autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Ići s rijekom, je li to naš kraj ili nova prilika?
Volga Švorinić
Volim zen priče. Jednu posebno. Ona priča o učitelju, koji je zajedno s drugima stajao na vrhu planine i meditirao. Potom se nakratko poželio osamiti, krenuo u šetnju i naišao na rijeku, koja se strmoglavo rušila u podnožje. Znao je, pad nitko nije preživio.
Ipak, došao joj je preblizu, posrnuo i pao. Vidjeli su to i ostali učitelji, pa krenuše spuštati se u podnožje da dočekaju tijelo. A tamo ga zatekoše živog.
”Kako?” upitaše.
”Bilo je jednostavno”, odgovori mudrac: ”Išao sam s rijekom”.
Često razmišljam o toj poruci starog mudraca i postavljam si mnoga pitanja, na koja tražim odgovor. Ponekad mi se učini da sam ga našla, a onda posumnjam i krećem iz početka.
Rijeka kao velika, moćna, čarobna, snažna, opasna voda, rijeka kao metafora života. Ići s rijekom… znači li to prepustiti joj se i predati bez opiranja?
Turobno zvuči taj fatalistički pristup u kojem možda postoji šansa, ali ne i izbor. Vjerujem, da ni mudri starac nije tako razmišljao. Zar nije i on, na neko vrijeme, ostavio svoju rijeku i prišao preblizu drugoj u koju je, prkoseći joj, pao?
Koju rijeku slijediti, kad ih ima toliko različitih? Postoje li putokazi? Ako da kojim krenuti? U kojoj rijeci plutamo dok smo zaštićeni majčinom utrobom i ostavljamo li je doživotno s prvim krikom, da bi se kao pritoka slili u neku drugu?
Koliko nas ide s istom rijekom i kako se međusobno prepoznati? I zašto rijeka, ako nam je potok namijenjen? Nekad se i u bari možemo utopiti. Što je s ponornicama? Je li to i naš kraj ili nova prilika, kad se rijeka koju slijedimo slije u more, možda ocean?
Mogu li ljudi postati izvorom i stvoriti rijeku, a da ona ostane čista? A što ako ne znamo plivati? Jesu li predviđeni pojasevi za spašavanje i kome se obratiti?
Bezbroj pitanja… i ono ključno: Zar zaista ne ići nikad uzvodno? Zar ni onda, kad slijediti izabranu rijeku znači možda preživjeti, a izgubiti sebe? Ili je uzvodnost predviđena samo za losose i neke druge rijetke ribe?
Stari mudrac je znao sve odgovore! Što s nama koji nismo mudri? A nismo ni lososi…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
• Zemlja laži, neznanja i kiča, osudila je sebe na nestajanje
• Optužujem! Ugrozili ste nam egzistenciju!
• Metastaze društva završavaju s oružjem u dječjim rukama
• ''Gute reise!'', ''Bis bald!'', ''Auf Wiedersehen!'' A mi?
• Roditelji djecu predaju trovačima njihovih neiskusnih mozgova
• Nezaustavljivo isplivavaju izmeti taloženi tri decenije
• Kujica Đina zaslužuje više nego samo stasom veliki premijer
• Do kada ćemo svojatati BiH?!
• Zvala se Jugoslavija (čitanje na vlastitu odgovornost)
• Zvala se Ružica
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: mudrost, Nevinost bez zaštite, Rijeka, Volga Švorinić, zen priče
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
