Lučonoša drugog i drugačijeg Osijeka

Žao mi je što u vrijeme iznenadne i doista šokantne smrti mog prijatelja Zvonka Penovića (1948.-2022.) nisam bio u Osijeku. Kako nisam bio u mogućnosti da ga fizički ispratim to činim ovim tekstom osobne zahvale i dragocjenih sjećanja.

Naslov ove kolumne nije moj. Posuđujem ga od poznatog spisatelja i multimedijalnog djelatnika Branka Kostelnika, međunarodno afirmiranog stručnjaka za pop kulturu i autora drame ”Osječki long, long play”.

Kostelnik u zapaženom In memoriamu naglašava Zvonkovu osebujnu posebnost i njegove mnogobrojne zasluge u promicanju Osijeka i njegove kulture. ”Napravio je više za naš Osijek no stotine beskorisnih i korumpiranih političara i snobovskih kvaziumjetnika… Naspram divljaštva, primitivizma, prijevara i krađa, ratova, pandemije i panike nudio je, ali i živio duhovnost, kulturu, razboritost, smirenje, pjesmu, umjetnost.”

Od početaka svog boravka u gradu na Dravi bio sam impresioniran Zvonkovom nenametljivom figurom i samozatajnim predanjem služenju drugima. Od prvog susreta me je zaintrigirao kao čovjek svojevrsne duhovnosti i svestrane vizije.

Naročito me se dojmila njegova samozatajna širokogrudnost u otkrivanju i promicanju dotle nepoznatih mladih talenata na različitim područjima umjetničkog stvaralaštva. Zvonko je kao autentični nesebičnjaković stvarno živio za druge.

Naša prva suradnja bila je u okvirima organizacije tzv. Rombergovih svečanosti. Nikad neću zaboraviti s koliko entuzijazma mi je pripovijedao o ovom svjetski proslavljenom skladatelju koji je ”naše gore list”.

Jaroslav Pecnik, koji je od djetinjstva prijateljevao s Penovićem, u jednom je izvrsnom preglednom tekstu u Novom listu napisao da je Zvonko osobno osmislio i inicirao organizaciju tzv. Rombergovih svečanosti. Osobno sam svjedok tome.

Sigmund Romberg, skladatelj židovsko-mađarskog podrijetla je djetinjstvo proveo u Belišću, a gimnaziju završio u Osijeku. Živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se proslavio kao jedan od najkreativnijih i najpoznatijih skladatelja u modernoj glazbi te je svojom glazbom obilježio ”herojsko” razdoblje Hollywooda. U tom kontekstu se od niza kompozicija koje je skladao ponajčešće spominje slavni hit ”Will You Remember”.

Zvonko Penović rekao je o Rombergu: “On je bio i začetnik mjuzikla proeuropskog tipa, dakle ono što je obilježilo Beč ili ono što je u svijet odaslala srednja Europa. Dolazeći u Hollywood ili Los Angeles Romberg je širio taj pozitivan zvuk”.

Tu valja dodati da je jedan od Rombergovih najbližih suradnika bio George Gershwin, čuveni autor ”Rapsodije u plavom” i glazbenim Pulitzerom nagrađeni skladatelj svjetskog glasa.

Tema jednog od nezaboravljivih najranijih razgovora sa Zvonkom bio je veliki kipar Oscar Nemon, njemački Židov, rođen u Osijeku.

Nemon je providnosnim okolnostima izbjegao holokaust, a svjetski ugled stekao u Velikoj Britaniji. Proslavio se sjajnim portretima-bistama mnogih engleskih i svjetskih velikana, među kojima su kraljica Elizabeta II., Margaret Thatcher i Winston Churchill, kojeg je portretirao više puta.

Svom rodnom gradu i Židovskoj zajednici u Osijeku odužio se fascinantnom skulpturom ”Majka i dijete”, koja je visoko uzdignuta postavljena na malom trgu nedaleko od Židovske zajednice.

Zvonko Penović je nadareni publicist koji je objavio brojne tekstove u različitim tiskovinama još u vrijeme bivše Jugoslavije. Sveukupno je objavio više od 300 glazbenih, filmskih i likovnih priloga i kritika, ali to je tek mali dio njegovih svestranih i raznorodnih aktivnosti.

Knjigu ”Zagrljaj milijuna” priredio je prigodom 250. obljetnice rođenja Ludwiga van Beethovena te je izdana uz podršku Zajednice Nijemaca i Austrijanaca. U njoj se isprepliću zanimljivi susreti mnogobrojnih velikana duha različitih nacionalnosti, ali posebno s naglaskom na doprinosu njemačke i austrijske kulture našim duhovnim prostorima.

Penovićeva najnovija knjiga ”Peta strana svijeta” (travanj, 2021.) izdana je povodom rođendana glazbenog velikana i Penovićevog miljenika Jacquesa Brela.

Penović se Brelom bavio godinama, otkad se prije dvadesetak godina proslavio knjigom ”Brel – Uspravan život”, kojom je hrvatsku javnost upoznao s potresnim svjedočanstvom o turbulentnom životu i karizmatičnom stvaralaštvu tog genijalnog belgijskog umjetnika, šansonijera, redatelja i pjesnika.

Za Penovićevu knjigu o Brelu predgovor je napisao veliki hrvatski Brelov poklonik Arsen Dedić, čiji sažetak valja citirati: ”(u Brelu je) sublimirana sva jednostavna ljepota i mudrost europske šansone. Njegovom smrću prolazi vrijeme velikih pojedinaca”.

Ne treba nas stoga čuditi što se Penović nedavno našao u krugu poznatih književnih i kulturoloških imena Europe kada su u proslavljenom Press Clubu u Bruxellesu predstavljena njegova djela.

O toj briselskoj promociji te idejama o prijevodu i promicanju njegovih knjiga na zapadnim jezicima sam samo prije nekoliko tjedana vodio duži razgovor sa Zvonkom u mom uredu. Njegovim naglim odlaskom su mnoge poticajne ideje i prijedlozi iz tog razgovora nažalost ostali samo na papiru.

Inače sam godina podržavao i Zvonkove humanitarno motivirane kreativne radionice ”Ljepota svijeta” koje je uspješno održavao pri Centru za odgoj i obrazovanje ”Ivan Štark”, a kojima je nastojao širu društvenu zajednicu senzibilizirati za potrebe i mogućnosti djece s posebnim potrebama.

Moram naglasiti da se svaki razgovor sa Zvonkom prije ili kasnije završio na poeziji i duhovnom stvaralaštvu. Evo njegova kratkog filozofskog razmišljanja o toj središnjoj temi njegova života.

”Imati talent za poeziju znači imati predispozicije za sve vrste umjetnosti: glazbu, književnost, slikarstvo, glumu… Umjetnost treba biti u službi ljepote, idealnog života i zbližavanja ljudi: onog koji stvara i onog koji prihvaća to djelo kao svoj osobni stav. Prakticiranje poezije kroz kreativne forme duhovnog izričaja je pouzdan način da se čovjek suprotstavi sivilu stvarnosti. U konačnici, čovjek, a niti vrijeme bez ideala i bez duhovnih uzleta, nema perspektivu, a niti budućnost”.

Zaključimo: Za Zvonka Penovića možemo reći ono što je on napisao o Brelu – ”Živio je uspravno i u stalnom kretanju k nedostižnom snu.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
    •  Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
    •  Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
    •  Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom

> Svi tekstovi ovog autora