O zlostavljanju u lokalima i školama

Ne znam što mi je bilo gore: Vijest da je u Zadru, u poznatom kafiću u središtu grada, djevojčica s Downovim sindromom nepoželjna ili drugi ugostiteljski ”biser”, ovaj put iz Rijeke – Europske prijestolnice kulture.

Što se prvog slučaja tiče, javilo se vodstvo prozvanog lokala, zadarskog ”Kompasa”, tvrdeći da se spomenuti događaj nije dogodio, ali za ovaj riječki slučaj, pouzdano znam da jest.

Također u centru grada – u konobi Blato – moje dvije znanice naručile su rižot. I dok se jelo spremalo – a to se odužilo – jedna je na tanjur nakapala malo maslinovog ulja i počela u njega močiti kruh. U to je došla usplahirena konobarica da ju upozori kako to nije dopušteno! Ulje je tu samo za salatu! Radi se o vrlo skupocjenom ulju i gdje bi lokal stigao da svi gosti počnu močiti kruh u ulje!

Gošće nisu mogle vjerovati! Ponudile su i da plate ulje s tanjura, a trebam li reći da im je rižot prisjeo?

Možda teme nisu usporedive, ali u oba slučaja ugostitelj je – grubo uvrijedio svoje goste! I zaslužuje da se to javno kaže!

A ovih dana na društvenim mrežama – niz zabrinjavajućih objava!

Jesen je, počela je školska godina, pa ne čudi da se priličan broj vijesti i primjedaba – odnosi na školu.

Zgrožena sam tekstom u kojem dijete za sebe piše kako se ponaša ”neodgovorno”. Taj diktat smatram zlostavljanjem i ponižavanjem. Je li dijete zaista odgovorno zato što nema dnevnik tjelesne temperature ili je zaboravilo masku

U vrijeme korone, sve je pod povećalom, a jedna od odredbi koje se – s više ili manje strasti – u školama pridržavaju je mjerenje temperature.

U nekim školama djeci se mjeri temperatura pri ulasku u školu, elektronskim uređajem na daljinu, ali većina mora voditi dnevnik i svaki dan donijeti podatak o izmjerenoj temperaturi.

Jučer je na Facebooku osvanula fotografija jedne učeničke bilježnice, radi se o djetetu mlađeg uzrasta (jer piše štampanim slovima) i evidentno – po kazni:

30.9.: PONAŠAM SE NEODGOVORNO. NE MJERIM REDOVITO TEMPERATURU. ČESTO ZABORAVIM PONIJETI MASKU. AKO JE PONESEM ZABORAVIM JE STAVITI.

Ispod teksta, piše opaska učitelja:

1.10.: Molim potpis roditelja. Danas opet nema izmjerenu i zapisanu temperaturu.

Zgrožena sam tekstom u kojem dijete za sebe piše kako se ponaša ”neodgovorno”. Taj diktat smatram zlostavljanjem i ponižavanjem. Je li dijete zaista odgovorno zato što nema dnevnik tjelesne temperature ili je zaboravilo masku?

Satovi su skraćeni, trebalo bi se više fokusirati na svladavanje gradiva, a nakon nastave nazvati roditelje telefonom i pitati zašto dijete nema masku. I tko je s njim kod kuće kad kreće u školu?

Odgovornost za ove propuste svakako nije na djetetu!

A kao protuteža ovom ”slučaju” s društvenih mreža, nameće mi se slučaj iz života, ponovo riječkog.

U osnovnoj školi, za vrijeme ”produženog boravka” u jutarnjim satima, jedan učenik prvog razreda tuži se da ga boli trbuh. Počinje i plakati, to vide i drugi učenici, čitavo jutro dijete se previja od bolova, u vrijeme ručka ga sile da nešto pojede, ali nitko ne zove roditelje.

Tek kad počinje redovna nastava (u drugoj smjeni) i stiže ”prava” učiteljica, ona naziva majku. Da skratim, dijete je za sat vremena već bilo na operacionom stolu – slijepo crijevo, tik pred perforaciju!

Dakle, inzistira se na dnevniku temperature, a istovremeno se zanemaruje djecu s evidentnim bolovima, koji mogu ukazivati na stanje opasno po život!

U okružju ovakvih događanja, u vrijeme kad su roditelji i djeca izbezumljeni posebnim uvjetima u kojima žive i rade, stiže vijest o – maloj maturi!

Ministar Radovan Fuchs najavljuje obaveznu provjeru znanja učenika osmih razreda, pred upis u srednje škole, jer će na taj način svi imati – isti start. Neće se događati da se lakše upisuju lažni odlikaši, jer će provjera znanja na državnoj razini pokazati pravi nivo znanja.

Misli li ministar Fuchs stvarno da djeca i roditelji zaslužuju još jedan stres i to s najviše razine?

Nije li dovoljno što pomažu djeci oko domaćih zadaća i učenja, objašnjavaju ono što u školi nisu razumjeli, plaćaju im repeticije… da bi na kraju osmoljetke morali ponavljati gradivo i ponovo učiti s djecom kako bi što bolje prošli na završnom ispitu!?

U okružju ovakvih događanja, u vrijeme kad su roditelji i djeca izbezumljeni posebnim uvjetima u kojima žive i rade, stiže vijest o – maloj maturi

Zna li ministar Fuchs da svaki razred u Hrvatskoj, bez obzira na uzrast, ima roditeljsku zatvorenu grupu na društvenim mrežama, gdje se razmjenjuju podaci o domaćim zadaćama (za niže uzraste, kad djeca ne uspiju popamtiti što kod kuće trebaju učiti), ali i iskustva s nastavnicima, koji najčešće ne vode računa što govore i kako se ponašaju u razredu?

Ne kažem da su učitelji, nastavnici i profesori zlotvori, a roditelji i učenici anđeli, ali nešto tu ne štima, i to u temeljima!

Mala matura ili lov na lažne odlikaše samo je vrh ledenog brijega problema u hrvatskom obrazovanju.

Porazan je način na koji djeca uče od najnižih razreda osnovne škole, očekivanje da u učenje budu uključeni roditelji, jer to što se od djece traži mnogi nisu u stanju obaviti bez pomoći, a istovremeno se zahtijeva poštovanje prema instituciji škole i njenim djelatnicima, na način koji susrećemo u Zweigovom opisu njegovog školovanja u Beču, krajem devetnaestog stoljeća!

Kad budemo imali ministra obrazovanja koji će pokrenuti suvremenu edukaciju nastavnog kadra u smislu novih metoda učenja, stjecanja znanja kroz igru za djecu mlađeg uzrasta, obrazovanje bez straha, poticanje razgovora i zaključivanje umjesto učenja napamet koje brzo ishlapi, ako ikad budemo imali takvog ministra, rezultati će biti bolji, kao i odnosi učenika i nastavnika. Možda bi bilo i manje nasilja u školama!

Ovako, i roditelji i djeca, nastoje što bezbolnije proći kroz ”oluju” školovanja. Znanje – koje bi trebalo biti svrha boravljenja u klupama – nije uopće predmet zanimanja i to stanje neće popraviti ni mala, ni državna matura!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju
    •  Ljeto na Kantridi – festival na Morskom prascu

> Svi tekstovi ovog autora