Hrvati ne znaju tko im je prvi preveo Novi zavjet. Sramota!

Ovih dana se u istarskom Buzetu otkrivanjem nove spomen ploče i impresivnim znanstvenim skupom obilježila 500. obljetnica rođenja Stipana (Stjepana) Konzula Istranina (1521.-1579.), pisca, prevoditelja i filologa kroato-europskog značaja.

U najnovijem broju Hrvatske revije (Matica hrvatska) je Alojz Jembrih, daleko najkompetentniji poznavalac Konzulova života i djela, tom obljetničkom prigodom objavio pregledni, kontekstualno situiran i sjajno ilustriran članak ”Uz 500. obljetnicu rođenja Stipana Konzula Istranina”.

Jembrih ističe kako Stipanu Konzulu i njegovu suprevoditelju Antunu Dalmatinu ”pripada časno mjesto među hrvatskim velikanima 16. stoljeća u Europi, u kojoj su svojim djelom promicali i svjedočili hrvatski identitet, šireći spoznaju o postojanju glagoljice i hrvatskoga jezika”.

Nažalost se o Konzulu, osim u njegovu rodnom Buzetu, premalo zna u hrvatskoj kulturnoj javnosti iako je on izuzetno značajan ne samo na lokalnoj već i široj regionalnoj i međunarodnoj razini.

Akademik Mateo Žagar je znao naglasiti kako je sramotno što nijedan maturant u Hrvatskoj ne zna tko je prvi preveo Bibliju na hrvatski jezik, dok je u drugim zemljama to podatak koji je poznat svima kao dio opće kulture.

Buzet se nalazi na samom sjeveru središnje Istre te graniči sa Slovenijom. U to vrijeme je biskup u susjednom Kopru bio utjecajni Petar Pavao Vergerije ml. (1489.-1565.), bivši papinski nuncij i naslovni modruški biskup.

Akademik Mateo Žagar je znao naglasiti kako je sramotno što nijedan maturant u Hrvatskoj ne zna tko je prvi preveo Bibliju na hrvatski jezik, dok je u drugim zemljama to podatak koji je poznat svima kao dio opće kulture

Vergerije je prihvaćao Lutherovo reformacijsko učenje te je stoga bio progonjen od zloglasne mletačke inkvizicije te je 1546. godine morao napustiti Istru kako bi spasio vlastiti život.

Nakon kratkog boravka u Kranjskoj sigurnost i posao našao je u Njemačkoj kao savjetnik württemberškog vojvode Krištofa.

Stjepan Konzul je prošao sličnim putem. O njegovoj ranoj mladost se malo zna, ali poznato je da je djelovao kao katolički svećenik, odnosno pop glagoljaš u Starom Pazinu odakle je zbog prihvaćanja protestantskih ideja 1549. godine morao bježati od nemilosrdne rimske inkvizicije. Poput mnogih drugih i on je preko Kranjske svoj spas pronašao u Njemačkoj.

Za Konzula je od presudne važnosti bila suradnja s vodećim slovenskim reformatorom Primožom Trubarom (1508.-1586.) koji mu je najprije pomogao da se zaposli kao učitelj pjevanja u Regensburgu, gdje se oženio i postao ocem troje djece.

Trubar je mladog Istranina upoznao sa svojom sveobuhvatnom vizijom i projektom prevođenja i distribucije svetopisamskih tekstova među južnoslavenskim narodima s ciljem evangelizacije ”sve do Carigrada”, te je zatim Konzula uputio na prevođenje Biblije i drugih protestantskih spisa.

Konzul je skupa s Antonom Dalmatinom (početkom XVI. st. – 1579.) također izgnanikom iz Istre zbog pristajanja uz protestantizam, prevodio ponajviše sa slovenskoga, a koristeći se i latinskim, njemačkim, talijanskim, madžarskim, poljskim i češkim jezikom.

Njihov najplodonosniji prevodilački i izdavački rad vezan je uz protestantsku tiskaru u Urachu, poznatu kao ”Biblijski zavod”, nekoj vrsti prethodnice kasnijih biblijskih društava. Osnovao ju je i financijski podupirao veliki župan varaždinski Ivan Ungnad, a radila je u dvorcu, bivšem kartuzijanskom samostanu, koji je u tu svrhu darovao württemberški vojvoda Kristof.

Tu su boravili, prevodili i za tisak priređivali knjige Konzul i Dalmatin sa suradnicima Jurjem Cvečićem, Jurjem Jurišićem i drugima. Između 1561. i 1564. je tiskano tridesetak naslova hrvatskih knjiga na ćirilici, glagoljici i latinici u dotle nezamislivoj ukupnoj nakladi od 25.600 primjeraka.

Najvažnije i najopširnije (898 stranica) djelo koje su preveli Konzul i Dalmatin je prva tiskana Biblija Novoga zavjeta: ”Prvi del Novoga Testamenta” (1562.) i ”Drugi del Novoga Testamenta” (1563.). Tiskan je glagoljicom i ćirilicom i ilustriran drvorezima po uzoru na njemačka izdanja. Od starozavjetnih knjiga je 1564. godine tiskano ”Vsih prorokov stumačenje hrvatsko”.

Treba istaći da je na (dvobojnim kod Novog zavjeta) naslovnim stranicama svih hrvatskih knjiga naglašeno da su stumačene v hrvatski jazik. Kao mjesto tiskanja se navodi v Tübingi jer je tiskara u Urachu bila podružnica poznatog tübingenskog nakladnika.

Konzulov prijevod Biblije je pozitivno ocijenila i svesrdno preporučila jedna stručna komisija dobrih znalaca glagoljice i hrvatskog jezika u Metliki, gradu koji je bio na glasu kao ”Hrvatska u malom” jer se u njoj, između ostalog, nalazila hrvatska protestantska škola.

Najvažnije i najopširnije (898 stranica) djelo koje su preveli Konzul i Dalmatin je prva tiskana Biblija Novoga zavjeta: ”Prvi del Novoga Testamenta” (1562.) i ”Drugi del Novoga Testamenta” (1563.). Tiskan je glagoljicom i ćirilicom i ilustriran drvorezima po uzoru na njemačka izdanja. Od starozavjetnih knjiga je 1564. godine tiskano ”Vsih prorokov stumačenje hrvatsko”

Njihova impresivna recenzija prijevoda ”na hrvatski jezik koji je glavni slavenski jezik” je zanimljiva i po etno-geografsko-misijskim pretenzijama. (Za cijeli tekst opsežne ocjene vidi gore navedeni članak Alojza Jembriha.)

Povjerenstvo tvrdi da je Konzulov prijevod ”razumljiv i da odgovara Hrvatima, Bosancima i Srbima u cijeloj Dalmaciji do Jadranskoga mora i sve do Carigrada … Nadamo se da će se time (NT) prava kršćanska vjera i istinski spasonosno evanđelje pronositi cijelom Turskom, da će srca i duše Turaka obnoviti i okrenuti kršćanskoj vjeri, te da će se njihovom pustošenju stati na kraj, te da će ubogi zarobljeni kršćani naći utjehu i snagu i da će se vjera u Krista, našega spasitelja, s vremenom proširiti u Turskoj”.

Nakon prisilnog zatvaranja legendarne tiskare u Urachu (zbog Ungnadove smrti i novog vala progonstva protestanata) Konzul i Dalmatin odlaze u Regensburg. Tamo su dali tiskati knjigu ”Postilla”, zbirku sjajnih protestantskih propovijedi na nedjeljne tekstove Evanđelja, na latinici za Hrvate na prostoru oko Željeznog u zapadnoj Ugarskoj. Tim su prijevodom Konzul i Dalmatin stekli glas kao ”začetnici gradišćanskohrvatske književnosti”.

Na žalost i sramotu Hrvatske izuzetno utjecajni hrvatski prevoditeljski krug u Urachu nije dobio mjesto i priznanje koje zaslužuje u hrvatskoj kulturnoj povijesti, posebice u deficitarnom školskom sustavu.

”Sve hrvatske knjige, tiskane u razdoblju europske reformacije u Urachu, integralni su dio hrvatske književno-jezične baštine i nju valja danas iznova detaljno proučavati i s poštovanjem iznova vrednovati” (Jembrih).

To važi posebice za Konzula ”čov­je­ka koji je svoj ži­vot pot­ro­šio u afir­ma­ci­ji hr­vat­sko­ga je­zi­ka i hr­vat­ske knji­ge, svje­do­če­ći diljem Nje­mač­ke i Eu­rope 16. sto­lje­ća o pos­to­ja­nju i fu­nkci­ji hr­vat­sko­ga je­zi­ka. Time je znat­no za­du­žio hr­vat­sku fi­lolo­gi­ju”.

Prije 500 godina rođeni Stjepan Konzul Istranin, poslije Vlačića Ilirika, najzaslužniji protestant prve generacije zaslužuje epitet koji mu je dodijelio profesor Jembrih, najvrsniji poznavalac njegova vremena i djela – ”najveći promicatelj hrvatskoga jezika u XVI. stoljeću”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici
    •  Još jednom o duhovnim (pro)buđenjima
    •  Suvremena Amerika je nezamisliva bez duhovnih probuđenja
    •  Protiv svakog nasilja, posebno nasilja nad ženama i djecom

> Svi tekstovi ovog autora