nemočnega objekta ukrepov z lastnim nezanimanjem”, pita se britka Vesna Humar, Primorske novice, Koper.
U strahu su velike oči, veli narod. Nisu, nisu, sklopljene su, a ako znatiželja hoće vidjeti, barem svoj vlastiti strah, onda brže bolje okrenemo glavu tamo lijevo na penzića koji pametnom napravom (komad kolca sa zavijenom šiljastom špicom) iz kanti za smeće izvlači plastične boce.
Ja sam dugo bio karitativan, pa pozovem dotičnoga i ”plemenito” mu dam cilu vriću plastičnih boc, a ča, neka čovik merita pedeset kun u megašopingu? Pa sam se posramio, i sad mu vreću ostavim pred haustorom, da ne budem toliko ”plemenit”.
Ali, morat ćemo pogledati svoj strah (od virusa, od divljeg vozača na cesti, od vladara, od sebe samih), pogledati u oči svoj strah od straha.
Imamo priliku odbaciti ”tekovine” i krenuti k stvaranju HOMOCENTRIZMA, iznad svih naših naplavina ”civilizacije”, ako hoćemo da preživi civilizacija.
I mi u njoj.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Zar će europska mladost u Ukrajinu s djedovim šmajserima
• Rat je kao zrak i voda
• Čeka nas vruće proljeće, altroke klimatske promjene!
• Ženska prava? Općeljudska prava!
• U Istri ima mjesta za svakoga za život, rad, zaradu i provod
• Ma ča, čovik valja da vajk dela, ako ne dela, ni čovik...
• ''Sociopitalizam'' ili kraj historije
• Fast food, fast living and slow thinking
• U Đorđu Matiću ćutin pričiže fundamiente
• Čovjek protiv života vs. Čovjek za život
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
