autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Društvo nam ili pomaže ili nas onemogućuje
Tomislav Šola
Mnemozofija je hermetičan termin za išta. Meni je služio da objasnim i imenujem mjesto idealne teorije baštine, one koja mijenja svijet ili toj promjeni doprinosi. Moć i značaj selekcije društvene, javne, memorije osnova su svega razvoja, posebice njegove humanističke strane.
Tim terminom (mnemosophy) mi je naslovljena jedna knjiga, a o ”izdanom društvu” govori ova, iz koje zapravo ne prevodim nego na vlastitom jeziku interpretiram tekstove za potrebe ove kolumne, prošlogodišnja knjiga Mnemosophy.
Prevodeći i povećavajući tekst trostruko umanjuje mi osjećaj krivice jer bi kolumna bila zanimljivija s nedavnim predavanjima u dalekom svijetu, ali, eto, i knjiga je izašla tek prošle godine. Namjerno taj postojeći tekst ne ažuriram referencama na treći svjetski rat kojem svjedočimo, jer bih suviše radikalno posegnuo u osnovni tekst (koji ga, doduše implicitno i najavljuje).
Ipak, tek prva četvrtina tih ”bilježaka jednog predavača” (kako glasi podnaslov) bavi se kontekstom baštine – svijetom. Gospodari naših sudbina vole nas najviše kad se bavimo svojim izoliranim znanostima i područjima, a što manje znamo o kontekstu. Tako im biva lako sa svima izaći na kraj. Zato sam pomislio da bih rado ta neželjena znanja podijelio s drugima.
Suvremeno društvo je obezvrijeđeno, zaglupljeno, izigrano nepredmetnošću, manipulacijom prioritetima, insceniranom demokracijom, deregulacijom umjesto slobode, pretjeranom privatizacijom, monetizacijom…
To je društvo lišeno ideala, kontrole nad vlastitom sudbinom, društvenog ugovora i odgovornih vizija budućnosti; uskraćeno mu je pravo na mudrost i odlučivanje o njoj u demokratskom procesu samoistraživanja i uvida za što je sve ključan proces javnog pamćenja.
Riječ je, dakle, o negiranom društvu (une société niée, možda bi rekao neki francuski istomišljenik) – prevarenom i dezavuiranom, a ne o društvu koje je autonomno i sposobno nastaviti povijesni zapadnjački društveni projekt, sada u stanju opasne aberacije.
To moderno društvo je obezvrijeđeno od strane nositelja vlasti i izdano od strane njegovih elita. S pozitivne strane, ova masovna represija je, u cjelini, manje nasilna nego u prošlosti, ali svijet iluzija može onesposobiti svoje potencijalne protivnike manipulacijom uma, oduzimanjem ideala i nemoćnom anonimnošću. Prostim jezikom rečeno, vremena su toliko loša da gora teško mogu biti.
No iako je u posljednje vrijeme sve osporavano, propitkivano ili rekonceptualizirano, dajući dojam slobode protudjelovanja, svijet sve dublje tone u zablude uništavajući svoje šanse za kontinuiranje i opstanak.
Zapadna demokratska tradicija izmanipulirana je u neoliberalni san, ili, u slučaju globalnih korporacija, u skoro nebeski, neupitan sustav. Siromaštvo se više ne smatra društvenim porokom, već osobnim ili kolektivnim neuspjehom.
Anonimne elite vladaju anonimnom masom otuđenih pojedinaca, ali u tom izopačenom društvenom ugovoru poznati su samo posrednici, odnosno političari. Odgovorni su samo elitama, iako pravno, barem naizgled, ipak predstavljaju mase. Oni su odgovorni za očuvanje sustava koji daje još veće prihode onima koji najveće prihode već imaju, čak i ako treba uključiti rat kao najprofitabilniju vrstu ”biznisa”.
Društvo, tako izdano, živi u vremenima post-istine, post-činjenica, zapravo u kulturi podrazumijevanja laži kao neke nove samostalne vještine, a suočeno s transhumanizmom i post-demokracijom.
Dakle, takvo društvo treba biti humanizirano i resetirano kroz prijenos najbolje memorije – kroz (zar doista mora biti samo hipotetski?) akumulaciju najboljih kolektivnih, društvenih iskustava. Nemamo od koga učiti osim od sebe, niti od koga osim svojih prethodnika.
Nakon što su s pravom propale velike ideologije, možda je povratak običnoj humanističkoj inspiraciji postao moguć? Podrazumijevam da je propao i kapitalizam jer, financijaški i korporacijski kazino u koji je pretvoren nije osnovan na radu i zbog razloga društvenog progresa i dobra – ma kako ih ideološki tumačili.
Evo, čuvam iz knjige i dokaze o svojem stalnom iskušenju da utječem na svoje sugovornike, bili oni ”ucijenjeni” programom studija i ocjenama ili pak samo, kao ovdje, dobrovoljni, zalutali čitatelji.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• ''Teorije zavjere'' proizlaze iz paradoksa
• Optužba za teorije zavjere – lak način diskreditiranja
• Amaterizam se tumači kao demokratska sloboda
• Posrnuli svijet ili zanijekano, dezavuirano društvo
• Važnost dobro izabranog uvida
• Razumijevanje svijeta je osnova svake profesije (2)
• Razumijevanje svijeta je osnova svake profesije (1)
• Javno pamćenje je dio strategije preživljavanja (2)
• Javno pamćenje je dio strategije preživljavanja (1)
• Kustosi baštine – elementi profesije koja nije stigla stasati (2)
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Društvo, memorija, Mnemozofija, moć, teorija baštine, Tomislav Šola
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
