autograf.hr

Došla nam je i 2024. godina. Meni će 2023. ostati u iznimnom sjećanju i zauvijek ću prema njoj gajiti poštovanje i zahvalnost zbog svega dobrog što se dogodilo, kao i zbog svih izazova s kojima sam se morala suočiti i iz njih učiti. Zato mogu samo ponizno reći: – Hvala ti 2023. godino, za sve […]

Pišem memoare. Zapravo, sve sam napisa ča san ima povidati, pak zbiren po juštih šezdesiet lit ča pišen, a to ča zabranega ću dati i Autografu. Ma najveć ljude i dogajanja muojega živlienja… Vržmo: Prija osavnajst lit Luciano Lukšić, Istrijanac u Zagrebu, je pisa:

Svijet počiva na strahu od autoriteta, koji je genetski upisan u čovjekovo biće. On se dobiva skupa s fizičkim tijelom i organima, kao dio kolektivnog naslijeđa. Sve osnove vlastita postojanja, koje čovjek nosi u sebi, i prema kojima oblikuje svoj život, utabane su u njegovoj podsvijesti u periodu najranijeg djetinjstva, o kojemu on ima veoma […]

Strah se uvukao među sve nas, prvenstveno građane bez ”zaleđa” i političko egzistencijalne sigurnosti, građane bez svoje interesne stranke, što bi se reklo apolitične građane, premda je apolitičan biti nemoguće jer se politika bavi svima nama. Ali strah se uvukao i u one druge, lojalne vladajućima, ali nedovoljno zaštićene i protežirane od svojih političkih predvodnika […]

Sve nas, ponekad ili povremeno, preplavi čemerna tuga, bespomoćnost, kivnost na sudbinu, osjećaj zakinutosti i nepravde, ljutnja, bijes, cinizam… Oni stariji među nama, koji se bore s problemima kao što su zdravlje ili frustracije životom (”koji svakodnevno gubi na kvaliteti”), lako hvata panika pred svijetom kojem se više ne mogu ni prilagoditi, a kamoli da […]

U božićnoj poruci Urbi et orbi (”gradu i svijetu”, a prema kojoj sam, parafrazirajući je, još prije puno godina u Novom listu gdje je pokrenuta brendirao ovu tada moju drugu kolumnu, koja je i druga na Autografu) papa Franjo reče: ”Neka nam se pogled ispuni licima braće i sestara iz Ukrajine, koji ovaj Božić proživljavaju […]

Starija čeljad, i ona koja nisu samo gunđala, često gunđaju kako je prije bilo bolje. Ljudi su bili veseliji, radna mjesta su bila stalna, zrak je bio čišći, ljudi su se više kretali i međusobno družili, bilo je manje kriminala i ubojstava, djeca su bila pristojnija, ukratko, ovo danas mnogo je gore od onoga jučer.

Kažu neki da svatko, da bude i ostane normalan, mora uspostaviti vlastitu ravnotežu između želja, očekivanja i svojih okolnosti koje, između ostaloga, uključuju i sposobnost, obrazovanje, imovinsko stanje i upornost.

Uz jutarnju kavu, dan otpočinje zahuktavajući se s najnovijim vijestima s ratišta. Uvukao sam se u tu igru sa smrtnim ishodom za glavne aktere ove krvave vojne koja poput kompjuterske igrice polako hlapi, gubeći na vjerodostojnosti u mojim mislima, iscrpljujući me istovremeno, mene teledirigiranog promatrača, medijskog ”porotnika”, bez moći da o bilo čemu odlučujem,

”Kitovi ubojice kao i većina morskih životinja, teško se promatraju i proučavaju. Većina zbivanja se događa pod vodom, i mi zapravo ne možemo vidjeti što se događa u dubini mora, već vidimo samo zamahe peraja na površini, ispuhivanje zraka ili izrone, skokove koji nemaju znanstveno objašnjenje.

Strah je uvijek bitno određivao ljudsko ponašanje i način konceptualizacije stvarnosti. Mi ljudi smo se bojali planina na kojima su boravili bogovi Olimpa, bojali smo se oluja, gromova, potresa i poplava koje su bogovi slali na nas, bojali smo se bolesti, grijeha, mračnih sila koje upravljaju našim životima i nadasve neizvjesnosti, svega smo se oduvijek […]

Zakon bi kod određivanja visine kazni za pijane vozače morao uzimati u obzir osobitosti tla u kojemu su oni zatečeni u prekršaju, da policajci i suci budu blaži ako tkogod u nas u Dalmaciji nalije čuturu i odleti autom u grabu, nego kad se lola u Srijemu nakiti graševine, sjedne u auto i sto metara […]

Tko je pročitao makar nešto od velike literature o kaosu, političkoj represiji i teroru za vrijeme i nakon ruskih revolucija, taj zasigurno teško može izbrisati iz sjećanja strašne stranice o svirepim, neljudskim metodama sustavnog uništenja milijuna života.

Komisija Iustitia et pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputila je apel u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava 10. prosinca 2021. koji prenosimo u cijelosti. Kao i svih proteklih godina, uz obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava – 10. prosinca – i ove 2021. godine Komisija Iustitia et pax (Pravda i mir) Biskupske konferencije Bosne i […]

U suvremenom društvu se dogodilo nešto groteskno jednostavno i pogubno: kao da bi se nekadašnja literatura koja je podučavala građane seksualnom životu zamijenila s figurae-veneris brošuricama.

Ako pročitamo zakonsku definiciju ”nuspojave”, navodi se da je nuspojava svaka štetna i neželjena reakcija na lijek ili cjepivo. No s tom definicijom se ne slažem jer u slučaju cjepiva reakcija nije neželjena ni željena, a je li i koja štetna – to je upitno. Bilo kakva reakcija je način očitovanja stjecanja imuniteta koji u […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autorice). Dok s ekrana trešti tupava saborska rasprava o ćirilici, ja pogledom pregledavam kućnu biblioteku. Nismo imali vikendice i bijesne automobile, ali na knjigama se nije štedjelo. Na policama su knjige koje su nabavljali i naši roditelji i njihovi preci. Ima starih i po stotinu i pedeset godina. […]

U Zagrebu postoji jedan vrlo lijep trg, kojemu bi vlasti rado promijenile ime, samo kad bi se to smjelo: Rooseveltov trg. Volim njime proći, ili se autom provesti Savskom cestom, pa pogledani  niz njegovu ravnu površ, i osjetiti milinu zbog imena američkog predsjednika, koje je u naziv trga upisano. 

Ova strašna godina je na izdisaju. Neimaština, pandemija, nemogućnost putovanja, kretanja, druženja, napetost, strah za živote najmilijih, za vlastiti život i živote prijatelja…

Prije nekog vremena citirao sam u kolumni Umberta Eca koji je govorio i pisao o neminovnosti velikih promjena koje će u ovom stoljeću i mileniju zadesiti Europu. Pišući o tome kako se migracije ne mogu zaustaviti i kako će Europa u trećem mileniju postati poprište “miješanja kultura i višerasni “obojeni kontinent”, Eco na kraju jednog […]

(Opaska uredništva: Ovo je posljednja kolumna Lane Bobić na Autografu. Drugi je to put u ovoj godini da nas napušta osoba kojoj se drugdje nudi honorar. Mi tu ne možemo ništa jer je Autograf projekt u kojem svi/e suradnici/e pišu/daju priloge ad honorem, dakle, volonterski. Nama je drago da je gospođa Bobić stekla vidljivost zbog […]

Na dan predizborne šutnje, u subotu 4. srpnja, objavili smo u Obzoru razgovor sa Švicarcem Jeanom Zieglerom. Bio je to izrazito političan intervju, jer Jean Ziegler je izrazito politična osoba, sociolog, političar, diplomat i neumorni zagovaratelj ljudskih prava. Ali, razgovor o globalnoj politici nije nas doveo u opasnost da prekršimo pravilo izborne šutnje.

Najgore nas tek čeka. Makar ja, iako sam rizična skupina, ne mislim samo o zdravlju. Ne radi se samo o zdravlju i zarazi. Svi priznaju da zaraza nije samo pitanje zdravlja i statistika zaraženih, umrlih, izliječenih, grafova koji živopisno pokazuju da će pandemija ostaviti duboke tragove i da će trajati dugo.

Da vam iskreno kažem, prvi put u svoje 34 godine tako jasno i intenzivno osjećam strah. Tom sam rečenicom započela tekst za Autograf dan uoči potresa u Zagrebu. Tek kada sam se nakon potresa vratila tekstu, shvatila sam da sam bila u strahu i prije potresa, a da je, pak, taj strah bio mačji kašalj […]

Zatvaraju se škole, vrtići, kazališta, muzeji, crkve, granice, gradovi… Situacija postaje sve dramatičnija u sve većem broju zemalja. Diljem svijeta broj zaraženih i smrtnih slučajeva raste, pa se drastično pooštravaju mjere usporavanja širenja koronavirusa.

(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički […]

Smjena godina – prijelaz u novu: ljudi si međusobno žele sve najbolje i svako dobro’. Hajde da vjerujemo i osnažimo optimizam, iako je teško prijeći preko potisnutih, a ipak nagrizajućih strahova i zlogukih slutnji.

(Opaska uredništva: Rođen 4. studenog 1960. godine, Glavašević je bio urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj, a “Priča o gradu” dio je zbirke “Priče iz Vukovara” koja je izdana 1992. godine. Glavašević je dva dana nakon pada Vukovara iz vukovarske bolnice odveden na nepoznatu lokaciju, a tijelo mu je pronađeno nakon ekshumacije masovne grobnice […]

Svjesni da se složeno pitanje izbjeglica mora rješavati na razini države te da hrvatska vlada nije sama koja će o tomu donositi odluke, kao građani, vjernici, kršćani i ljudi dobre volje prizovimo vlastitu savjest.

Nitko ne voli vulgaran život bez zanosa, ustreptalih emocija, juriša na nebo ili ljubavnog grča. Ljudi nisu samo racionalna, već i emocionalna bića.

Ugledni New York Times još je prije dvije godine upozorio na pojavu koju je nazvao ”fenomenom globalnog fašizma”. To upozorenje je uglavnom ignorirano, da bi se danas ponovo pojavilo u  medijima potaknuto zbivanjima na svjetskoj sceni.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni […]

(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički […]

Najavila sam da ću se baviti čitanim knjigama, knjigama za koje možemo pretpostaviti da imaju neki odjek. Predmet ove kolumne također je takva knjiga, iako je odjek za sada ograničen na njemačko govorno područje.

(Opaska uredništva: ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni […]

Prije nekoliko dana, na građanskim prosvjedima u jednoj dalmatinskoj varošici, gospodin u redovničkom, franjevačkom haljetku, očiju punih straha svjedočio je svoju strepnju da “dolaze žene kojima ćemo biti robovi”. Gospodin je izišao iz samostanske ćelije u pokušaju nadasve očajničkom i apartnom prosvjedu protiv jednoga međunarodnog dokumenta koji će, po njegovom vjerovanju, dovesti do toga da […]

 Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni delinkvenciji i neprimjerenom ponašanju.

Svjedoci smo toga da je skupinama ljudi u hrvatskom društvu očito jako stalo da Istanbulska konvencija ne bude ratificirana a kurikularna reforma obrazovanja ne bude provedena. Ono što u tome čudi jesu osobna posvećenost protivljenju kakva postaje životnom misijom, štoviše opsesijom, potom pseudo argumenti koje pritom koriste eda bi uvjerili širu javnost u opasnosti od […]

Sir Charles Gray, sudac Visokog suda pravde u Londonu, donio je 11. travnja 2000. godine presudu u parnici koju je engleski povjesničar David Irving pokrenuo protiv izdavačke kuće Penguin Books i američke povjesničarke Deborah Lipstadt, autorice knjige “Denying the Holocaust” u kojoj je spomenut i Irving kao jedan od notornih Hitlerovih apologeta i revizionista.

Križ se ne voli i ne može se voljeti. Ovim riječima započinje knjiga “Raspeti Bog”, njemačkoga protestantskog teologa Jürgena Moltmanna, podnaslovljena kao “Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije”.

U nastavku donosimo govor koji predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković nije održao u srijedu, 29. studenog 2017. godine, nakon što je Žalbeno vijeće Haaškog tribunala donijelo pravomoćnu osuđujuću presudu u predmetu ”Prlić i drugi”:

Kad bih češće čitao Krležu, možda bih počeo rečenicom da je hrvatska politika neslani čuspajz, nikome prema okusu, da se kuha bez recepta, servira kao u menzi, naplaćuje kao da se plaća poslovnom karticom direktora. Iako je slika jasna, izoštrimo je samo na dvije stvari. Hrvatska politika promiče kukavice, vlada se na strahu, a ne […]

Prije nekoliko tjedana poslovodstvo The New York Timesa je odlučilo ukinuti ulogu ombudsmana toga uvaženog dnevnog lista. Mene je to jako zabrinulo. U Hrvatskoj se borimo protiv užasne količine govora mržnje u komentarima čitatelja na portalima. Malo portala zaista moderira ili onemogućuje govor mržnje. Autograf.hr je u tomu pionir i drago nam je da smo […]

(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo zbog toga što je tema itekako aktualna). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i […]

U utorak 20.6. se obilježava Svjetski dan izbjeglica, koji su pokrenuli Ujedinjeni narodi. Ovogodišnja tema je “S izbjeglicama. Danas više no ikad moramo stati na stranu izbjeglica”.

Premda smo možda različitih nacionalnosti, kultura i vjerskih uvjerenja, ujedinjeni smo zajedničkom ljudskošću i misijom da brinemo za društvo i stvoreno. To služenje je osobito hitno, zato što mnogi pate u sukobima i ratovima, zbog prisilnog selilaštva i izbjeglištva te gospodarskih nesigurnosti.

(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo u povodu smrti velikoga profesora, pisca i novinara, ali i zbog toga što je tema itekako aktualna). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao […]

U noći od petka na subotu, 13.na 14.studenoga godine 2015. svjetla su se počela gasiti u Evropi (nimalo slučajno koristimo frazu šefa britanske diplomacije s početka Prvoga svjetskoga rata). Na sedam lokacija u Parizu, glavnome gradu druge najznačajnije države Evropske unije, napali su teroristi, prema informacijama dostupnima u trenutku pisanja ovoga teksta, pripadnici tzv. Islamske […]

Oko tri ujutro stajala sam ispred kuharskog šatora. Uz zvuke muzike Boba Marleyja i Tracy Chapman slušam kuhare koji govore o ljubavi dok miješaju hranu u velikim kazanima zagrijanim na plinskim plamenicima. Ta hrana, ljubavlju začinjena, uskoro će biti servirana u plastične posude i podijeljena grupama izbjeglica koji pješice prelaze granicu Srbije i Hrvatske.

Nakon 25 godina višestranačja u Hrvatskoj, osmog studenog ove godine čekaju nas još jedni parlamentarni izbori. Ako je suditi po atmosferi u kojoj protječe (i) ova predizborna kampanja, čini se da se za saborske fotelje natječu samo dvije stranke, SDP i HDZ.

Kolinda Grabar-Kitarović zbog “izbjegličke krize” skratila je u četvrtak ujutro svoje “izbjeglištvo” u Puli. Zabrinuta za sigurnost hrvatskih građana (?) vraća se u Zagreb. Svima, i onim najdobronamjernijima, jasno je kako Predsjednica nije istarsko ljetovanje u posezoni odabrala da nam pokaže kako i u praksi vjeruje u decentralizaciju Lijepe naše, već da vidi može li […]

Potpuno razumijem zbunjenost i dezorijentiranost koju u svojim istupima i komentarima iskazuju mnogi samoopredijeljeni pripadnici hrvatske desnice. Konzervativci, nacionalisti, katolici katoličkiji od pape, a da ne govorimo o onima koji bez pardona zaslužuju etiketu filoustaškog klerofašizma.

Hajde da porazgovaramo o našim strahovima od izbjeglica. Prvi, i najčešće spominjani, strah je da bi se među te ljude – među našu braću u potrebi i u nevolji – mogli uvući ratnici ISIL-a. U osnovi, to je sasvim moguće, čak i vrlo vjerojatno, nastavi li se ova izbjeglička kataklizma.

Možda se i vama štogod takvoga dogodilo. Uđete u pekarnicu u gradiću u kojem ste se rodili i zamolite prodavačicu da vam kruh stavi u “škrnicl“, a ona vas čudno pogleda i pita: ”A što vam je to?“ Osjetite nelagodu kao da ste stranac u vlastitom zavičaju.

Onih dana kada sam dolazio na svijet, godina je bila 1966, Jugoslavija je već podijelila pasoše svima (ili skoro svima) koji su ih tražili, i započinjala je kratka i plodonosna era gastarbajtera. Švicarski pisac Max Frisch upravo je tad bio izgovorio rečenicu koju ne zaboravljam otkako sam je prvi put pročitao, a danas je aktualnija […]

Sjećam se jedne tužne scene. Delegaciju žena Vijeća Europe vodio sam u posjet našim izbjeglicama smještenim u zgradama vojarne u Črnomercu. Tek su stigle tamo iz Vukovara i istočne Slavonije. Bez prtljage i novca, bez pravog smještaja. Istina, imale su krevete i dobile hranu, u sobama se pojavio znak ženske brige za smještaj.

(Opaska uredništva: zbog godišnjeg odmora autorice ponavljamo raniju kolumnu). Dok s ekrana trešti tupava saborska rasprava o ćirilici, ja pogledom pregledavam kućnu biblioteku. Nismo imali vikendice i bijesne automobile, ali na knjigama se nije štedjelo. Na policama su knjige koje su nabavljali i naši roditelji i njihovi preci. Ima starih i po stotinu i pedeset […]

(Opaska uredništva: zbog godišnjeg odmora autorice ponavljamo raniju kolumnu). Dok s ekrana trešti tupava saborska rasprava o ćirilici, ja pogledom pregledavam kućnu biblioteku. Nismo imali vikendice i bijesne automobile, ali na knjigama se nije štedjelo. Na policama su knjige koje su nabavljali i naši roditelji i njihovi preci. Ima starih i po stotinu i pedeset […]

Dok s ekrana trešti tupava saborska rasprava o ćirilici, ja pogledom pregledavam kućnu biblioteku. Nismo imali vikendice i bijesne automobile, ali na knjigama se nije štedjelo. Na policama su knjige koje su nabavljali i naši roditelji i njihovi preci. Ima starih i po stotinu i pedeset godina. U našoj su se kući knjige čuvale, i […]

Posljednjih desetak dana sam svakodnevno putovao između Jeruzalema i Betlehema. Kao sveučilišni profesor i ovdje prepoznatljiv aktivist za ljudska prava i religijske slobode imam privilegiju da me kolege s Hebrew University i (katoličkog) Bethlehem University kao i dragi prijatelji s Bethlehem Bible Collegea za manje od pola sata bez zaustavljanja i kontrola brzim autoputovima koji […]

(Opaska uredništva: Tekst objavljujemo ponovo, nakon više od godinu dana, jer ga mnogi tada nisu pročitali a bilo bi dobro da ga uzmu kao obavezna duhovna vježba i u povodu 70. godišnjice pobjede nad nacizmom odnosno završetka Drugog svjetskog rata u Europi, osobito kada se u Hrvatskoj opet žali za ustašama i zagovara NDH). Godine […]

”Nikad neću dozvoliti nikome da voli Hrvatsku više od mene.” Ivo Sanader ”Ako su oni 100 posto za Hrvatsku, ja sam 101 posto, plus onaj 21 gram.” Zoran Milanović ”Neka svatko voli Hrvatsku na svoj način, ali neka je voli. To je najmanje što su zaslužili oni koji su za nju dali život.” Tomislav Karamarko

Wolfgang Amadeus Mozart (1756.-1791.) jedan je od najvećih, ako ne i najveći skladatelj u povijesti. U svom kratkom životu, umro je s 35, napisao je prema službenom popisu 626 djela. Opera ”Don Giovanni” meni je najdraže djelo, mnogi se slažu, njegova najbolja opera, jedna od najboljih uopće. To je ustvrdio i veliki danski filozof Søren […]

(Muzika: Bajaga i instruktori: ”Pada vlada”; Lloyd Webber: ”Fantom u operi”; The Beatles: ”Let it Be”; W. A. Mozart: ”Dies Irae” iz ”Requiema”, Maksim Mrvica – N. Rimski Korsakov: ”Bumbarov let”; Amira Medunjanin: ”Što te nema”). ”Pada Vlada” pjevaju talentirani Bajaga i instruktori!

Nijedno drugo osećanje nije tako sveobuhvatno kao što je strah. Nema zaraze ni epidemije koja se prenosi tolikom brzinom. Nema prirodne ili veštačke katastrofe čije se posledice mogu meriti sa onima koje za sobom ostavlja bezumni i nekontrolisani strah. Nijedan vladar nije moćan kao što je moćan strah, ali mnogi vladari opstaju upravo zahvaljujući strahu […]

Telefonski pozivi s lošim vijestima događaju se obično predvečer, govorio je jedan moj prijatelj, kojemu je u kasno ljeto 1945. javljeno da mu je ubijen brat.   Bio sam aktivist Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava u kolovozu 1995., u trenutku kada je taj odbor bio zatrpan mnogim lošim vijestima. Takvih vijesti bilo je toliko […]

Pojam Balkana i balkanizacije duboko se urezao u opću društvenu svijest kao nešto negativno, piše Deutsche Welle. No što je toliko strašno u vezi s Balkanom, pita se dopisnik njemačke novinske agencije DPA za ovu regiju.   Pojedini europski vlastodršci kao da parafraziraju prvu rečenicu Komunističkog manifesta: ”Bauk kruži Europom“ ali danas se govori o […]

Smejali smo se u protekloj deceniji dok su ministri (čitaj: ljudi na vlasti) izvodili svoju varijantu čuvenog skeča Montyja Pythona ”Ministarstvo blesavog hoda”. Stiglo neko drugo vreme. I drugi ljudi. Rešili da na brzaka proglase zakon o radu. Pokušao sam da čitam i – smrzao sam se. Sada sam van zvaničnog radnog stroja, ali, koliko […]

Nisu nam bili potrebni psihoanalitičari u rasponu od Freuda, Junga do Foucalta i Lacana da bismo saznali da se čovek rađa sa osećanjem straha (angst, fear, anxiety, kako hoćete), a da, kliničari to potvrđuju, sa tim osećanjem umire.   Pošto se osećanje straha uvek javlja kad se čovek susreće sa nečim novim, neočekivanim, nepredvidljivim, već […]

“Ima kršćana koji se boje uskrsne radosti koju nam Isus želi dati, njihov život izgleda kao neki sprovod” – rekao je Papa u propovijedi na jutarnjoj misi prve vazmene nedjelje u kapeli doma Sveta Marta.   “Strah je bolest kršćana. […] Oni se bolje snalaze u tami nego na svjetlu poput životinja koje izlaze radije […]

(Slobodan Bubnjević, ‘‘Strah od promaje“. Književna radionica Rašić, Beograd 2013.)   ‘‘Strah od promaje“ druga je prozna zbirka novinara Vremena Slobodana Bubnjevića. Njegovo se književno djelovanje prije nalazi u oblastima samozatajnosti, tako da jedva prodire do onoga što bi se, s dozom ironije, moglo nazvati širom javnošću. Pri tome Bubnjević ne piše hermetično, njegovi su […]

Odmah po objavljivanju 1958. godine u Italiji roman je izazvao niz polemika i svrstavanja u tabore onih koji su u njemu vidjeli anakronizam, stilski i tematski, i onih koji su u njemu našli ono što je Italiji nedostajalo, “veliki nacionalni roman” koji se, naravno, bavi nacionalno važnim temama. Pola stoljeća kasnije polemike su više manje […]

Milan Mladenović je na albumu ‘‘Katarina II“ 1984. godine otpjevao (misleći na Sarajevo) pjesmu koja nosi jednostavan naziv: ”Geto”, a u njoj govori o tome kako je biti rođen u getu. Htijući ili ne, pjesmom je anticipirao ono što će se desiti sedam ili osam godina kasnije kada je cijeli svijet koji smo do tada […]

“Zapravo je nebo suvremenoga čovjeka zdrobljeno u kiklopskome sukobu za bogatstvo i moć. Svijet mora pipati u tami sebičnosti i vulgarnosti. Znanje se kupuje lošom savješću, a dobrohotnost je stvar koristi. Kao dva zmaja bačena u more nemira, tako Istok i Zapad uzaludno pokušavaju ponovno pronaći dragulj života” – na taj način suvremeno doba definira […]

“Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara.   Optužujem vas gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem […]

Nedavna izjava premijera Srbije Ivice Dačića povodom najnovije provale nasilja na fudbalskom derbiju u Beogradu mogla je da iznenadi samo neobaveštene. Premijer kaže: ”Ispada kao da smo sad iznenađeni što postoje mafijaške i kriminalne grupe, a godinama i decenijama unazad svi se udvaraju tim grupama, pa i moja partija (SPS) vodila je ponekad politiku udvaranja […]

Stanje u državi nastalo zbog postavljanja ploča s ćiriličnim pismom na neke ustanove u Vukovaru jako rastužuje, uznemirava, čini nesretnim, nesigurnim i posramljenim svakog čovjeka, bez obzira na to što radi, gdje radi, tko je, što je i gdje je.   Ne ulazeći u genezu problema, kao ni u to tko je u pravu, a […]

”Ajmo, daj novac!” glasno je uzviknula nepoznata sredovječna pljačkašica prije nekoliko dana, držeći uperen pištolj u zaposlenika Hrvatske lutrije M. M. Kao u filmovima, pljačkašica je uspjela ukrasti gotovo desetak tisuća kuna i potom pobjeći kroz kvart u nepoznato.   Policija je odmah saznala kako je pljačkašica ”jače tjelesne građe, stara između 50 i 60 […]

Tek u ponedjeljak ujutro, paralelno s dolaskom radnika Brodosplita pred kapiju, poslodavac im je službeno počeo uručivati “odluke o udaljenju s posla“, na koje bi se trebali očitovati u roku od deset dana, tako da dostave pisani odgovor, izvijestio je u ponedjeljak kolega Damir Petranović na tportalu. Potvrda je to pitanja o legitimnosti postupka, odnosno […]