Bolest u zatvorima i kaznionicama

Na snazi je, ima nekoliko dana, novi Zakon o izvršavanju kazne zatvora. Zakon je kroz Sabor prošao u dva čitanja, što je i očekivani način kako bi, osim iznimno, prijedlozi zakona trebali kroz Sabor prolaziti.

Upravo ta procedura i omogućuje da se prijedlozi zakona što kvalitetnije rasprave, nakon što je i šira javnost, koja je htjela i mogla, dala svoje prijedloge i komentare na predložene odredbe.

Ovaj je Zakon, kao i uostalom svi drugi, po nečemu specifičan. Pokazuje kako se država odnosi prema onima koji su osuđeni na kaznu zatvora. Naravno, svoju puninu zakon tek dobiva svojom implementacijom u praksi. Ovaj Zakon u tome neće biti iznimka.

Kazna zatvora je jedna od vrsta kazni kojom se ostvaruje svrha kažnjavanja. Svrha je, pak, kažnjavanja, kako propisuje Kazneni zakon, izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Prije nekoliko godina vodila sam studente koji su upisali seminar iz Kaznenog prava, zajedno s kolegama, u Zatvorsku bolnicu. Prostorni uvjeti, kao i oprema i ljudstvo, bez obzira na dobru volju zaposlenih, bili su apsolutno neadekvatni za ispunjavanje svrhe tada važećeg Zakona

Ako želimo omogućiti počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora ponovno uključivanje u društvo, a proklamirano želimo, način izvršavanja kazne zatvora postaje iznimno bitan za zakon koji zahtijeva temeljitu pripremu kod donošenja. To uključuje i temeljito promišljeno ulaganje amandmana zastupnika, odnosno klubova zastupnika.

I inače, neovisno o kojem se prijedlogu zakona radi, mišljenja sam da bez obzira na to koja je politička grupacija dala amandman, bitno ga je gledati isključivo kroz pitanje poboljšava li tekst predloženog zakona uzimajući u obzir svrhu i međuovisnost njegovih odredbi kao i njegovu međuovisnost s drugim zakonima.

Naravno, i koliko je u praksi provediv i u skladu s ustavnim vrednotama i vrednotama EU-a i odredbama, gdje god je to primjenjivo, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Dovoljno je na web stranici Hrvatskog sabora pogledati neke od amandmana na Konačni prijedlog Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

Tako je, jednim od amandmana, povećan propisani minimum za tuširanje zatvorenika na dva dana u tjednu. Predložena odredba članka 83. omogućavala bi zatvorenicima svakodnevno pranje tijela, a najmanje jednom tjedno tuširanje da nije došlo do ulaganja amandmana.

Predlagatelj je amandmana takvu odredbu držao nedovoljnom za održanje kvalitetne osobne higijene, posebice u uvjetima viših temperatura kakve su ljeti.

Predlagatelj, što je poslije i usvojeno, izrazio je svoj stav prilikom prijedloga amandmana, s kojim se teško ne složiti, kako bi tuširanje od najmanje dva puta tjedno olakšalo svakodnevni život zatvorenika i poboljšalo uvjete koji vladaju u zatvorima i kaznionicama.

Živimo u vremenu koje je konačno ozbiljno shvatilo pitanje prava na zdravlje i važnost brige o vlastitom zdravlju osobito u vremenu pandemije.

Same izvedenice riječ ”bolest” spominju se u Zakonu 25 puta. Zatvorenik je, sukladno članku 110. st. 6., dužan držati se uputa liječnika i poduzimati mjere u svrhu liječenja, sprječavanja zaraznih bolesti i zaštite zdravlja te je osobno odgovoran zbog nepridržavanja tih uputa.

Radi održavanja higijene zatvorenik je dužan držati se uputa ovlaštene službene osobe medicinske struke ili druge osobe koja pruža zdravstvenu zaštitu zatvoreniku.

Uporno zanemarivanje osobne higijene ili čistoće prostora i prostorija propisano je i težim stegovnim prijestupom (čl. 153. st. 3 t. 18.). Propisane stegovne mjere su ukor, ograničenje ili privremena uskrata raspolaganja novcem u kaznionici odnosno zatvoru do tri mjeseca, uskrata pojedinih ili svih pogodnosti (propisanih čl. 138. Zakona) do tri mjeseca, istekom kojeg roka se pogodnosti mogu odobravati postupno ovisno o uspješnosti u provođenju programa izvršavanja te upućivanje u samicu do 14 dana u slobodno vrijeme ili tijekom cijeloga dana i noći.

Lakšom, pak, stegovnom mjerom propisuje se simuliranje bolesti, ozljede ili napadaja (čl. 153. st. 2. t. 10.). Zatvorenik ima pravo tražiti pregled liječnika specijalista ako takav pregled nije odredio liječnik kaznionice odnosno zatvora ili Zatvorske bolnice u Zagrebu. Ako se nalazom liječnika specijalista utvrdi da zatvorenik nije bolestan odnosno da nema novih spoznaja o bolesti, troškove snosi zatvorenik (čl. 114.).

Kazna zatvora je jedna od vrsta kazni kojom se ostvaruje svrha kažnjavanja. Svrha je, pak, kažnjavanja, kako propisuje Kazneni zakon, izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo

Jedno od pitanja s kojima se bavila stručna i šira javnost jesu i razlozi odgode izvršavanja kazne zatvora. Sukladno čl. 61. Zakona, a što je bio i slučaj kod prijašnjeg Zakona o izdržavanju kazne zatvora koji je bio na snazi do prije nekoliko dana, teška akutna bolest ili znatno pogoršanje postojeće kronične bolesti, za čije liječenje nema uvjeta u zatvorskom sustavu, razlog je odgode izdržavanja kazne zatvora.

Sukladno članku 3. sada važećeg Zakona, sudac izvršenja će, nakon što utvrdi da se radi o teškoj akutnoj bolesti ili znatnom pogoršanju postojeće kronične bolesti, zatražiti očitovanje od Zatvorske bolnice u Zagrebu o mogućnosti liječenja u zatvorskom sustavu, u kojem slučaju će odlučiti u roku od tri dana od dana primitka očitovanja.

Izvršavanje kazne zatvora zbog razloga teške akutne bolesti ili znatnog pogoršanja postojeće kronične bolesti može se odgoditi dok bolest traje, a najdulje do tri godine, osim u osobito teškim slučajevima bolesti. Sveukupna odgađanja izvršavanja kazne zbog drugih razloga navedenih u članku 61. Zakona, mogu trajati ukupno najdulje 20 mjeseci.

Slično je propisano i kod razloga za prekid izdržavanja kazne zatvora. Prekid se može odobriti, između ostalog i ako zatvorenik oboli od teške akutne bolesti ili mu se znatno pogorša postojeća kronična bolest, za čije liječenje nema uvjeta u zatvorskom sustavu (čl. 163. st. 2. t. 1.).

Zatvorenika koji je bolestan ili ozlijeđen odnosno kod kojeg se na temelju njegova izgleda ili ponašanja može pretpostaviti da je tjelesno ili duševno bolestan, liječnik je obvezan pregledati i poduzeti sve potrebne mjere sukladno pravilima medicinske struke. U tom slučaju, na prijedlog i preporuku liječnika, program izvršavanja usklađuje se sa zdravstvenim stanjem zatvorenika.

Ako liječnik prilikom pregleda utvrdi da zdravstveno stanje zatvorenika upućuje na izuzetno teško oboljenje, o tome će odmah obavijestiti upravitelja odnosno ovlaštenu službenu osobu koja je zatvorenika sprovela na pregled u ustanovu javnog zdravstva i koja će odmah po povratku u kaznionicu odnosno zatvor o tome izvijestiti upravitelja (čl. 111. Zakona).

O smještaju zatvorenika u bolesničku sobu kaznionice odnosno zatvora radi liječenja odlučuje liječnik. U slučaju težih ili dugotrajnih bolesti za čije uspješno liječenje ne postoje uvjeti u kaznionici odnosno zatvoru zatvorenika se na prijedlog liječnika premješta u kaznionicu odnosno zatvor u kojem postoje uvjeti za takvo liječenje odnosno u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu.

Za vrijeme liječenja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu prema zatvoreniku se provodi program izvršavanja utvrđen u kaznionici odnosno zatvoru iz kojeg je upućen na liječenje.

Kada postoji opasnost ugrožavanja života zatvorenika zbog dužeg prijevoza u kaznionicu odnosno zatvor, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijalističkog višednevnog pregleda i/ili liječenja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, upravitelj će na prijedlog liječnika uputiti zatvorenika u najbližu ustanovu javnog zdravstva o čemu će bez odgode izvijestiti Središnji ured (čl. 113. Zakona).

Novi Zakon poštuje pravila o informiranom pristanku na liječenje kada propisuje kako po prijamu u kaznionicu odnosno zatvor osoba lišena slobode daje pisanu izjavu želi li da u slučaju oboljenja od teže bolesti kaznionica odnosno zatvor o tome obavijesti članove njezine obitelji ili osobu koju ona odredi, ako sama to ne može učiniti (čl. 121. Zakona).

Jednako tako, zatvorenika se može testirati na zarazne bolesti prema pravilima medicinske struke (čl. 148. st. 2 Zakona).

Živimo u vremenu koje je konačno ozbiljno shvatilo pitanje prava na zdravlje i važnost brige o vlastitom zdravlju osobito u vremenu pandemije

Pitanje koje ostaje otvorenim su mogućnosti liječenja zatvorenika u zatvorskom sustavu, odnosno koji su kapaciteti Zatvorske bolnice i kako će biti riješen odnos između zatvorskog sustava i sustava (javnog) zdravstva.

Svaka bolnica, pa i ona zatvorska, mora poštovati minimalne tehničke zahtjeve što se tiče opreme, resursa i ljudstva. Do stupanja na snagu novog pravilnika koji mora biti donijet na temelju ovog Zakona, ostaje na snazi Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme zdravstvene ustanove koja pruža zdravstvenu zaštitu osobama lišenim slobode.

Zatvorska bolnica u Zagrebu je posebna ustrojstvena jedinica Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa koja je ustrojena za izvršavanje kazne zatvora osoba lišenih slobode kojima je uz kaznu zatvora izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, kao i osoba smještenih u drugim kaznionica i zatvora u kojima ne postoje uvjeti za njihovo uspješno liječenje.

Isto tako, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, utvrđen status zdravstvene ustanove koja obavlja zdravstvenu djelatnost pružanja zdravstvene zaštite osobama lišenim slobode u nadležnosti Ministarstva pravosuđa i uprave.

Prije nekoliko godina vodila sam studente koji su upisali seminar iz Kaznenog prava, zajedno s kolegama, u Zatvorsku bolnicu. Prostorni uvjeti, kao i oprema i ljudstvo, bez obzira na dobru volju zaposlenih, bili su apsolutno neadekvatni za ispunjavanje svrhe tada važećeg Zakona.

Iako je u međuvremenu došlo do određenih poboljšanja, potrebno je učiniti realnu evaluaciju što je Zatvorskoj bolnici nužno kako bi uistinu mogla provoditi sve ono što joj je dano u nadležnost.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
    •  Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
    •  Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.
    •  Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama
    •  Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
    •  Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
    •  Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe
    •  Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava
    •  Tko mari za ljudska prava, profit je prioritet SP-a u Katru
    •  Eskalacija ruskog rata protiv Ukrajine i međunarodno pravo

> Svi tekstovi ovog autora