Anja Šimpraga – korak naprijed za kninsku građansku kulturu

Iz inauguracijskog govora američkog predsjednika J. F. Kennedyja možda je najviše ostala zapamćena ona njegova rečenica – ”Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već se upitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju”.

Od rata na ovamo, hadezeova politička praksa dokazuje da bi Kennedy u Kninu bio najomraženiji lik u gradu, dobrodošao koliko i Olujom protjerani Srbi ’95. godine. Po svemu sudeći, Kennedy i svi njegovi bili bi javno osramoćeni, spominjanje njegova imena zabranjeno, a on sam izopćen iz grada za vijeke vjekova.

Mi u Kninu ne slažemo se s Kennedyjem. Imamo mi svoje pitanje, stav nama puno miliji i daleko više prirastao srcu, a u kojem je prešutno sadržan i poželjan odgovor. To je naše najdraže pitanje, nalazi se na suprotnom vrijednosnom polu od onoga što ga sugerira Kennedy.

Svojevrsni politički kredo, usvaja se poput zakletve, kao uvjet inicijacije u kninsku političku scenu – izgovara se na ulazu, njeguje u praksi, ne napušta se ni na izlazu: A gdje sam ja u svemu tome?

Hadezeova kninska praksa takva je i nikakva drugačija.

Na predstojećim lokalnim izborima za gradonačelnicu Knina iz redova SDSS-a, zajedno sa SDP-om i Radničkom frontom, kandidirat će se Anja Šimpraga. Srpkinja. Vrijeme i društveni trenutak takvi su da isticanje njenog srpstva predstavlja iskorak građanske slobode.

Nakon destruktivne Josipe Rimac, Marko Jelić činio se kao netko tko je zaslužio povjerenje. Za Knin je šteta što nije prepoznao sadašnji trenutak

Istovremeno, tužan je svjedok primitivne politike upravo to, da je društveno progresivno isticati njeno srpstvo. Nažalost, odraz je negrađanski i necivilizirani grada Knina i države, što smo na to morali čekati skoro tri desetljeća, a poraz dobre političke prakse što je toliko dugo vremena bilo potrebno da makar i mogućnost slobodne građanske svijesti počne dopirati u javni prostor gdje Srpkinja ili Srbin ”smije” biti na čelu Knina.

Sve zato jer je Knin sustavno izrabljivan kao svojevrsno mjesto, nedodirljivi simbol društvene perverzije, naše ”blistave” vojne pobjede koja slavi poraz ljudskosti (egzodus 200.000 Srba) kao zalog za budući zajednički prosperitet u kojem militarizirana mitomanija naprosto ne dopušta niti govor izvan granica ratnog isključujućeg narativa pobjednici – poraženi.

Banalnost takve politike zaustavila je život u Kninu još tamo 1995. godine. Krajnje je vrijeme da se iskorači iz te autodestruktivne utjehe budući da je rat završio prije skoro tri desetljeća. Pobjeda u ratu paralizirala je zajednicu u miru. Vojske, ljudi su se poubijali, narod nestaje. I Srbi i Hrvati.

Zar nam današnje vrijeme nije dokaz kako je takva politika promašena, kriva, suicidalna?

Za kninsku građansku kulturu i političku (ne)zrelost poželjno je i dobro što se Anja Šimpraga kandidira za gradonačelnicu. Građanskoj svijesti u Kninu, da ne kažem građanskoj slobodi, nedostaje tog nadnacionalnog, antifašističkog pogleda na grad, njegove stanovnike i povijest.

Za početak, koji ako mene pitate kasni i previše godina, svima koji drže da će njezin izborni rezultat biti razočaravajući ne shvaćaju da je politički proces građanske svijesti i kulture upravo to, proces, i zahtijeva vremena.

Naime, HDZ je u Kninu sveprisutan, i u političkom, i u egzistencijalnom smislu. S namjerom i planski zavezao je politiku i svakodnevnu egzistenciju jedno za drugo kako bi lakše ucjenjivao i disciplinirao sve one koji odstupaju od zadanog.

Jedino tako HDZ je dopuštao građanima sjesti za gradski švedski stol, a doprinosi i odanost, između ostalog, mjereni su poslušnim dizanjem ili ne dizanjem ruke u gradskom vijeću i svugdje gdje je potrebno, pomicanjem imena što je moguće više prema vrhu liste za stambeno zbrinjavanje, odrađenim prljavim poslićima poput dostavljanja testnih pitanja prilikom zapošljavanja kadrova za koje je partija dala direktivu da moraju biti zaposleni itd. Mito, korupcija i klijentelizam.

Kao aktivan sudionik i, uvjetno govoreći, bivši hadezeov vojnik-izvršitelj, o takvoj praksi bi nam iz osobnog iskustva štošta imao za ispričati aktualni kandidat za gradonačelnika Nezavisne liste. Svojim stažem u HDZ-u jasno je i nedvosmisleno demonstrirao shvaćanje politike koje je u dlaku isto s onim Josipe Rimac.

Dosadašnji gradonačelnik Marko Jelić odbio se kandidirati za još jedan mandat jer tobože to nije dobro za demokratski proces kao takav. U krivu je. Čini se da su i njemu politički apetiti narasli budući da je istaknuo kandidaturu za župana.

Ipak, trebao je biti kandidat za gradonačelnika jer politika nije sprinterska disciplina. Pogotovo u kontekstu Knina jedan mandat naprosto je nedovoljan da bi se razmrsilo ono što je HDZ zapetljavao dvadesetak godina.

Kninske (ne)prilike uvijek je potrebno promatrati i kroz činjenicu da je političkom ucjenom egzistencija nečije obitelji ugrožena, a okolnosti ne dopuštaju bogznakakvu okretnost s izvorima prihoda. Broj radnih mjesta u gradu naprosto je ograničen.

Iz inauguracijskog govora američkog predsjednika J. F. Kennedyja možda je najviše ostala zapamćena ona njegova rečenica – ”Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već se upitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju”

Vremenom je postalo nemoguće čak i svemoćnom HDZ-u udovoljiti silnim apetitima svojih plaćenih poslušnika. Ambicije su prerasle i najcrnje hadezeove fondove.

Dogodio se lom, prvo na frakcije unutar partije, da bi zatim dio nezadovoljnih napustio maticu. Tako su nastali nezavisni, prva ne-hadezeova vlast u Kninu nakon rata.

Kod nas je iznimno važno obratiti pažnju u kojoj mjeri je ucjenjiv onaj koji je po sili stvari prisiljen s hadezeom surađivati. Ne znam je li plasirana od nezavisnih, ali neprestano se ponavlja ignorantska fraza kako je glas za Anju Šimpragu glas za HDZ. Negdje na pola tekućeg mandata isti ti nezavisni bili su prisiljeni na svojevrsnu tihu koaliciju s HDZ-om jer su izgubili većinu u gradskom vijeću.

Dugo su godina ”nezavisni” pojedinci srcem i dušom, za i o HDZ-u bili zavisni, primjerice, kada se trebalo zaposliti i materijalno zbrinuti, ali kako su im apetiti rasli postali su nezadovoljni raspodjelom plijena, e onda su postali nezavisni.

Ipak, Kninu se nakon dvadeset godina hadezeovog iživljavanja nad svime što predstavlja zdravi građanski svjetonazor, silom prilika, što revoltiranih stanovnika, što neostvarenih unutarstranačkih ambicija, dogodila promjena vlasti. S nezavisnima se dogodio korak k drugačijoj, civiliziranijoj, urbanijoj političkoj praksi.

A podrška u politici može biti uvjetovana ili neuvjetovana, neovisno od koga dolazi, od kolega, stranačkog rukovodstva, koalicijskih partnera, građana.

Kada ta podrška kandidatima na izborima dolazi od nas građana kao neuvjetovana, pretpostavlja povjerenje u kandidata, u poštenje i iskren pristup, u to da će se savjetovati sa strukom u odlukama koje se neće moći donijeti bez da se struku pita, da neće učiniti nešto što će povjereno povjerenje pronevjeriti, da će takoreći biti slijepa za sve osim za opće dobro zajednice, da će građane pitati za mišljenje tamo gdje okolnosti to budu nalagale, da se neće lažno predstavljati, na koncu, da će se odreći položaja ako bude uvjetovana nekakvim privatnim interesima nauštrb dobra građana i lokalne zajednice i da će zatim stati pred građane i objasniti uzroke i razloge svojih postupaka.

Ako je za nekog gradonačelničkog izazivača ovo previše taj ne zna šta je politika, ili zna ali svjesno ignorira šta bi ona trebala biti.

Shodno tome, kada se političko djelovanje razvuče između, šta je za zajednicu poželjno i šta u zbilji jest, navedene univerzalije bivaju korigirane nužnošću onoga što se naziva politički kompromis, pojma koji se prometnuo u najveću kurvu, i danas postao uobičajeni, opće primjenjiv izgovor za sve vrste, forme i oblike političke izdaje.

Naslušali smo ga se za pet života. Odigrava se kao džoker karta kada više ništa i kada se više ni sa čim ne daju opravdati nečiji politički ustupci i postupci.

Nešto uzvišeno, lažno uzvišeno truli u toj najkurvanjskijoj od svih prigodnih fraza naizgled zaogrnutoj nekakvom uljudnom korektnošću koja ima otresti bilo kakvu nedoumicu i skepsu spram vlastite prijetvorne ispravnosti kao da otresa prljavštinu s ramena sakoa.

Uzvišenošću najstarijeg zanata ignorira svaki joj upućeni prigovor iz uzurpirane pozicije apsolutno ćudorednog autoriteta dok moralizirajućom poniznošću podmuklo sebe izdaje za žrtvu smještajući se s onu stranu svega i svakoga tko bi osporavao njezin samoproglašeni vrijednosni položaj i mjesto.

Taj veo moralizatorske superiornosti podrazumijeva da joj kritika, ma da je još tolika, ne može ni pera odbiti, dodjeljujući joj onaj nesvjesni, zdravo za gotovo, nedodirljivi status.

Mi u Kninu ne slažemo se s Kennedyjem. Imamo mi svoje pitanje, stav nama puno miliji i daleko više prirastao srcu, a u kojem je prešutno sadržan i poželjan odgovor. To je naše najdraže pitanje, nalazi se na suprotnom vrijednosnom polu od onoga što ga sugerira Kennedy

I tako politički kompromis, neprikosnoven i suveren, vrti tamo gdje burgija neće. Dakako, na obostrano zadovoljstvo i korist uključenih strana. Na nama biračima svakom je ponaosob da procijeni koji, kakav i koliki politički kompromis je prihvatljiv, a shodno tome i povjerenje i podrška koje pružamo.

U odnosu snaga kakav jest, za Knin bi najbolje bilo da su nezavisni s Markom Jelićem na čelu zajedno na lokalne izbore izašli s Anjom Šimpragom (SDSS), SDP-om i Radničkom frontom. Propuštena je prilika da se okrupnjavanje kninske građanske svijesti malo požuri. Ovako joj prijeti mrvljenje. Vidjet ćemo šta nam nosi postizborna križaljka.

Na koncu, za koju politiku ćemo se opredijeliti u najvećoj mjeri ovisi o povjerenju koje imamo u tu politiku i njezine nosioce.

Nakon destruktivne Josipe Rimac, Marko Jelić činio se kao netko tko je zaslužio povjerenje. Za Knin je šteta što nije prepoznao sadašnji trenutak.

S druge strane, hadezeov politički staž i praksa aktualnog gradonačelničkog kandidata Nezavisne liste pokazuju da nije osoba kojoj se u političkom smislu može vjerovati. Ne vjerujem mu.

Anji Šimpragi vjerujem.

Vrijeme će pokazati gdje smo mi kao grad u svemu tome.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatski politički kaput
    •  Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije
    •  Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
    •  Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom
    •  Sloboda u ružnome svijetu
    •  Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
    •  Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?
    •  Naša tuga – pristali smo na ružni svijet
    •  Ministar pravosuđa Malenica jači od pravde!
    •  Ako neće Ivan Malenica mogao bi Andrej Plenković

> Svi tekstovi ovog autora