Michael Bourdeaux – glas istine u vrijeme Hladnog rata

Umro je Dr. Michael Bourdeaux, počasni kanonik dviju najvećih anglikanskih katedrala, “heroj modernog kršćanstva”, osnivač legendarnog Keston College-a.

Oleg Gordievsky, poznati dvostruki agent koji je mnoge godine radio za KGB je nakon prebjega na zapad tvrdio da je Keston bio broj 2 u hijerarhiji od KGB-a najomrznutijih institucija na zapadu. Prvi na toj listi bio je Amnesty International.

Zasto je Keston bio toliko omrznut u Sovjetskom savezu? Zato što je nedvojbeno i dokazano razotkrio činjenice o pravom stanju vjernika iza Željezne zavjese i uvjerljivo demontirao komunističku propagandu o slobodi savjesti.

Sama činjenica da je religija preživjela marksističko-lenjinistički projekt je potkopavala partijska uvjerenja lidera kao što je bio Nikita Khruschev čiji je partijski program 1961. najavio da će komunizam za 20 godina ostvariti svoje ciljeve a religija odumrijeti.

Bourdeaux i njegov istraživački centar primili su mnoga priznanja za svoju objektivnost i naglasak na istinitost i prvoklasnog izvještavanju te kao izvor pouzdanih informacija o stanju i trendovima za akademsku zajednicu ali i za najpoznatije medijske kuće kao što su BBC i London Times.

Bourdeaux je postao savjetnikom mnogim političarima, posebno premijerima Haroldu Wilsonu i Margaret Thatcher.

Evanđeoski teološki fakultetu u Osijeku je imao je čast ugostiti Michaela Bourdeauxa unutar Tjedna reformacije u listopadu 2009. godine te mu je tom prigodom dodijeljen počasni doktorat za izuzetne zasluge na području zalaganja za slobodu savjesti i vjere te na području istraživanja i publiciranja stanja vjerskih sloboda u kontekstu komunističkih zemalja.

Simbolika je nedvosmisleno označila kraj vremenu u kojem je zvonjava bila zabranjena a često su zvona rušena na zemlju i prebačena u topionice. Ova dramatična kazališna manifestacija bila je jamstvo novog početka odnosa Crkve i društva

1984. godine primio je Templetonovu nagradu (ekvivalent Nobelove nagrade za mir a i izdašnija i specifično dezignirana za “napredak na području religije”). Nagradu mu je u ime Templetonove fondacije uručio princ Filip, vojvoda Edinburški, u povijesnom londonskom Guild Hallu.

Nagradu je posvetio svima koji trpe za svoju vjeru i bore se za slobodu misli i savjesti.

Tom je prigodom rekao: “mi propovijedamo Evanđelje, ali oni ga žive…Mi smo unutar svog blagostanja izgubili snagu uvjerenja, oni su ju otkrili u progonstvu.”

Bourdeaux je bio jedan od rijetkih koji su predvidjeli urušavanje komunističkog poretka. U svom govoru je izrazio uvjerenje kako će kombinacija religije i nacionalne svjesti dovesti do pada Sovjetskog saveza. “Vidim jedan imperij u procesu raspada jer nema uvezujuće lojalnosti koja ga može održati zajedno.”

Godinu dana kasnije Mihaela Gorbachova Politbiro je izabrao za glavnog tajnika Partije, a ukratko zatim otpočeo je proces reformi koji je već 1988. doveo do potpunog zaokreta Komunističke partije što se tiče političkog stava i odnosa prema religiji i vjerskim zajednicama.

Promjenio se i stav prema njemu. Te godine pozvan je na svećanu proslavu tisućite obljetnice Ruske pravoslavne crkve. U svojim je memoarima zabilježio trenutak u Boljšoi teatru kada je pomicanjem zastora prikazano uzdignuto crkveno zvono čija je zvonjava “poput glazbe gromova” ispunila teatar i tako najavila novo doba.

Simbolika je nedvosmisleno označila kraj vremenu u kojem je zvonjava bila zabranjena a često su zvona rušena na zemlju i prebačena u topionice. Ova dramatična kazališna manifestacija bila je jamstvo novog početka odnosa Crkve i društva.

Michael Bourdeaux se je već kao srednjoškolac počeo zanimati za rusku povijest i kulturu. U Oxfordu je studirao rusistiku te je 1959. proveo godinu dana na sveučilistu u Moskvi kao sudionik prve razmjene britanskih i sovjetskih studenata.

Trebao je proučavati Rusku srednjevjekovnu povijest na preporuku Michaela Ramseya, nadbiskupaYorka. Ta mu je preporuka omogučila kontakte s moskovskim patrijarhatom gdje je brzo shvatio kako su svi crkveni velikodostojnici napredovali u svojim pozicijama zahvaljujući izboru i dopuštenju partijskih vlati kojoj su zauzvrat morali ostati podložni do kraja svoje službe.

Te presudne godine je Nikita Khruschev lansirao intenzivnu antireligioznu kampanju te je Bourdeaux bio svjedokom zatvaranja i rušenja crkava i brutalne diskriminacije vjernika. Ustanovio je kako je u Moskvi u predkomunističko vrijeme bilo oko 600 crkava, ali da ih je u to vrijeme bilo (polu)otvoreno samo 35.

To iskustvo ga je potaklo da svoj život posveti proučavanju religije u Sovjetskom savezu. Njegova prva knjiga, Opium of the People se temelji upravo na tim iskustvima i spoznajama.

U međuvremenu je u Oxfordu studirao teologiju i bio zaređen za anglikanskog svećenika.

U vrijeme jedne kratke posjete Moskvi 1964. slučajno je susreo dvije babuške na prostoru gdje je preko noći bila minirana jedna crkva. One su ga kao zainteresiranog stranca odvele u jednu kuću gdje se susreo sa progonjenim pravoslavnim vjernicima koji su ga molili da bude njihov glasnogovornik na Zapadu, jer “mi svog glasa nemamo.”

Taj susret i zamolba nisu mu dali mira pa je uz podršku nekolicine akademskih prijatelja osnovao Keston College kao mjesto prikupljanja, diseminacije i proučavanja gradiva koje se odnosio na položaj religije u komunističkim zemljama. Keston je vremenom postao nezaobilazna riznica gradiva za novinare i stručnjake koji su se bavili pitanjima religije u zemljama pod komunističkom vlašću

Taj susret i zamolba nisu mu dali mira pa je uz podršku nekolicine akademskih prijatelja osnovao Keston College kao mjesto prikupljanja, diseminacije i proučavanja gradiva koje se odnosio na položaj religije u komunističkim zemljama. Keston je vremenom postao nezaobilazna riznica gradiva za novinare i stručnjake koji su se bavili pitanjima religije u zemljama pod komunističkom vlašću.

Šesdesetih godina je raznim tajnim kanalima na Zapad stizalo sve više informacija o sovjetskim disidentima i progonjenim kršćanima. Svi su oni bili svjesni da će im publicitet u slobodnom svijetu pružiti neku vrstu dodatne zaštite od najgorih mjera vlasti koje su ih progonile.

S druge strane je službena mantra tog vremena bila da se samo tihom diplomacijom može postići viši stupanj religijske slobode. Bourdeaux nije odbacivao tu metodu ali je bio mišljenja da tajna diplomacija ne može nadomjestiti odgovorni publicitet i realni prikaz progonstva te da treba ići na oba kolosijeka.

Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu, a to su potvrdili i mnogi dugogodišnji uhičenici koji su upravo uz aktivnu podršku Kestona konaćno bili oslobođeni s dopuštenjem da emigriraju. Najviše publicirani slučajevi su baptistički pastor Georgi Vins i pjesnikinja Irina Ratunshiskaya.

Za Keston je poslije raspada Sovjetskog saveza otvoreno novo poglavlje s uredom u Moskvi i angažmanom mnogih visoko-obrazovanih Rusa na značajnom projektu izrade višetomne Enciklopedije religije u Ruskoj federaciji.

Bourdeaux je par godina prije smrti uspio dovršiti fascinantne memoare koji su objavljeni pod naslovom One Word of Truth: The Cold War Memoir of Michael Bourdeaux and Keston College. Britanski tisak je memoare opisao kao nezaobilazno djelo za proučavanje tog vremena i “nadahnuto izvješće o izuzetnom čovjeku, jedinstvenoj instituciji i heroizmu velikog broja ljudi koji su svojim životima dokazali da je kršćanska vjera jaća od dehumanizirajuće ateističke ideologije.”

Keston nastavlja svoj rad u Oxfordu pod nazivom Keston Institut ali i na Baylor University u Texasu gdje je ustanovljen Keston Center for Religion, Politics and Society unutar kojeg djeluje Michael Bourdeaux Research Center.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
    •  Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
    •  Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
    •  Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom

> Svi tekstovi ovog autora