Hrvatska hobotnica

Trnjanski fakin, štemer Zoki zaslužuje barem onu popevku ”Dobro nam došel prijatel”, a isto tak i paun Plenki. Pa tak se dela politika, dečki! Vulgarno? Prizemno? Samo tako! Možda se konačno ”opasuljimo” i prestanemo zadivljeno slušati predsjednika i premijera.

Ubija nas korona, potresi, korupcija i besparica, nemamo ni za lijek (doslovno!), a mi trebamo bit POLITIČKI KOREKTNI? MA MARŠ TAMO…

Hrvatska hobotnica ima svoje krakove raširene na sve strane, i lov je počeo. Hoće li lov i završiti? Za sada je dotaknut sudski stup države, onaj treći, ali prva dva ostaju nedodirljiva. I čvrsto kao i prije sparena s trećim. A sva tri stupa neraskidivo vezana s četvrtim stupom vlasti – kriminalom.

Hoćemo li sada hapsiti? Zacijelo ne, jer onda ni svi europski zatvori ne bi bili dovoljni!

Kako to, reći će netko? Pa, pohapsiš nekoliko desetaka tajkuna, sudaca, političara, dilera, i riješena stvar?!

Mislim da je stvar mnogo kompliciranija, nego što nam se možda čini. Jer sustav grabeži kroz ”pretvorbu” i ”tranziciju” uključio je u se, na dragovoljnoj bazi naravno (!), na stotine tisuća ljudi.

I onda je isti sustav samoga sebe nominirao papirima, od uredbi preko zakona do Ustava.

OK, nisu svi lopovi isti, neki imaju po nekoliko milijuna, neki po nekoliko tisuća, a neki tek po desetine tisuća (eura, dolara…), i nisu svi oni jednako ”teški” niti, pak, u istome sukobu sa zakonom.

EU tobože motri koliko su čiste hrvatske mani pulite, ali budite sigurni da i EU zna postaviti razumne ciljeve.

Nisu svi lopovi isti, neki imaju po nekoliko milijuna, neki po nekoliko tisuća, a neki tek po desetine tisuća (eura, dolara…), i nisu svi oni jednako ”teški” niti, pak, u istome sukobu sa zakonom

I ono što neki sanjaju, REVIZIJU PRETVORBE, to se zacijelo neće dogoditi. Niti će TO tražiti EU od nas!

EU hoće sustav koji GARANTIRA iskorjenjivanje bilo kakvoga traga socijalizma, komunizma, boljševizma… nazovite to kako vam drago.

Prema tome, direktni kriminal, dakako, i EU, to jest Zapad, hoće iskorijeniti, ali NE i PRIVATIZACIJU, kako god ona bila učinjena! A baš ta privatizacija jest ljuta rana hrvatskog društva i države.

I sad što možemo očekivati? Malo i ništa!

Ali onda čemu trud, reći ćete, ako je sve samo šminkanje i liposukcija i face lifting kompromitirane hrvatske dame?

Ne, nije to samo retuširanje starih fotografija, jedna od važnijih kulturalnih operacija minulog doba; familija se postavi pred cameru obscura, fotograf traži smiješak i nikad ga ne dobije, vikne PTIČICA! A ONDA ŽALOSNA FAMILIJA TRAŽI DA BUDE ULJEPŠANA, što majstor i učini!

Odgovor na sve naše sumnje i razočarenja u demokraciju: PRAVDA, onaj treći stup vlasti (uz parlamentarni i izvršni, činovnički stup) koji ovdje između Zapada i Istoka i Sjevera, ovdje na europskome jugu, ili na Balkanu, nije nikada smogla snage otkačiti se od dvaju ostalih stupova. I bolje nam bude kada se PRAVDA (sudstvo) odvoji i postane samostalna struktura.

Naravno, bilo bi sjajno kada bi pravda mogla preorati minska polja hrvatske pretvorbe, ali njoj su tu vezane ruke.

Revizija pretvorbe jest ipak moguća, ali to ovisi o druga dva stupa društva, države, nacije – o vlasti i o Vladi. Ako Vlada i parlament i predsjednik države smognu snage pokrenuti obezakonjenje bezakonja pretvorbe – što znači promjene postojećih zakona, pa i samoga Ustava (A ZAŠTO NE?!), onda Pravda opet može zasukati rukave i krenuti na posao.

Zemlja nam propada, i svi mi skupa s njom, ne znamo što nam donosi sutra, ali: prolistaš novine, i zijevaš od dosade, jer u njima nema dramatičnih poziva na uzbunu, kakvih bi morale biti pune stranice. Da, ima dramatičnih naslova: vepar ranio lovca (ubojicu), mladići pretukli mladića i nasmrt ga zgazio auto, tycoonessa skrivala račun od muža tyccoona…

”O tempora, o jadno more”, (o tempora, o povero mare), rekao bi Veselko Tenžera.

”…Questo è diventato il paese delle storie eterne, a ben vedere sempre la stessa, la scoperta che lo Stato è la vera banca dei ladroni, la grande cassaforte da cui possono tirar fuori i soldi a palate, ma che diciamo, a colline, a montagne con una facilità inaudita. Basta trovare o farsi trovare dal capo cordata, dal ducetto di turno, dall’uomo della fortuna, dall’incantatore e tutte le porte del tesoro si aprono, anche quelle delle sciagure e dei disastri nazionali e mondiali…”

Nažalost, to nisu moje riječi, a kamo li nekog od naših vladara, i tobože ”ne” odnose se na Hrvatsku, nego na Italiju, a autor je bio gigantski, pokojni, novinar Giorgio Bocca.

Ujedno, listajući novine, čovjek se ne može oteti dojmu da živimo u posve nepismenom svijetu; jer novinari ne samo da naprosto okreću glavu od stvarnih problema i (baš zato) bave se marginalnim temama, nego još baš i ne mare za elementarnu pismenost, a ne mare niti za elementarnu vjerodostojnost.

Vlast neće mrdnuti dupetom, normalno, kak buš sam sebe hapsil? I zato drž’mo fige ovoj seriji potresa u sudstvu, možda ona pokrene i seriju svedruštvene čistke, pa možda jednog lijepog dana ulovimo i hobotnicu

Na iste teme pisao je još jedan apsolutni autoritet, Umberto Eco:

”Che cosa sta succedendo nelle redazioni dei giornali? Una volta c’erano caporedattori ai quali non sfuggiva una virgola, e prima di andare in stampa controllavano tutto riga per riga. Oggi è ovvio che nessun essere umano possa controllare (e all’ultimo momento) un quotidiano di sessanta pagine, ma che in redazione ci siano solo lattanti divorziati dal passato, ancorché prossimo, pare incredibile. Eppure è così e non è colpa dei giornali, ma della storia – ovvero di una contemporaneità senza memoria… e il latte?”

”Padaju mi ruke” (od nemoći, by Indro Montanelli).

Ne znam više, na momente, što činiti kad nemaš što pročitati, pa i kod slavnog mlađeg romansijera (s ovih strana balkanskih) nađeš pučkoškolsku sintaksu i polupismeni vokabular; a kamo li što činiti s novinama, u kojima možeš čitati samo prognozu vremena, osmrtnice i televizijski program.

Dovraga, naravno da novine propadaju, kada graniči s heroizmom normalno, pismeno obavljanje svoga posla, a većina novinara raspreda budalaštine o elektronskim izumima, automobilima te nogometašima i manekenkama.

Naprosto, ovo je NEPISMENA KULTURA, bolje rekuć, KULTURA NEPISMENIH, i zbilja je strašno za cijele generacije koje su znale da treba ZNATI raditi posao koji radiš!

”Šta je pesnik hteo da kaže?”

Vlast neće mrdnuti dupetom, normalno, kak buš sam sebe hapsil?

I zato drž’mo fige ovoj seriji potresa u sudstvu, možda ona pokrene i seriju svedruštvene čistke, pa možda jednog lijepog dana ulovimo i hobotnicu…

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Zar će europska mladost u Ukrajinu s djedovim šmajserima
    •  Rat je kao zrak i voda
    •  Čeka nas vruće proljeće, altroke klimatske promjene!
    •  Ženska prava? Općeljudska prava!
    •  U Istri ima mjesta za svakoga za život, rad, zaradu i provod
    •  Ma ča, čovik valja da vajk dela, ako ne dela, ni čovik...
    •  ''Sociopitalizam'' ili kraj historije
    •  Fast food, fast living and slow thinking
    •  U Đorđu Matiću ćutin pričiže fundamiente
    •  Čovjek protiv života vs. Čovjek za život

> Svi tekstovi ovog autora