Istra regija neovisnog duha, vina, boškarina, čista artistra

Ma inšoma, čigova je Istra? Ki zapovida? Ča je još živega od propale utopije transfrontalierske EuroIstre?

Kultura! Arte! Festivali jedan za drugin. Ta bot, come ogni tanto, đir po Istri van pišen prez milijun festivali istarskih della cucagna dove se bevi e magna, alora besida-dvi della dolcevita istriana (naslov ću špjegati potle).

Pero, na bot grotica u postolu: propio je finjen Motovun film festival, par dan u Motovunu, pak par dan na Petehovcu: CINEHILL, KINO NA BRIŽIĆI! Ao???

Petehovac mi je maša drag, brig zguor Delnica, na njen planinarska hiža, tamo smo se užali skijati, za male šuolde. Da se kapimo, je lipo da i naši Gorani imaju po motovunskega festivala. A Motovun?

Osnivač Motovun festivala Rajko Grlić izjavljuje da se festival seli na Petehovac, dakle da je Motovun festival – morto e sepolto. Mal me la vedo e bruta me la sento. Motovun nestaje sa svjetske filmske mape?

Rajko Grlić objašnjava (za riječki Novi list – koji je upravo progutao pulski Glas Istre), bez dlake na jeziku:

 ”Novac, kao jedini Bog, polagano gricka onu nama znanu Istru. S druge strane, one političke, moj dojam je da je Istra, koja je uvijek držala politički balans, danas puno desnija od vremena kada smo mi pokrenuli festival. HDZ i Kaptol, dva osnovna kočničara na putu k nekoj normalnoj Hrvatskoj, polagano, gotovo neprimjetno, ali sigurno, ulaze u njene pore.

Istovremeno na njenom čelu nažalost nema osobe, nekog mudrog župana ili tako nekoga, koja bi mogla sve to sagledati i onda nešto smisleno učiniti. Tako da je odlazak Motovun film festivala samo mala ilustracija onoga što se danas događa s Istrom. Nestaju i lokalne novine i mnogo toga što je Istru činilo tako posebnom i u očima ostatka Hrvatske tako poželjnom.”

Toliko o fenomenu CINE HILL. A DOLCEVITA – to je hvalevrijedna akcija grada Pule. Pula već godinama sufinancira obnovu oronulih fasada privatnih obiteljskih kuća, stambenih i poslovnih zgrada. Humano, ali i historijski važno: jer u Puli ljudi žive u medijevalnim venetskim kućama, austrougarskim vilama i socijalističkim zgradama za radnike…

Za ovu godinu petnaest kuća konkurira za projekt DOLCEVITA, utemeljen još 2002. godinu, a vrijedan za 2023. čak solidnih dva milijuna eura. Do sada je obnovljeno 78 stambenih ili poslovnih zgrada… Kultura? Još i kako!

No nije vrag baš toliko crn, kaže se, zar ne? Jer, zbilja vrijedi doći u Istru, recimo na pet muzičkih festivala, koji traju od maja do kraja septembra (a i poslije): Sea Star festival Umag, Lighthouse Festival Tar, Rise up! Poreč, Tear it up! Rockabilly Festival Medulin i Dimension & Outlook festivali, Pula.

I još kulture, kao načina života: i ove godine u Kanfanaru je održan festival vola, istarskog podolca, znanog kao boškarin – a to je samo osobno ime jednog vola. Istra je spasila svoje autohtono govedo od izumiranja (uz međunarodna priznanja i potporu). Ove 2023. godine najljepši istarski vol na 33. Jakovlju je Gajardo, najposlušniji je Bakin, a najteži Sarožin…

E daghe ancora: ”Velika ljubiteljica istarskih vina s titulom Master of Wine Caroline Gilby u upravo objavljenom prilogu o Hrvatskoj najnovijeg Decantera napisala je kako sve četiri naše vinske regije zaslužuju punu pažnju, no naglasak je na Istri kao najpoznatijoj hrvatskoj vinskoj regiji. 

Ova cijenjena Decanterova autorica opisala je Istru kao regiju neovisnog duha, mjesto gdje se proizvode autentična vina, a istarski krajolik kao dramatičan sa srednjovjekovnim selima na brežuljcima, maslinicima i vinogradima posvuda”.

Istra regija neovisnog duha, propio forte, ‘sta mula! O no?

I još: termoelektrana Plomin prestaje s radom 2035. godine, HEP (hrvatska elektroprivreda) ima pametan energetski i ekološki plan: u Plominu će biti postavljeni elektrolizatori za proizvodnju vodika, kao i solarna elektrana koja će napajati elektrolizator, a i proizvoditi električnu energiju za mrežu…

I za kraj čista artistra. ”Album ‘Vetva’ kantautorice Nhau (pseudonima Nuše Hauser) proteklog je tjedna objavljen pod etiketom ‘Little Black Mountain’. Kaže Nuša: ‘Vetva je šuma u središnjoj Istri koja se obroncima spušta u dolinu rijeke Raše. Tom šumom sam godinama svakodnevno prolazila i sve su pjesme velikim dijelom nastajale upravo na tom putu’.”

Intanto, blažena uva mriža ča ne lovi ribe, ma lovi nas brižne ljude: se domislite broda EDRA? EDRA je za nas bila ma jušto šengenska štuorija, lita i lita prija EU-a i eura i Šengena: se levaš na EDRU, e fila a Trieste, fio mio!

Načinili su EDRU u Muggi, v Miljah, 1962. lita: 497 BRT, 64 metra dužine, 2 dizel motora, solidnih 17 čvorova brzine, 600 putnika.

A kurioži čovik (ka’i uvi autor) je naša da je EDRA (navodno) danas još u motu, u Reggio Calabria: ala naši, žvielto, homo tamo…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zar će europska mladost u Ukrajinu s djedovim šmajserima
    •  Rat je kao zrak i voda
    •  Čeka nas vruće proljeće, altroke klimatske promjene!
    •  Ženska prava? Općeljudska prava!
    •  U Istri ima mjesta za svakoga za život, rad, zaradu i provod
    •  Ma ča, čovik valja da vajk dela, ako ne dela, ni čovik...
    •  ''Sociopitalizam'' ili kraj historije
    •  Fast food, fast living and slow thinking
    •  U Đorđu Matiću ćutin pričiže fundamiente
    •  Čovjek protiv života vs. Čovjek za život

> Svi tekstovi ovog autora