HDZ-ova nevidljiva ruka

Teško da će Plenkoviću pomoći i najpersonaliziranija kampanja ikad vođena, budući da je proces ugradnje sebe u hadezeovske građevine uvjetovan samorazumljivim autoritetom među članstvom koji on ne posjeduje.

Tu se postavlja pitanje: jasno da se personalizirana kampanja odnosi na period do izbora, međutim, da li ta kampanja namjerava tu personaliziranost prenijeti i na postizborne unutarstranačke odnose koji se tek imaju formirati ovisno o izbornom ishodu?

Ukoliko HDZ pobijedi, velika je izvjesnost da će se Plenkovićev nepostojeći autoritet preko noći inaugurirati kao samorazumljiv, što bi bilo tipično jednoumno ponašanje kakvo hadezeovci demonstriraju svaki put prilikom rukovodećih obrata. Jedan trenutak – Živio kralj!; sljedeći trenutak – Kralj je mrtav. Živio kralj!

Idealnotipski primjer takvog vrijednosnog pogleda na politiku je Gordan Jandroković. Prema nadređenim stranačkim kolegama, ali tek posthumno, ponaša se kao da su prevrtljivost i podmuklost, da ne kažem infamija, njegov credo. Zamislite kako li se tek onda taj odnosi prema nestranačkim kolegama.

Ako HDZ, odnosno Andrej Plenković poluči izborni poraz, teško će i sveutjecajni Vladimir Šeks biti u stanju zauzdati i neutralizirati svu silinu stranačkih ambicija – od za dom spremnog, ali od kulture operiranog i za kulturu trajno nespremnog Zlatka Hasanbegovića do ranjenika koji već dvadeset godina ne prestaje krvariti, najdomoljubnijeg ličkog ginekologa-bildera Darka Milinovića.

Idealnotipski primjer takvog vrijednosnog pogleda na politiku je Gordan Jandroković. Prema nadređenim stranačkim kolegama, ali tek posthumno, ponaša se kao da su prevrtljivost i podmuklost, da ne kažem infamija, njegov credo. Zamislite kako li se tek onda taj odnosi prema nestranačkim kolegama

Plenkovićev personalizam u tom bi slučaju vjerojatno među članstvom postao predmet HDZ-ove unutarstranačke sprdnje, ali bi mu se s druge strane ukazala mogućnost da se ubuduće afirmira kao jedan novi put, svjetonazorski konzervativno orijentiran, bez tereta javne percepcije desničarskog šovinizma koji je u HDZ-ovu orbitu uspješno lansirao Tomislav Karamarko.

Dapače, odmak i negacija od takvih desničarsko-šovinističkih satelita zasigurno bi mu u možebitnim budućim novoformirajućim konzervativnim opcijama omogućila blagonaklonost odgovarajućeg biračkog tijela.

Ipak, i pored toga Plenković se nalazi u svojevrsnom vremenskom cajtnotu. Naime, Šeksov presudni utjecaj na stranačku bazu je s vremenom okopnio. Ne u cijelosti, ali po svemu sudeći neće trajati duže od rezultata rujanskih parlamentarnih izbora budući da SDP ima dobre izglede za formiranje vlasti.

Čini se kako napor Šeksova poduhvata nije u činjenici da je za Plenkovićev HDZ svrsishodno neutralizirati, ako je moguće i najpoželjnije trajno odstraniti svaki utjecaj Karamarka i Milijana Brkića Vase, već u daleko zahtjevnijem izazovu, koji onemogućava širenje njihovog autoriteta; naime, u tome da oni tu pobjedu moraju izvojevati na, uvjetno rečeno, gostujućem terenu – među članstvom.

Moguće da se i sam Plenković uzda u svoju komunikološku naobrazbu, pa s obzirom na to da suvremenom politikom dominira upravljanje dojmom nauštrb sadržaja drži kako će Karamarkovim i Vasinim javnim dojmom obrisati pod.

Kako sada stvari stoje, članstvo HDZ-a je podijeljeno. Naučilo je biti pragmatično, ali s aktualno kolektivnim, zajedničkim, ne toliko izraženim, no za Šeks-Plenkovićev HDZ možda presudnim osjećajem neopredijeljenosti i nesigurnosti.

Upravo je ta neopredijeljenost među članstvom, ta nesigurnost njihova strateška prilika. Budući da ne posjeduju samorazumljiv autoritet među članstvom, nužno je pronaći načine da autoritet demonstriraju tako da ga oni kojima je upućen i prihvate, usvoje.

Na kraju krajeva, nije baš da Plenkovićev autoritet, ako ga ima, pristaje slici HDZ-ovog prosječnog člana. U njegovom nastupajućem autoritetu naprosto manjka autoritarnosti. A ovdje su stvari jasne – koja strana vlastiti autoritet predoči članstvu kao egzistencijalno nužan, ta će prevladati i u stranci.

U svakom slučaju, Šeks-Plenkovićeva struja nije bez utjecaja na članstvo. Iako ih optužuju za elitizam i od tog naivnog pokušaja diskreditacije valja im pokušati učiniti taktičku prednost. Premda njihov autoritet nema zapovjednu snagu, ne trebaju bježati od etikete elite.

U mogućnosti su spustiti se, uvjetno rečeno, među puk upravo kao autoritet elite; nadmoćno, kao onaj koji je upućeniji u zbivanja od provincije, a Karamarko i Vaso jesu provincija. Njihov nadmoćni nastup ima biti usmjeren onom neopredijeljenom i nesigurnom osjećaju među članstvom. Tome osjećaju valja im se imperativno obraćati.

Nije baš da Plenkovićev autoritet, ako ga ima, pristaje slici HDZ-ovog prosječnog člana. U njegovom nastupajućem autoritetu naprosto manjka autoritarnosti. A ovdje su stvari jasne – koja strana vlastiti autoritet predoči članstvu kao egzistencijalno nužan, ta će prevladati i u stranci

Konflikt Karamarka i Vase potencijalni je sukob i njihovih frakcija na terenu, iako je taj rasplet, sa nesagledivim posljedicama, manje izgledan.

Takva beskrupulozna neodgovornost osakatila bi stranku. Ovo je potrebno naglasiti jer i to je jedno od Šeks-Plenkovićevih taktičkih alata – nastojati uvjeriti, zapravo kontinuirano uvjeravati članstvo u pogubnost potencijalne eskalacije toga za stranku suicidalnog sukoba.

Što se Karamarka tiče, vjerovati je kako će se o njemu nastaviti pronositi već formirana javna slika sumnjivog pojedinca za koju i nije nitko drugi odgovoran do on sam. To također ide u prilog Šeks-Plenkovićevoj inicijativi.

S druge strane Vasin će se utjecaj bez Karamarkovog podražaja otopiti poput kockice leda na zvizdanu. Koliko god to izvana izgledalo kontradiktorno, Vaso bez Karamarka postaje suvišan, jer nije teško pretpostaviti kako će Šeks-Plenkovićeva osovina Vasinu odgovornost učiniti neodvojivom od Karamarkove.

Želio je biti potpredsjednik stranke, a sada, ukoliko Šeks-Plenković osovina uspije u svom naumu, ironijom sudbine presudit će mu činjenica da je nominalno bio Karamarkova desna ruka. Želeći imati Tomu na oku, previdio je izloženost viših stranačkih funkcija institucionalno-statutarnoj odgovornosti. Nije on za dvorske spletke. Barem će imati vremena posvetiti se školi, jer će, po svemu sudeći, opet morati u školske klupe.

Afera Konzultantica nepovratno je i trajno od Karamarka učinila potencijalnu opasnost s autodestruktivnim, za HDZ suicidalnim posljedicama. Moguće je da će inicijativa Šeks-Plenković to pitanje nastojati komunicirati kao nepodnošljiv teret za stranku, time generirajući dvojbu: Mi – opstanak, Oni – propast, što bi djelovalo kao svojevrstan pritisak na članstvo u njihovu korist.

Nedoumica je u činjenici kako je jedna od presudnih neminovnosti kojom Karamarko ne raspolaže, a nalazi se na Šeks-Plenkovićevoj strani, vrijeme.

Vremenom će kopniti Karamarkov utjecaj u krugovima koji su u mogućnosti pružati mu zaštitu. U slučaju takvog raspleta stranci prijeti opasnost metodološkog zaoštravanja.

Dakako, zbivanja su već dovedena do usijanja Karamarkovim rušenjem vlastite Vlade. Tim činom Karamarko je dao na znanje da je miliji njemu njegov džep nego domoljubna ruka na srcu. Koliko daleko je spreman ići ostaje neizvjesno.

Diskontinuitet prijeti. Ukoliko potraje stanje bez jedinstvenog autoriteta, Šeks-Plenkovićevoj osovini prijeti odlazak onog izvornog, pokoravajućeg autoriteta u nepovrat. A to je HDZ-ova autohtona politička baština, neposredna Tuđmanova ostavština. Tuđmanovština

Na taj rizik valja obratiti pozornost.

Trenutak je i povoljan i nepovoljan, zapravo neizbježan.

Diskontinuitet prijeti. Ukoliko potraje stanje bez jedinstvenog autoriteta, Šeks-Plenkovićevoj osovini prijeti odlazak onog izvornog, pokoravajućeg autoriteta u nepovrat. A to je HDZ-ova autohtona politička baština, neposredna Tuđmanova ostavština. Tuđmanovština.

Time bi unaprijed stečena prednost ,koja je do sada bila isključivo njihov privilegij i imala za njih povoljne učinke na cjelokupno biračko tijelo, bila izgubljena za sve buduće parlamentarne izbore. Ukoliko bi rasplet uzrokovao stranački raskol, samorazumljivi, pokoravajući autoritet bio bi izgubljen u nepovrat.

Na kraju, izgleda kako Karamarku predstoji i pravosudna odiseja. Ako je Šeks-Plenkovićeva osovina među članstvom na, uvjetno rečeno, gostujućem terenu, onda su u pravosuđu domaćini.

    •  Hrvatski politički kaput
    •  Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije
    •  Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
    •  Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom
    •  Sloboda u ružnome svijetu
    •  Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
    •  Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?
    •  Naša tuga – pristali smo na ružni svijet
    •  Ministar pravosuđa Malenica jači od pravde!
    •  Ako neće Ivan Malenica mogao bi Andrej Plenković

> Svi tekstovi ovog autora