autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Optužba za teorije zavjere – lak način diskreditiranja
Tomislav Šola
Baviti se teorijama zavjere, bilo da ih se zagovara ili ih se osporava, zahtijeva i golemo, panoramsko znanje, a i hrabrost u (post)demokratskom svijetu. Osobno mi nedostaje i jedno i drugo.
Dakle, zašto bi se itko iz područja baštine latio takvog zadatka, pogotovo ako ne posjeduje te kvalitete? Zato da napomene, podsjeti i upozori jer je, za razliku od svega što se tvrdi izravno ili implicitno, i baština dio tih tema.
Da se osporim do kraja, evo i rješenja na početku: zavjera postoji, ali ne i način da imenujete pojedinačne krivce, jer vam je, eto, prestala biti tajna. Kriva je obijesna, opsesivna i kompulzivna moć. Žudnja za moći je ultimativno ovisništvo. Ne postoji tako savršena droga koja istovremeno čuva stvarnost i omogućuje iluziju.
Dakle, oni koji IMAJU sve, žele samo još više, žele biti i gospodari duša i sudbine. Oni su ”iluminati” samo po tome što znaju da nigdje drugdje nema i neće biti prilike da se takvi kakvi jesu namire.
Jedina dobra stvar u ovom zastrašujućem svijetu jest što je postao neideološki u smislu podjele na lijevu i desnu stranu političkog spektra. Propali su i komunizam i kapitalizam.
Prvi nije ni imao šansu. Saznali smo da je njihalo bilo dio hipnoze u lažiranim demokratskim procesima koji su, tobože, vodili u bolji, pravedni svijet. I revolucije i kontrarevolucije su pokazale da je sve bila samo manipulacija patnjom izmučenih ljudi.
Postdemokratsko društvo koje je rezultat zavjere oligarha i njihovih posilnih (naime, političara) ostavlja toliko uzak prostor za političke izbore i pregovaranje da se ljevica i desnica jedva razlikuju. Nemaju više razloga za postojanje.
Humanizam, kao opredjeljenje za bratstvo svih ljudi, za pravdu i solidarnost, nema ideološki predznak. Mediji koji su svi okrupnjeni u tzv. mainstreamu, prestali su se prerušavati i postali naprosto poslušnici struktura na vlasti.
Tko će to osporiti? Pa, uglavnom nitko, jer su svi potencijalni takvi ”neprijateljski preuzeti”, kako u businessu nazivaju kad jedna kompanija otkupi drugu i uništi je. Preostali sitni glasovi se, zapravo s pravom, i ne broje.
U komunizmu se lako diskreditiralo prigovorom na korištenju kapitalističke terminologije ili nedostatkom partijskog novogovora, ili, ne daj bože, otvorenim osudama birokratske vrhuške.
Danas se nekoga diskreditira zbog izdavanja upozorenja pod izlikom da promiču teorije zavjere, da su netolerantni ili pak zagovaraju strane interese, ako je riječ o režimu koji promovira novi nacionalizam. Jednostavno, neke im se riječi ili mišljenja osuđuju kao pogrešne ili nepoželjne trenutnoj političkoj eliti.
Da moramo iznijeti samo jedan jedini argument protiv toga bio bi da se svi slažemo da se svijetom, općenito govoreći, loše upravlja i da je zbog toga u lošem stanju. Dakle, svi se trebaju čuti i svako mišljenje treba biti poznato i slobodno ponuđeno.
Zašto je na slobodnom Zapadu drugačije mišljenje postalo delikt, na suptilan ili sve otvoreniji način kažnjivo, ako ništa onda bar ostracizmom i sabotiranjem karijera? S uništenjem profesija, gotovo da je bespovratno uništen i posao novinara.
Svijet je izopačen od strane svojih razularenih neoliberalnih vlasnika i nepostojanjem alternative i drugog mišljenja. Iako po volji onih koji njime vladaju, ipak takav svijet propada, jer nema zdravu praksu neprestanog preispitivanja svojih normi kako bi, kao rezultat (baš kibernetički) odgovorio na izazove novih odnosa, novih okolnosti i novih tehnologija.
Bez odgovora na prijetnje na vrijednosni sustav kojim se neko društvo rukovodi, makar i privremenom normom, postajemo predodređene i bespomoćne žrtve.
Pod tiranijom ideologije profita, s pravom se možemo zapitati cui bono? Kome je to na korist? – načelo da odgovornost za djelo ili događaj vjerojatno leži na osobi koja time ima nešto dobiti.
Budući da političari postaju milijunaši, a njihovi šefovi ulaze u globalnu kastu od jedan posto, trebali bismo pretpostaviti da će ”stroj” koristiti medije da ušutka svjedoke, kao što se Lewis Mumford bojao prije u svojoj knjizi ”Myth of the Machine” (”Mit o stroju”), i ne sluteći izazove kao, primjerice, umjetnu inteligenciju.
Da se globalno govoreći, čovječanstvo nalazi na nekom pozitivnom putu, tehnologija bi ga valjda u tome pomogla. Ovako, prepušteno tehnologiji ili onima koji je stvaraju kao novu moć i služe joj, tehnologija je samo još veća opasnost za još nespremnije društvo.
Suptilni ostracizam u nadziranom društvu (surveillance society) je stvarnost. Ropstvo je sloboda.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• ''Teorije zavjere'' proizlaze iz paradoksa
• Amaterizam se tumači kao demokratska sloboda
• Posrnuli svijet ili zanijekano, dezavuirano društvo
• Važnost dobro izabranog uvida
• Društvo nam ili pomaže ili nas onemogućuje
• Razumijevanje svijeta je osnova svake profesije (2)
• Razumijevanje svijeta je osnova svake profesije (1)
• Javno pamćenje je dio strategije preživljavanja (2)
• Javno pamćenje je dio strategije preživljavanja (1)
• Kustosi baštine – elementi profesije koja nije stigla stasati (2)
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: diskreditiranje, kvaliteta, Mnemozofija, ropstvo, sloboda, teorija zavjere, Tomislav Šola
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
