autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije

AUTOR: Andrej Šimić / 04.03.2024.

Andrej Šimić

Reći da se povijest ponavlja fatalističko je odmahivanje rukom na, nažalost, iznimno promišljenu, što je čini neusporedivo krupnijom, ljudsku glupost koja nikad nije anonimna nego uvijek ima svoje ime i prezime.

Najkrupnija, najmonstruoznija od svih ljudskih gluposti je rat. Danas, ta bezumna, tragična i sumanuta glupost, potencijalno svjetskih razmjera, ima sve više i više zagovaratelja i glasnogovornika. Kao da se pojedini predstavnici naših, zapadnih vladajućih slojeva nadmeću tko je neodgovorniji i bezobzirniji glupan.

Jednu takvu kolosalnu glupost protekle sedmice predložio je Emmanuel Macron, predsjednik Francuske. Nije on nikakva posebnost, samo je odabran da bude prvi koji će glupost izgovoriti.

Mrtav-hladan na sastanku evropskih čelnika u Parizu predložio je slanje kopnenih snaga u Ukrajinu i stvaranje nekakve raketne koalicije saveznika kako bi se omogućili napadi po dubini ruskog teritorija raketama srednjeg i dugog dometa.

U danom momentu ostalo je nejasno je li ovaj po nas Evropljane samoubilački raketni savez i ideja o slanju vojske zvanični stav Evropske unije ili je to ipak pojedinačna glupost. Ubrzo smo dobili i odgovor. U pomno koordiniranom idiotizmu ta je personalizirana glupost u narednim danima artikulirana od cijelog niza zagovaratelja rata, a plasirana je u javni prostor s očitom namjerom zaoštravanja ukrajinskog sukoba, jer, to se više ne da sakriti, Ukrajina u ratu gubi.

Nakon negativne reakcije evropske javnosti, ali i većine ne samo evropskih već i svjetskih političkih predstavnika, nipošto obeshrabren, sljedećeg dana Macron, tu, blago rečeno, neodgovornu glupost snaži i potvrđuje riječima kako je o svemu prethodno iznesenom dobro razmislio i nije govorio nepromišljeno. Tek to jezivo zvuči!

Njegove riječi potvrdio je francuski premijer Gabriel Attal, balavac, kojem ni brada, ono što se kaže, još nije počela rasti, ali bi rado slao vlastite građane u rat, u smrt, neka narod gine, pravdajući Macronovu izjavu kao odgovornu, jer, da je Rusija postala izravna prijetnja Francuskoj (?), mada nije našao potrebnim objasniti na koji način je to Rusija postala izravna prijetnja Francuskoj.

Dan-dva poslije ovih izjava čujemo i prvog čovjeka Pentagona, Lloyda Austina, koji jednako mrtav-hladan kao Macron, na saslušanju u Kongresu obznanjuje da čvrsto vjeruje kako će, ukoliko Ukrajina bude poražena, uslijediti sukob između NATO-a i Rusije. Nije rekao između SAD-a i Rusije, nego NATO-a i Rusije.

Odmah je navijački, za rat, poletjela oglasiti se i Kaja Kallas, premijerka Estonije, podržavši Macronovu ideju da evropski građani ginu u Ukrajini, da ratuju protiv Rusije. Kaja očito nema ništa protiv Trećeg svjetskog rata. A Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, kamate od stotina milijardi dolara zamrznutih međunarodnih ruskih rezervi, koristila bi ne više za obnovu, nego za naoružavanje Ukrajine.

U daljnjem nastavku toga planski razrađenog zlosutnog idiotizma oglasio se i Onno Eichelsheim, načelnik obrane nizozemskih oružanih snaga, kazavši kako ne isključuje mogućnost raspoređivanja vojnih trupa zapadnih zemalja u Ukrajini, što bi se moglo organizirati kroz NATO ili savezništvom 10 do 15 zemalja.

Na kraju, kao da sve ovo nije bilo dovoljno ratoborno, objavljen je i audio snimak čiju je autentičnost potvrdilo njemačko ministarstvo obrane, gdje se može čuti kako visoki njemački oficiri, dva generala, njih četiri ukupno, konspirativno, ali veoma slobodno, bez zadrške, između ostalog, raspravljaju, zapravo planiraju – kako njemačkim Taurus raketama dugog dometa napasti Krimski most, ali na način da prikriju svaku umiješanost njemačke države i vojske.

Mnogo je svjesno skrivane promišljene gluposti objavljeno prošlog tjedna.

Naime, i kancelar Olaf Scholz objašnjavao je da bi u slučaju slanja njemačkih raketa Taurus Ukrajini neophodno bilo poslati i njemačke vojne stručnjake isto onako kako su vojne stručnjake poslali Francuzi i Englezi kada su takve, samo vlastite, rakete SCALP (francuske) i Storm Shadow (engleske) dostavili Ukrajincima. Vojno osoblje je nužno kako bi se omogućilo pravilno rukovanje tim visokotehnološkim oružjem. Ali to bi onda značilo izravno sudjelovanje u sukobu i de facto objavu rata Ruskoj Federaciji.

Dakle, obzirom na to da je njemački kancelar potvrdio prisutnost redovnih pripadnika francuske i engleske vojske u Ukrajini koji aktivno sudjeluju u izvršavanju napada na ruske ciljeve, a čujemo i da najviši njemački vojni dužnosnici planiraju to isto, znači li to da je Ujedinjeno Kraljevstvo u ratu s Rusijom, znači li to da je EU u ratu s Rusijom? Nas, građane EU-a nitko o tome nije obavijestio niti pitao. Totalno ratno ludilo!

A počelo je s flasterima i zavojima. Ubrzo se krenulo slati malokalibarsku, pa krupniju kalibarsku municiju, haubice, topove, laganu, srednju i tešku oklopnu mehanizaciju, sve sofisticiranija oružja protuzračne obrane, sredstva elektronskog ratovanja, zatim su na red došli tenkovi, rakete, dogovoreni su i avioni, i sada, na koncu kao jedini način da se spriječi kompletan poraz Ukrajine, aktivno se raspravlja o slanju kopnenih snaga.

Nakon što smo vrlo brzo odlučili da ćemo pored humanitarne, tehničke i medicinske pomoći Ukrajincima slati i oružje, a govorili da nećemo jer bismo time postali strana u sukobu, vlasnici rata cijeli svijet počeli su uvjeravati kako šaljemo isključivo oružje za obranu, defanzivno oružje.

Zatim su ti isti vlasnici rata odlučili slati i napadačko, ofanzivno oružje, ponavljajući kako mi, Zapad, NATO, ipak nismo strana u sukobu jer ne šaljemo vojnike. Međutim, zahvaljujući Olafu Scholzu, doznalo se da su zapadni vojni stručnjaci već tamo, i bore se na strani Ukrajine.

Drugim riječima mi, Zapad, to jest vrlo konkretni centri moći, vlasnici Zapada i rata, uzurpirajući cjelokupan euroatlantski kolektiv, žele rat protiv Ruske Federacije, očajnički tražeći načine kako da to učine ali da ipak ne izgleda da smo mi, odnosno da su oni ti koji su uzroci toga rata. Za cijelu ovu zlokobnu i krajnje uznemirujuću namjeru ipak im je potrebna masa, mi, ljudi, građani, da ginemo za i u njihovim ratovima kao topovsko meso zato jer bez nas, bez ljudi, nema rata.

Evidentno je da se pošto-poto nastoji pronaći casus belli. Marljivo se radi na povodu za rat. Želi ga se iznuditi, isprovocirati, izmisliti na sve moguće načine, pa i one, svjedoci smo, zavjereničke. Za čije dobro, za čiji interes? Po nas građane, za naša društva, za naše živote, za živote naše djece, naše potomke, u konačnici za Zapad kao kolektiv to nikako nije dobro – dobro je isključivo za vlasnike rata.

Nama, Zapadu, svijet više ne vjeruje. Vlasnici rata otvoreno i javno raspravljaju o slanju vojnika ponavljajući kako nas to i dalje ne čini stranom u sukobu. Nejasno je šta njima znači strana u sukobu, ali ostatak svijeta je itekako svjestan da su zapadni vlasnici rata od prvoga dana, ne strana u sukobu nego upravo ti koji odlučuju hoće li se sukob nastaviti ili ne – a oni žele rat, ne žele mir.

Još ranije, početkom prošle godine potvrdili su to Naftali Bennett, a zatim i David Arakhamia. Početak sukoba Bennett je dočekao kao izraelski premijer, zamoljen da između zaraćenih strana posreduje. Kako sam svjedoči, sve svoje postupke koordinirao je s čelnicima SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke. Otkrio je da su Rusija i Ukrajina na mirovnim pregovorima u Bjelorusiji i Turskoj postigle dogovor, ali zapadne sile nisu bile zadovoljne te su odlučile zaustaviti pregovore.

Gore spomenuti David Arakhamia, član stranke Vladimira Zelenskog i ukrajinski parlamentarac, otkrio je i to da su u Istanbulu mirovni pregovori toliko uznapredovali da su obje strane čak stavile i paraf na dogovoreno, ali je odmah iza toga u Kijev brže-bolje doletio Boris Johnson, tada premijer Ujedinjenog Kraljevstva, i izvršio pritisak na ukrajinsku stranu da se rat nastavi. Nažalost, nakon toga, od mirovnog sporazuma se odustalo. Inače David Arakhamia bio je član ukrajinske delegacije, jedan od sudionika u tim mirovnim pregovorima.

Iznimno opasan i egzistencijalno zabrinjavajući razvoj događaja.

Naprosto, nevjerojatna je lakoća kojom vlasnici Zapada, vlasnici rata i njihovi glasnogovornici zagovaraju rat s Ruskom Federacijom. Istovremeno, šokantna je i duboko uznemiravajuća odsutnost mirovnih inicijativa i prijedloga od strane naših zapadnih, izabranih političkih predstavnika.

Mirotvorne inicijative dolaze iz Afrike, Kine, Brazila – iz Evrope – muk. Šta zaključiti? Evropa se, očito pod neviđenim pritiskom vlasnika rata svrstala protiv mira, a za rat. Jer, iz očitih razloga, nama, Evropi, rat nikako nije u interesu.

U kolopletu nekakvog narcisoidnog poremećaja i sebeljubnoj viziji vlastite veličine ili mjesta koje bi ta veličina trebala zauzimati u poretku postojanja, u odnosima moći, u pisanom pamćenju, u opjevanim literarnim uradcima, u zemaljskim i kozmičkim knjigama epskih razmjera, dostiže se valjda vrhunac i postiže svojevrsna sinteza ljudskog neznanja i gluposti, i iluzija o vlastitoj preuveličanoj samobitnosti koja smjera da se razriješi u vidu rata kao nezamjenjive historijske nužnosti gdje majke, očevi, bake i djedovi, djeca, ljudi i cijeli narodi nestaju u već toliko puta viđenoj agoniji, patnji i muci, uništeni jer su vlasnici rata, uvažavajući isključivo svoje postojanje, donosili odluke u svačije ime i odlučivali o tuđim životima kao da je njihov vlastiti.

Cijela je skupina evropskih i američkih izabranih rukovodilaca, glasnogovornika vlasnika rata koji nas suludim odlukama žele uvući u planetarni sukob s potencijalno milionima, možda i milijardama mrtvih. Monstruoznost i bezobzirna glupost ponovit će se ako budemo mučali i vlasnicima rata i njihovim glasnogovornicima damo za pravo.

Gdje su zapadni intelektualci, zašto šute o miru, zašto ne pozivaju na mir, zašto ne predlažu mirovne inicijative, zašto ne stvaraju akademski javni pritisak za mir, zašto ne pišu o miru, zašto ne inzistiraju na miru?

Svi, a posebno mi koji smo rat osjetili na vlastitoj koži moramo se svim mogućim i nemogućim, znanim i neznanim snagama suprotstaviti i oduprijeti ovim ratobornim pozivima i sve napore, svu silu i energiju usmjeriti prema mirotvorstvu – prema miru i samo prema miru.

Iako nas politički predstavnici koje smo mi izabrali ništa ne pitaju – itekako se nas pita. Ratu moramo reći NE! i ne dozvoliti da krajnje neodgovorni idioti i glupani odlučuju u naše ime i umjesto nas!!!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Hrvatski politički kaput
     Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
     Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom
     Sloboda u ružnome svijetu
     Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
     Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?
     Naša tuga – pristali smo na ružni svijet
     Ministar pravosuđa Malenica jači od pravde!
     Ako neće Ivan Malenica mogao bi Andrej Plenković
     Šta ministar Ivan Malenica radi u Kninu?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1