autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Državne i sudbene vlasti krše prava djece (2)

AUTOR: Ivica Grčar / 03.11.2023.

Ivica Grčar

Usporedno sa šutnjom nadležnih i javnosti o sabirnim logorima za djecu Službe socijalne skrbi, hladno i bezobzirno režimski mediji objavljuju proračunate najave prigodničarskih obilježavanja 20. studenoga, Međunarodnog dana dječjih prava.

Podsjećam, 12. rujna u ovoj rubrici Autografa je objavljeno: ”Hematom iznad oka, masnica na leđima” (kod petogodišnjeg dječaka), ”tragovi ugriza kod dvogodišnje djevojčice” (izvodi iz zapisnika sudskog ročišta).

I dok se najavljuju prigodna i u pravilu besplodna obilježavanja Dana dječjih prava istodobno po Hrvatskoj zaposlenice Službe socijalne skrbi s presudama kompromitiranih hrvatskih sudbenih vlasti u pratnji policije odvode djecu iz dječjih vrtića u neku od ”22 ustanove socijalne skrbi”.

Postavio sam zbog ogluhe odgovornih i javnosti dodatne novinarske upite Uredu pravobraniteljice za djecu i Uredu UNICEF-a u Hrvatskoj.

Prema nepotpisanom odgovoru iz Ureda pravobraniteljice djece ”višegodišnja praćenja zaštite prava i dobrobiti djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja se nalaze na smještaju ili u organiziranom stanovanju u 22 ustanove ukazuju na povećanje broja djece u institucijama”, i u nastavku istog odgovora: ”kršenje prava djece je i njihovo prekobrojno smještanje u ustanove (socijalne skrbi) koje ne mogu djeci osigurati primjeren smještaj”.

Postavlja se pitanje u kojoj mjeri na ”povećanje broja djece u institucijama” djeluju tzv. ”glavarine”, primjerice, iznosi participacija iz EU fondova za svako dijete ”na smještaju u 22 ustanove socijalne skrbi”, ili u sve brojnijim ”soc-skrbnim” postupcima udomljavanja djece silom izdvojene iz obitelji?

Smještaj prekobrojne djece u 22 ustanove socijalne skrbi i postupke udomljavanja ”djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi” dosuđuju na prijedlog zavoda socijalne skrbi sutkinje i suci u Hrvatskoj kompromitiranih sudbenih vlasti (kojima ne vjeruje više od 80 posto građana). Pritom suci i socijalni radnici imaju istog ”poslodavca” – državu koja ako ponestane proračunskog novca nemilosrdno smanjuje plaće, ukida radna mjesta i sl.

U izbjegavanju odgovora na novinarsko pitanje zašto sutkinje i suci ustrajno dosuđuju smještaj djece ”u ustanove (socijalne skrbi) koje ne mogu djeci osigurati primjeren smještaj”, Ivan Borković, glasnogovornik Općinskog građanskog suda u Zagrebu rekao je: ”S obzirom na to da članak 351. Obiteljskog zakona propisuje da je u postupku u kojem se odlučuje o mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta javnost isključena, ne možemo dati odgovor koji se odnosi na konkretne predmete”.

Javno pitam predsjednika Vrhovnog suda kako se ”isključuje javnost” kada se usred dana iz dječjeg vrtića u manjem gradiću pokraj Zagreba neskriveno odvodi dvoje djece u policijskoj pratnji? Ili se radi samo o zastrašivanju javnosti?

A iz odgovora Marine Knežević Barišić iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, po mojem novinarskom mišljenju najznačajnije: ”Treba razvijati djelatnosti koje identificiraju rano djecu i obitelji u riziku radi pružanja pravovremene pomoći”, suprotno od zakonske represije i nasilnog odvođenja djece u policijskoj pratnji iz dječjih vrtića radi ”smještaja u ustanove participiranog iz EU fondova”.

Po mojem mišljenju prosudbu ugroženosti sigurnosti djece treba oduzeti nekompetentnoj Službi socijalne skrbi i kompromitiranom sudstvu i vratiti je policiji kompetentnijoj i osposobljenijoj za prosudbe ugroze sigurnosti, i za predsjednika Republike i premijera, i za najmanju djecu.

Za nadati se da će participacije iz EU fondova za svako dijete izdvojeno iz obitelji radi smještaja u ustanove socijalne skrbi koje ne mogu djeci osigurati primjeren smještaj imati ipak manji utjecaj na policiju nego na državnu službu socijalne skrbi.

Važeći Obiteljski zakon s ispreturanim odredbama bitno uzrokuje ”kršena prava djece njihovim prekobrojnim smještanjem u ustanove (socijalne skrbi) koje ne mogu djeci osigurati primjeren smještaj”.

Obiteljski zakon su zakonodavne vlasti usvojile bez da je prethodno osigurana nužna infrastruktura za primjenu toga zakona. Neprihvatljivo je da već više od pola stoljeća u Hrvatskoj ustanove nisu u stanju osigurati uvjete primjerene za smještaj djece.

Tekst hrvatskog Obiteljskog zakona bio je prije i nakon usvajanja predmetom ”pripetavanja” dviju profesorica, prof. Branke Rešetar s Katedre građanskopravne i obiteljskopravne znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku i prof. Dubravke Hrabar voditeljice Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Pojednostavljeno, prof. Dubravka Hrabar poznata je po tome što već godinama propagira konzervativne poglede na obitelj i brak, a prof. Branka Rešetar, kojoj je bila povjereno pisanje (dijelom) još uvijek važećeg Obiteljskog zakona, po tome što je u zakonski tekst nastojala unijeti suvremenije EU pravne stečevine obiteljskog prava.

Pristup pisanju Obiteljskog zakona prof. Rešetar izazvao je nekontrolirane i akademski nečasne ispade prof. Hrabar. Profesorica Hrabar, osobito utjecajna u konzervativnim religijskim krugovima, ultimativno je zahtijevala da profesori, docenti i asistenti na Katedri ”popljuju” tekst zakona koji je pisala prof. Rešetar (izvor: zapisnici sa triju sudskih ročišta od 5. lipnja do 19. studenoga 2013. godine na zagrebačkom sudu u predmetu Posl. br. Pr-4058/2013).

U tom razdoblju je prof. Hrabar bila i mentorica doktorandu Miroslavu Šeparoviću, prvo sucem i kasnije predsjednikom Ustavnog suda.

I Ustavni sud je rješenjem broj: U-I-3101/2014, od 12. siječnja 2015. (Narodne novine 5/2015) pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom (”popljuvanog”) Obiteljskog zakona (NN 75/14) i ”privremeno obustavio izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi te verzije teksta Obiteljskog zakona”.

Potom je Ustavni sud obustavio postupak ”za ocjenu suglasnosti s Ustavom (popljuvanog) Obiteljskog zakona (NN 28/2016) i utvrdio: ”…da je rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, objavljeno u NN 5/15, prestalo važiti 1. studenoga 2015., danom kada su stupile na snagu (nepopljuvane) izmjene Obiteljskog zakona (”popravljena” verzija zakona objavljena je u NN 103/15).

Objavljujemo sve brojeve Narodnih novina u kojima je objavljena ova zavrzlama s ukidanjem (popljuvanih) odredaba Obiteljskog zakona, tako da bude vidljivo u kojoj mjeri su u zakonodavnim ”pripetavanjima” uvažavalo prava djece, a koliko politički, vjerski i ostali interesi konzervativaca i modernista u sastavljanju tog famoznog Obiteljskog zakona.

Odgovorne su i nevjerodostojne hrvatske sudbene vlasti, osobito sudski odjeli za obiteljsko pravo koji, koliko je poznato, nikada nisu donijeli ozbiljnu presudu kojom bi odbili sudjelovati u neetičnim, pa i nezakonitim postupcima kršenja prava djece u ”22 ustanove socijalne skrbi”.

Postavlja se pitanje kako se sutkinje i suci usuđuju djecu osuđivati na ”smještati u 22 ustanove socijalne skrbi”, premda su upoznati s time da je takav smještaj zapravo sramotno zlostavljanje tako male djece. Sutkinje i suci postupaju tako jer znaju da tu djecu ne mogu zaštititi ”obitelji u krizi”, a da ”nelojalnost državi” za suce nije nimalo preporučljiva s obzirom na to da ”država” određuje sudačke plaće i imenuje sudske uprave i predsjednike sudova.

Izvršne vlasti, osobito Vlada i Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, su odgovorne jer već više od pola stoljeća toleriraju stanje u službama tzv. socijalne skrbi.

A Ured pravobraniteljice za djecu se uz sve ovo ”dopisuje” s drugim ”tijelima izvršne vlasti”, primjerice, Ministarstvom kulture i medija o ”kontinuiranom obrazovanju medijskih djelatnika (novinara, filmskih autora, producenata itd.), o medijskim pravima djece i posebice o propisima o zaštiti privatnosti djece”, umjesto da predlaže i pokreću istrage o zlostavljanjima djece u ”22 ustanove socijalne skrbi koje ne mogu djeci osigurati primjeren smještaj”.

Ipak još jednom apeliram pasiviziranu javnost da pomogne zlostavljanoj djeci, svjestan da možda remetim oportunistički konformizam nedjeljnih objeda u krugu građanskih obitelji koje (još?) nisu u krizi.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
     Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
     Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
     Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
     Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu
     Mediji u koruptivnoj mreži vlasti
     Nelagoda u javnosti zbog hrvatske pristranosti
     Peticija HND-a radi zaštite ''ficleka'' iz kaznenih istraga
     Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci
     Četrdeset godina od ''unapređenja'' urednika za kurira

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1