Jesmo li se navikli? Ili smo apatični?

Predstavom ”Šest likova traži autora” u režiji Olivera Frljića i u izvedbi glumačkog ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba otvoren je ovogodišnji, 26. međunarodni festival malih scena u Rijeci.

Iako se predstava igra u Zagrebu od siječnja prošle godine i gostovala je do sada na više festivala u susjednim zemljama, izvedba u Rijeci prvo je hrvatsko gostovanje Kerempuhova ansambla s ovim naslovom izvan matične kuće!

Nikakvo čudo!

Već prije premijere mediji su prepričavali što će sve Kerempuhovi glumci raditi na pozornici i na koje će sve načine sramotiti idiličan život u domovini. Bilo je iluzorno očekivati da će se i jedan selektor brojnih hrvatskih dramskih festivala i smotri, nakon takva uvoda usuditi pozvati ovu predstavu na gostovanje!

Već prije premijere mediji su prepričavali što će sve Kerempuhovi glumci raditi na pozornici i na koje će sve načine sramotiti idiličan život u domovini

I tako se ono što bi trebalo provocirati reakciju ili barem potaknuti razgovor (a to je jedna od misija kazališta) – stavlja pod tepih. Ne može se reći da je predstava zabranjena, ali će ju malo tko vidjeti!

Isto je bilo i s Frljićevim ”Bakhama” u Splitu davne 2008. godine, kada je tadašnji intendant splitskog kazališta Milan Štrljić neoprezno ”pripustio” Frljića na Splitsko ljeto. Dva dana pred premijeru intendant je shvatio da Bakhe govore o zločinima u Lori, a posebno mu je opasnim zazvučao govor Ive Sanadera na Rivi 2001. godine, kada je Mirka Norca proglasio herojem i govorio kako Hrvatska ne smije progoniti niti izručivati svoje generale.

Sve to, vješto inkorporirano u Euripidov dramski tekst, do te je mjere zabrinulo intendanta Štrljića da je predstavu zabranio obrazlažući odluku brigom za sigurnost gledatelja (jer se prilikom predstave s visine bacaju komadi mesa).

Budući da je zabrana ipak izazvala određeni ”šušur” u gradu pod Marjanom, mlada je demokracija bila primorana pokazati benevolentnost i razumijevanje za umjetnost, pa je – nakon intervencije samog Ive Sanadera, prvog Tuđmanovog ravnatelja Splitskog ljeta – premijera izvedena i – ispraćena ovacijama!

Ali, već za naredne izvedbe nije se mogao pronaći termin, a kad bi se to i uspjelo nekako posložiti – predstava bi bila otkazana zbog ”pomanjkanja interesa na blagajni”! Istovremeno je gledateljima koji su htjeli kupiti karte bilo rečeno – da je predstava rasprodana.

Tek kad su Frljićeve ”Bakhe” stigle na Festival malih scena u Rijeci, javno se progovorilo o cenzuri i tom je prilikom gradonačelnik Rijeke – na jednom od najzanimljivijih i najživljih okruglih stolova u povijesti Festivala – pozvao Frljića da svoju predstavu, ako ju već Split neće, igra pod okriljem riječkog kazališta.

Radi se o žestokoj kritici hrvatskog društva, kritici koja udara u želudac, o upiranju prstom u mnoga bolna mjesta… Koja danas više – i nisu toliko bolna

Kasnijih godina ”Bakhe” su zaista postavljene u Rijeci, ali – kao i mnoge Frljićeve predstave koje su ubojite u trenutku nastanka – nisu polučile ni približan efekt! Mučna atmosfera logora nije se ponovila. Lora više nije bila u fokusu, njene strahote naprosto su prekrili drugi užasi koji su nam se događali.

I zabrana kojom se predstava ignorirala i odgodila – pokazala se vrlo učinkovitom.

Slična je sudbina i Pirandellovih likova koje Frljić stavlja u kontekst hrvatskih događanja. Na pozornicu, gdje je u tijeku proba scene vjenčanja Velimira Bujanca s pomno odabranim svatovima, stižu Pirandellova lica u potrazi za autorom.

Radi se o žestokoj kritici hrvatskog društva, kritici koja udara u želudac, o upiranju prstom u mnoga bolna mjesta. Koja danas više – i nisu toliko bolna!

Jesmo li se navikli? Ili smo postali potpuno apatični?

Jesu li – privremenim uklanjanjem s javne scene – bujanci, mamići, hasanbegovići i markićke manje opasni za buduću predsjedavajuću državu Europskom unijom?

Ili su aktualni kriminalci, pod krinkama saborskih zastupnika, nadmašili bijedu i zlo koje su na hrvatsku navlačili prije godinu dana gosti elitnog vjenčanja u glavnom gradu Hrvatske?

Sve neuralgične točke našeg društva prepoznaju se u Frljićevom poigravanju Pirandellom i nama samima.

Sve neuralgične točke našeg društva prepoznaju se u Frljićevom poigravanju Pirandellom i nama samima.  U prvom redu to je strah

U prvom redu to je strah.

Strah od svega i svačega, a onda i želja za pripadanjem stadu.
Strah je opravdan. Jer, ako se nađeš na čistini – nitko te neće zaštititi.

To najbolje znaju Oliver Frljić i Linda Begonja. U njihove je stanove provaljeno istovremeno, poruku su shvatili svi – osim hrvatske policije, koja je ovaj dvostruki napad na supružnike okarakterizirala slučajnim.

Pa ti sad budi izbornik hrvatskih kazališnih događanja!

I zovi Frljićevu predstavu na gostovanje!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju
    •  Ljeto na Kantridi – festival na Morskom prascu

> Svi tekstovi ovog autora