Lennon: glad za suvremenom glazbom – paradnog je karaktera

Smirili su se medijski duhovi, utihnuli zli jezici, ali i dobre kritike i prvi utisci. Euforija oko praizvedbe opere ”Lennon” skladatelja Ive Josipovića i libretistice Marine Biti – za dva je tjedna zaboravljena. Pomama za kartom više postala je prošlost i kada djelo bude sljedeće sezone stavljeno na redovan repertoar HNK-a u Zagrebu – bit će ulaznica i za poklanjanje!

Naime, glad za suvremenom glazbom u nas je paradnog karaktera i traje jednu, eventualno dvije večeri. A i tada pola gledališta zijeva i jedva čeka kraj. Važno je biti viđen na premijeri, a vrijednost samog djela ionako će malo njih prepoznati. Jer onih koji su spremni uključiti vijuge, slušati, gledati, pratiti i, eventualno, prethodno pročitati nešto o djelu i temi – vrlo je ograničen broj. Moglo bi ih se svesti na gledalište jedne male dvorane. Ako i toliko…

Tako se može protumačiti i ekspresna kritika predstave, koja je – u dva medija, gotovo unisono, ustanovila da se radi o sjajnom muzičkom djelu, na banalni libreto. Skladatelja se hvalilo i slavilo, a libretisticu i njeno djelo nastojalo omalovažiti.

Da je autor libreta bio saborski zastupnik, ili barem član neke stranke – hvalili bi ga na sva usta i divili se njegovu pronicanju u osobnost Johna Lennona. A ovako, unatoč višekratnim izjavama Ive Josipovića da se radi o odličnom libretu, kritičari (navikli na razinu tenor voli soprana, a bariton je ljubomoran) smatrali su da je sadržaj kaotičan i banalan. Ne shvaćajući da takvim tvrdnjama vrijeđaju rezon, intelekt i ukus skladatelja Ive Josipovića! Jer, zašto bi, pobogu, uložio toliki trud oko skladanja opere na – nesuvisao tekst?

Prateći događanja oko opere ”Lennon” kao netko sa strane, znam da do cjelovitog djela nije došlo ”na brzinu” i bez detaljnih dogovora skladatelja i libretistice, a razgovori na tu temu traju od proljeća 2016. godine.

Dakle, libreto nije baš ”pao s neba”, a rezultat je dugogodišnjeg studioznog bavljenja Lennonom i Beatlesima profesorice i doktorice znanosti Marine Biti.

Ovo jest njezin prvi operni libreto (ali je ona autorica jedanaest znanstvenih knjiga i nekoliko knjiga proze), a cjeloživotna odanost kazalištu i odrastanje u obitelji u kojoj je teatar bio tema, pridonijeli su vrlo ozbiljnom i temeljitom poznavanju zakona scenske umjetnosti. Tako je i ovaj libreto napisan na način da bi ga se moglo izvesti i kao dramu!

Jer on jest dramatičan.

Tekst je najprije zabilježen na hrvatskom jeziku, a potom je (na zahtjev skladatelja) napisana engleska verzija libreta, koja je Marini Biti – dobroj poznavateljici engleskog jezika kao i glazbe Johna Lennona – omogućila asocijativno poigravanje s tekstovima Beatlesa i poznatim situacijama.

Naravno da gledatelj ne mora poznavati povijest Beatlesa i detalje iz života Johna Lennona da bi mogao pratiti sadržaj opere. Čak i ovako štrihan, jer skladatelj je izabrao dijelove teksta koji su ga zanimali, a bilo je i režijskih kraćenja, svakome tko uloži minimum pažnje jasno je da se radi o fantazmagoričnom djelu koje ključne trenutke i osobe iz Lennonova života dovodi na scenu u posljednjim trenucima prije smrti.

Prava je šteta što u programskoj knjižici nije objavljen originalni libreto ili barem podjela koja objašnjava tko su likovi koje John Lennon vidi oko sebe u pomućenoj svijesti umirućeg, jer bi tada bio jasniji ne samo odnos glavnog lika i njegove majke Cynthije Lennon (koju je izgubio kao adolescent), već i odnos prema majčinoj sestri Mimi Smith koja ga je odgojila, ali i prvoj supruzi Juliji Stanley Lennon s kojom je živio kao vrlo mlad i dobio sina Juliana Lennona.

Te su tri žene i kostimografski stavljene u isti modni stil – nose kostimiće kariranih dezena i okrugle kape poput kuglofa na glavi – dok je ljubavnica May Fung Pang, s kojom je bio u vezi (u vrijeme kratkog prekida s Yoko Ono), dobila drugačiji tretman – i glazbeno, i kostimski.

Dakako, Yoko Ono usklađena je modno i bojom odjeće s Johnom Lennonom, pa je tu bez ikakve dileme ukazano na njihovo duhovno zajedništvo.

Redateljica Marina Pejnović vrlo je precizno postavila prizore, vodeći ih konstantno prema svjetlosti i ništavilu kojem Lennon stremi. Baletni ansambl i zbor, odjeveni u bijelo – dijelom u prvom planu, a dijelom u samom dnu pozornice – upućuju na to miješanje slika pred očima umirućeg Lennona i njegovu težnju za smirenjem…

Stalne izmjene osoba i promicanje ključnih životnih trenutaka pred Lennonovim očima, kao i njegovu rastrganost između osoba koje je volio, potencira igra na scenografskoj konstrukciji koja počiva na rotaciji i omogućava koreografsko i redateljsko razigravanje ansambla.

Kad jednom originalni libreto bude objavljen u cijelosti, vidjet će se i prava uloga ubojice Marka Chapmana kao i razlog koji ga je vodio k tome da od obožavatelja postane egzekutor.

Ali i ovako, njegova gotovo stalna scenska prisutnost, njegova oštra kritika Lennonova načina života s Yoko Ono i upozorenja da želi biti sam Isus Krist – otkriva patologiju prekomjernog obožavanja koje se često prometne u svoju suprotnost.

Skladatelj Ivo Josipović stvorio je djelo koje dramatikom u glazbi odgovara na poticaje libreta. Posebno je dramatičan finale prvog čina – ”Tango a tre”, dok je efektni završetak drugog čina, uz sudjelovanje čitavog ansambla popraćenog zvukom velikog simfonijskog orkestra – dostojan finala velikih mjuzikla.

To dakako ne znači da se Ivo Josipović odrekao svog stila i načina glazbenog razmišljanja. Pred orkestar je stavljen izazov izvedbe novog djela, pod čvrstim dirigentskim vodstvom Ivana Skendera. I sam skladatelj, Skender je sigurno zaslužan za kompaktnu izvedbu ovog djela na praizvedbi, posebno u svjetlu zahtjevnih pjevačkih dionica koje su solisti vrlo izražajno donijeli.

Dakako, sve simpatije osvojila je Marija Kuhar Šoša kojoj je skladatelj povjerio najatraktivniju ariju u predstavi, koristeći njene koloraturne sopranske mogućnosti. Zatim Domagoj Dorotić u ulozi Lennona kojem zaista treba odati priznanje za izražajno tumačenje naslovnog lika, koji stalnom prisutnošću na sceni, u interakciji s ostalim likovima ima golem muzički zadatak.

Chapmana je pjevao Ozren Bilušić, igrajući veoma osebujnog čovjeka mračnog pogleda i namjera, vrlo se suvereno noseći s glazbenim zadacima Ive Josipovića.

Kao i Dubravka Šeparović Mušović, koja je plijenila pažnju pojavom i sjajnim zapjevom kao May Pang.

U ostalim ulogama nastupili su Dario Ćurić kao Stuart Sutcliffe, Kristina Đopar u ulozi Lennonove tetke Mimi Smith, Helena Lucić Šego bila je Cynthia Lennon (Johnova majka), Sofia Amelie Gojić pjevala je ulogu Julije Stanley Lennon. Siniša Galović bio je Paul McCartney, Alen Ruško Julian Lennon, Siniša Štork Brian Epstein, Siniša Hapač je George Harrison, a Davor Radić Ringo Starr.

Kostimografiju potpisuje Zdravka Ivandija Kirgin, Ivan Lušičić Liik autor je scenografije, Barbara Novković Novak koreografije i scenskog pokreta, a oblikovanje svjetla potpisuje Elvis Butković.

Nakon praizvedbe, u zagrebačkom HNK-u izvedena je i jedna repriza.

Tako je Hrvatska, zahvaljujući Zagrebačkom biennalu koji je naručio operu za svoju ovogodišnju završnicu – dobila novo glazbeno-scensko djelo atraktivnog naslova i sadržaja, osebujne suvremene glazbe – spremno za nove izvedbe.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju
    •  Ljeto na Kantridi – festival na Morskom prascu

> Svi tekstovi ovog autora