”Tok” – zagonetna umjetnička knjiga Nike Petković

Umjetničke knjige, kao rezultat vizualnog bavljenja nekom temom, kod nas su i dalje rijetkost. Možda im se zato i ne pridaje značaj koji bi trebale dobiti. Još uvijek, naime, živimo u vremenu kada se knjigom smatra samo nešto što ukoričuje riječi.

A knjiga o kojoj pišem – knjiga je bez riječi. To je knjiga fotografija i kadrova izdvojenih iz video radova, koji su na tri izložbe – u Sisku, Splitu i Rijeci – bili izloženi pod naslovom ”Tok”.

Autorica radova, riječka filmologinja Nika Petković, realizirala je svoju prvu umjetničku knjigu u suradnji s dizajnerom Svenom Sorićem i ta je edicija zaista umjetničko djelo sama po sebi. Tako zagonetna, bez naslova na vanjskoj omotnici, intrigira promatrača da brzo zaviri unutar korica.

A tamo ga najprije čeka – nekoliko bijelih stranica.

Potom jedna sumorna fotografija riječke svakodnevice – napušten industrijski objekt koji je nekada bio napučen radnicima, vjerojatno i u više smjena, a sad izgleda poput golubarnika kojeg su i golubovi napustili… Fotografija ima atmosferu tmurnog predvečerja, u nekom gradu bez ljudi.

Opet bijele stranice.

Pa brod-matica koji napušta kontejnersku luku…

Fotografije i kadrovi iz video radova tematski su odvojeni bijelim stranicama. Autorica i dizajner, željeli su da promatrač zastane, uspori ritam listanja knjige.

Ali i da se fotografije odijele jedna od druge. Jer, svaka je neki fragment života.

Okom kamere, Nika Petković gleda svoj grad kao netko tko očekuje više; netko tko je u stanju izmaknuti se i s kritičke udaljenosti zabilježiti – nedogađanje; netko tko taj grad poznaje iz boljih vremena, a sada vidi samo prazne ljušture…

Na klapni omotnice otisnut je citat iz knjige ”Leica format” Daše Drndić:
”Ovaj ovdje grad u kojem danas tražim pothodnike stvarnosti, tada, dok se mladi i lijepi penjemo, samo je točka na rubu polja svijesti, ovaj ovdje grad egzistira kao marginalija, kao spoznajna periferija, kao succus nebitnosti”.

Nika Petković kaže kako joj roman Daše Drndić nije bio doslovna inspiracija u promišljanju teme rada. Njezin roman o Rijeci čitala je davno, a kad je dobila ideju snimanja svog grada u kojoj će suprotstaviti odnos između statičnog i dinamičnog, između prošlosti i sadašnjosti, između propadanja i nestajanja, tok grada koji se pretvara u čekaonicu promjena i neostvarenih društvenih nadanja – shvatila je da vidi prizore o kojima Daša Drndić piše u ”Leica formatu”. Vratila se knjizi kako bi ohrabrila svoju kritičnost.

Zato citat.

Kad otvorenih očiju hodate gradom svog djetinjstva, kad ga ne gledate srcem nego kroz objektiv kamere, vidite ono što je Nika Petković predstavila na svojim izložbama. Grad praznih ulica, slučajnih prolaznika na napuštenim lokacijama, otuđenih ljudi koji se ne obaziru ni na mrtvo tijelo samoubojice prekriveno plahtom…

Ovaj inscenirani video, nastao na temelju istinitog događaja, pobuđuje najviše komentara posjetitelja izložbe. A drugi video po učestalosti komentara idilični je prizor toka Rječine kroz grad.

Ta dva videa, istinska su slika našeg vremena. I naših reakcija na slikovni podražaj.

O indolenciji prolaznika koji zaobilaze tijelo prekriveno plahtom smatrajući da ih se to ne tiče – kratko popričamo i idemo dalje. A zaustavljamo se i najduže ostajemo pred idiličnom snimkom grada kakvim ga želimo vidjeti…

U prvom redu izložbom, a onda i knjigom, Nika Petković skreće pažnju promatrača i na prirodu – šumu, korito Rječine, uzburkano more, dinamiku sivila kamenja i stijena i tu se zaista predstavlja kao majstorica. Njena je fotografija zrela i promišljena, vidi se dobra škola, iskustvo, ali i obrazovanje koje stoji iza ovih radova.

Naime, nakon Sušačke gimnazije, Nika Petković odlazi na studij filmologije i završava preddiplomski studij Vizualnih umjetnosti, kazališta i glazbe, a potom i diplomski studij Filma, televizije i multimedijalne produkcije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni.

Budući da se fotografijom i videom bavi od gimnazijskih dana, a dok na studiju filmologije uči promišljati film i vizualnu umjetnost općenito, bogato koristi svoje fotografsko iskustvo u umjetničkoj praksi. Uz neupitni dar za fotografiju, ozbiljan teoretski studij daje joj širi uvid i potiče kritičko mišljenje.

Spajajući teoriju i praksu, Nika Petković istražuje paralelno film i fotografiju, a time se bavi i u svom diplomskom radu. Ta napetost između statične slike i slike u pokretu i kako se to odražava na našu percepciju, glavna je tema i njene izložbe ”Tok”, koju je prvi put predstavila u Galeriji Striegel u Sisku.

Potom je uslijedila izložba u Splitu, a sada i u riječkom ”Kortilu”. Zatvaranje izložbe okrunjeno je umjetničkom knjigom, čije je objavljivanje omogućeno sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju
    •  Ljeto na Kantridi – festival na Morskom prascu

> Svi tekstovi ovog autora