Jakić, Broz, Gojer…Ljudi koje treba upoznati i čitati

Tomislav Jakić kaže za sebe da spada u one (rijetke) Hrvate koji misle svojom glavom i kažu što misle. To znaju svi koji ga poznaju, a o tome uvjerljivo svjedoči i njegova autobiografska knjiga znakovita naslova ”Nisam zavijao s vukovima”.

Ugledni novinar velikog iskustva u novinarstvu i politici iznosi svoja sjećanja, opservacije i relevantne dokumente iz jednog bogatog životnog puta i uspješne karijere. Sjećanja počinju od autorova djetinjstva, preko prvih koraka u novinarstvu, rada i života u bivšoj socijalističkoj državi, raspada Jugoslavije i stvaranja neovisne Hrvatske pa do burnih godina kada obavlja visoku dužnost vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Mesića.

Na dobro posjećenom predstavljanju proširenog izdanja Jakićeve izuzetno zanimljive knjige na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku su se ovih dana za istim stolom s autorom, osim potpisnika ovih redaka, našli i glasovita Svetlana Broz i briljantni bosansko-hercegovački autor i režiser Gradimir Gojer. Ljudi koje valja upoznati i čija djela treba čitati.

Knjiga se čita kao angažirana ispovijed, ali je iznad svega komentar vremena koje je autor ne samo komentirao nego u velikoj mjeri i suoblikovao. Režiser Rajko Grlić ju čita kao ”obranu osobne časti u nečasnim vremenima” i kao svjedočanstvo ”kako se i u banditskim vremenima može živjeti nebanditski”

Mi nešto stariji Jakića prepoznajemo po njegovim mnogobrojnim sjajnim reportažama, komentarima i analizama s bivše Radio-televizije Zagreb (zatim HTV-a), na kojoj je kao novinar radio više od 25 godina. Specijalnost mu je bila vanjska politika, a izvještavao je s Bliskog istoka, iz Amerike, više europskih zemalja te sa samita Nesvrstanih u Harrareu, glavnom gradu Zimbabvea. Uz to treba spomenuti da je intervjuirao brojne poznate političare i državnike svijeta.

Jakić opisuje kadrovske i sadržajne promjene do kojih na HTV-u dolazi u onim dramatičnim vremenima promjene vlasti, a u tom kontekstu otkrivamo i njegovu neprikosnovenu profesionalnost i etičku principijelnost. Kao čovjek koji nikada nije bio član Partije, on je u jesen 1990. preuzeo vodstvo Informativnog programa. U svom programskom papiru o glavnoj zadaći Informativnog programa on je tada, između ostalog, napisao:

”U svim [emisijama] treba se kloniti nametanja stanovišta i sudova, jer naši gledaoci nisu ni glupi, ni politički nepismeni, pa da bi trebali informativne tutore. Gledaoci od nas u prvom redu, i to s pravom, očekuju potpune, objektivne i poštene informacije i upravo to im moramo i dati, ne zaboravljajući nikada da smo – u tom smislu – primarno odgovorni njima i svojoj vlastitoj novinarskoj i ljudskoj savjesti…  Udovoljavajući želji, potrebi i pravu gledalaca da budu informirani, mi služimo istini, a ne politici.”

Svjestan uvjeta u kakvim je preuzimao tu značajnu funkciju, on je na kraju tog smjerodavnog dokumenta zapravo anticipirao svoj skori odlazak s te odgovorne dužnosti. Zaslužuje da ga još jednom citiramo:

”Ako u bilo kojem trenutku dođem do zaključka da zbog subjektivnih ili objektivnih razloga, čiji izvori mogu biti unutar HTV-a ili izvan njega, neću moći provesti izloženi koncept, zatražit ću da me se razriješi funkcije … jer samo taj i takav koncept mogu mirne savjesti potpisati”.

Upravo to je bio i do danas ostao Tomislav Jakić: čovjek istine i savjesti te osobne hrabrosti. Nikada ”nije zavijao s vukovima” jer nije htio biti član čopora, nego misleći i odgovorni individualist koji se činjenicama i istinom suprotstavlja lažima i licemjerju. Uvijek etički dosljedan i, kako je to u Predgovoru napisao Stjepan Mesić, ”vjeran sebi i univerzalnim vrijednostima kojima je posvetio svoj život”.

Knjiga se čita kao angažirana ispovijed, ali je iznad svega komentar vremena koje je autor ne samo komentirao nego u velikoj mjeri i suoblikovao. Režiser Rajko Grlić ju čita kao ”obranu osobne časti u nečasnim vremenima” i kao svjedočanstvo ”kako se i u banditskim vremenima može živjeti nebanditski”.

Stoga valja upoznati, podržati i čitati Svetlanu Broz, kao i Gradimira Gojera i Tomislava Jakica te slijediti njihov uzor etičkog razmišljanja i transformativnog djelovanja u našem moralno dezorijentiranom i diskriminacijama, mržnjom i nasiljem opterećenom vremenu i svijetu

Knjiga sadrži mnoge autentične i zanimljive dokumente, posebice iz vremena kada je Jakić kao politički savjetnik, speech-writer i najutjecajniji glasnogovornik predsjednika Mesića u velikoj mjeri suoblikovao Mesićeve ponekad osporavane, ali dosljedne i, što je vremenom potvrđeno, ispravne stavove, naročito u suprotstavljanju američkoj intervenciji u Iraku i nekim drugim aspektima Bushove vanjske politike.

Vrijeme ove knjige koju mnogi ignoriraju tek dolazi; ono će pokazati i dokazati kako su autorove analize precizne i provokativno-proročki smjerodavne. Knjiga svojom kritičkom intonacijom upućuje i usmjerava na pravednost i odgovornu slobodu unutar jedne zrel(ij)e demokracije i društva neometanih prostora duhovne slobode u kojem su različitosti bogatstvo i u kojem se neslaganje ne može poistovjećivati s izdajom.

Jedan od predstavljača Jakićeve knjige bio je Gradimir Gojer, svestrano nadareni pisac, pjesnik, redatelj i teatrolog. Ovaj rođeni Mostarac s tri fakultetske diplome je i povremeni političar koji je obnašao cijeli niz političkih i društvenih funkcija na najvišim razinama. Između ostalog je bio ministar u ratnoj vladi BiH te kandidat za predsjednika Republike.

Gojer je objavio pedesetak knjiga iz područja teatrologije, književne kritike i povijesti književnosti, kao i cijeli niz zbirki pjesama i eseja. Prevođen je na više jezika svijeta, redoviti je kolumnist uglednog crnogorskog neovisnog tjednika Monitor, a u dva mandata je bio predsjednik pisaca BiH.

Gojer je vodio mnogobrojne umjetničke akcije i manifestacije te osnivao kazališta, među kojima je najpoznatiji Sarajevski ratni teatar (SARTR), a istakao se i kao direktor i umjetnički rukovoditelj Narodnog kazališta u Sarajevu. Osim kreativne vizije i neusporedive stvaralačke energije Gojer je naširoko prepoznatljiv i kao čovjek visokih etičkih standarda, koji je uvjeren da su nam svi talenti, izobrazba i znanja uzalud bez etike.

Svetlana Broz (unuka Josipa Broza Tita) je na predstavljanju Jakićeve knjige govorila u ime sarajevskog izdavača Gariwo. Osim što je osnivačica i direktorica te utjecajne nevladine organizacije koja dodjeljuje prestižnu nagradu ”Duško Kondor” za građansku hrabrost, ona već godinama djeluje na edukaciji mladih o građanskoj odgovornosti i hrabrosti.

Iako liječnica po profesiji koja je dvadesetak godina radila kao kardiolog na Vojnoj medicinskoj akademiji u Beogradu, ova plemenita žena je u ratno vrijeme napustila siguran posao i udobnost života u Beogradu te dobrovoljno preselila u Sarajevo kako bi tamo pomogla nedužnim žrtvama rata.

Vremenom je postala autorica mnogobrojnih eseja i publikacija o građanskoj hrabrosti te međunarodno afirmirana predavačica i aktivistica protiv ksenofobije, nasilja, rata kao i etničkih i vjerskih podjela i mržnje. Predavala je na najuglednijim sveučilištima Amerike i Europe, a njezine se knjige prevode i proučavaju na različitim jezicima svijeta.

Upravo to je bio i do danas ostao Tomislav Jakić: čovjek istine i savjesti te osobne hrabrosti. Nikada ”nije zavijao s vukovima” jer nije htio biti član čopora, nego misleći i odgovorni individualist koji se činjenicama i istinom suprotstavlja lažima i licemjerju. Uvijek etički dosljedan i, kako je to u Predgovoru napisao Stjepan Mesić, ”vjeran sebi i univerzalnim vrijednostima kojima je posvetio svoj život”

Moj prvi susret s njom dogodio se preko američkog izdanja njezine glasovite knjige ”Dobri ljudi u vremenu zla”, koju sam preporučio mnogim sveučilišnim i inim kolegama i prijateljima kao dokaz da u ratu u Bosni nisu svi ljudi bili etno-religijski isključivi i nasilni. Knjiga sadrži mnogobrojna dirljiva svjedočanstva o ljudima koji su prevladali sve etno-nacionalne i vjerske granice te su na razini najuzvišenije ljudskosti spašavali i pomagali onima drugima i drugačijima.

Mnogi u BiH, a posebice u Srbiji, osporavaju mirotvornu misiju Svetlane Broz jer u njoj prepoznaju razornu kritiku vlastite destruktivnosti i sveprisutnog isključivog nacionalizma.

Njezina cjelokupna djelatnost i upečatljiv rad NVO-a Gariwo, a posebice i spomenuta knjiga, su uvjerljivo svjedočanstvo o rijetkoj, ali prisutnoj ljudskoj dobroti u vremenima zla te smjerodavno ukazuju na željenu i moguću budućnost bez mržnje i ratova, jer se budućnost ne može graditi na mržnji i zločinu.

Stoga valja upoznati, podržati i čitati Svetlanu Broz, kao i Gradimira Gojera i Tomislava Jakica te slijediti njihov uzor etičkog razmišljanja i transformativnog djelovanja u našem moralno dezorijentiranom i diskriminacijama, mržnjom i nasiljem opterećenom vremenu i svijetu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
    •  Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
    •  Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
    •  Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom

> Svi tekstovi ovog autora