autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe

AUTOR: Sunčana Roksandić / 06.03.2023.

Sunčana Roksandić

U posljednje vrijeme bilo je dosta govora o tome da se želi suzbiti istraživačko novinarstvo kada se samo spomene mogućnost postojanja kaznenog djela za slučaj kada u javnost dođu informacije iz, na primjer, spisa istrage. Pa makar bila ona tajna, jer je sigurno da DORH ne radi svoj posao kako treba pa je jedino moguće da te informacije dođu u javnost da bi se nešto poduzelo i prokazalo.

Doista na takav način dolazimo do toga da ćemo morati pribjeći Orwellu ili Huxleyu ili Bradburyju za inspiraciju kako čuvati tajne kad smo neprestano promatrani. Hoćemo li je sakrivati od samih sebe ili uopće ne živjeti ili ne dijeliti misli ni s kim preko svih mogućih aplikacija za komunikaciju koje danas postoje?

S druge strane, možemo namjerno komunicirati na takav način koji će nas prikazati superherojima kojima je jedini cilj boljitak svih i to puštati u javnost bez ijedne iole neprimjerene riječi o drugima. Jer smo jednostavno pametniji od onih drugih koji nisu tako dalekosežno mislili.

Mogućnosti su naslućene. Možemo tražiti i ChatGPT da piše umjesto nas i onda uživati kada javnost čita naše poruke koje zapravo nisu naše, a tako su pametno složene. Bolje nego da smo ih sami pisali!

Možemo raditi deepfake slike i videa i stvarati sasvim paralelne živote. Svašta možemo. Možemo naravno i ne činiti kaznena djela ili ne komentirati kolege preko telefona s drugim kolegama pogotovo ako su isti državni dužnosnici.

Ili možemo koristiti Snapchat ili već neki način da sve poruke odmah nestanu, da nisu zabilježene, ali opet može biti problem ako koristimo, npr. neke aplikacije koje su zapravo stvorile tajne službe.

Nikako na zelenu granu. Pa je onda najbolje zapravo ništa?! Ili trebamo svi početi misliti tako da smo slušani, da je naš privatni život čitan i/ili gledan i ponašati se u skladu s time?

Ne znam, tu mi je mašta stvarno bujna u zamišljanju nekakve takve budućnosti gdje smo svi svojevrsni voajeri ili se tako kontroliramo da ni najbližima nećemo napisati da nam je netko odbojan jer će to taj netko vidjeti ili će dospjeti u novine.

Moguće je stvarno, kako je napisao i moj kolega s Katedre, Aleksandar, citirajući također Orwella, ako želiš sačuvati tajnu, moraš ju sakriti i od samoga sebe. Problem je što sam valjda gledala i previše filmova i serija na tu temu i previše čitala da mi se takav scenarij sviđa.

Puno je i ekraniziranih ljubavnih priča gdje je on nju ili ona njega izdala jer je tako tražila neka vlada ili neko tijelo gonjenja, a da bi preživjeli ili recimo spasili roditelje od smrti ili karijera krenula uzlaznim tijekom, te informacije su dane i onda se imalo vječno uništene živote, i javlja se kajanje, ali kasno je.

Je li u redu da netko tko ima tako ogromnu moć da u jednom trenutku ima, npr. tri milijuna stranica poruka ili zapravo nečiji cjelokupni život, a da nije svjestan što zapravo ima u rukama ili što zapravo radi kada ih pušta u javnost? Jasno mi je da je nekad teško odoljeti. I jasno mi je da nekada jednostavno vrišti riječ nepravda iz tih svih poruka.

Uglavnom, naši pametni telefoni ujedno postaju i naši najbolji prijatelji i neprijatelji kada ih moramo predati tijelu progona. Privilegij od samooptuživanja mi nekako nije izgledan kao postojeće pravilo kada takav mobitel postoji. Ako završi u policiji, ma makar nema ništa kaznenog, već će se naći nešto što može biti zgodno.

Sudski nalog mora bome biti još dodatno jako dobro obrazložen u ovo moderno doba ili kazneno djelo koje nam se stavlja na teret mora zaista biti posebno ozbiljno da nekome doslovno dopustimo uvid u naše misli što je danas slučaj s tehnologijom koja nas okružuje.

Jasno, kaznena djela ne bismo trebali raditi, ali možda ne bi bilo ni loše da o našoj krivnji sud izreknu prvenstveno oni kojima je to posao. Jasno mi je da je problem ako ne vjerujemo onima kojima je to posao. No je li rješenje sve informacije iz istrage puštati u javnost? Je li to rješenje za sve naše društvene probleme?

Je li onda uopće prihvatljivo da imamo kao kazneno djelo da će se onaj tko neovlašteno otkrije što je saznao u prethodnom kaznenom postupku ili postupku pred sudom, prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku, a što se na temelju zakona ili odluke utemeljene na zakonu smatra tajnom koje se kažnjava kaznom zatvora do tri godine?

Je li onda uopće prihvatljivo da imamo propisanu istu kaznu za onoga tko bez dozvole suda objavi tijek postupka koji je po zakonu tajan ili je odlukom suda proglašen tajnim, ili tko bez dozvole suda objavi tijek kaznenog postupka prema djetetu, kaznenog postupka počinjenog na štetu djeteta ili postupka u kojem se odlučuje o zaštiti prava i interesima djeteta ili objavi odluku u tom postupku (čl. 307 KZ-a)?

Nemamo više kao kazneno djelo teško sramoćenje, ali nije li ta činjenica još jedan dodatan razlog da zaista preispitamo kako kazniti osobe koje imaju pravo uvida u spis, a koji suđenja premještaju sve više na portale i prije nego su počela. Naravno, ne sva suđenja, nego samo ona koja nam odgovaraju, što često može biti iz najplemenitijih pobuda, ali nekada i ne mora biti.

Tanka je granica znam, i puno toga ne bi bilo otkriveno da nije bilo istraživačkih novinara i zviždača. Međutim do ”curenja” informacija dolazi iz više razloga i mislim da je krajnje vrijeme da budemo svjesni što to znači i kamo nas može odvesti ako je sve iz, npr. tri milijuna stranica dano ”na izvolite”. Sigurno se iz toga može napraviti jedan izvrsni doktorski rad iz sociologije ili političkih znanosti.

Imamo na taj način prvorazredni uvod u karakter pojedinaca koji su izabrani nas zastupati ili su imenovani na neke važne funkcije. Može i doktorat iz psihologije.

Ali ja, kao pravnik, prvenstveno kazneni pravnik, imam problem ako to curenje postane pravilo za sve predmete, i one koji nisu iz domene političko-gospodarskih kaznenih djela ili onih koji su posebno sočni za javnost iz ovog ili onog razloga.

Možda nije popularno sada reći, ali čini se da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Bedat protiv Švicarske (Veliko vijeće, 2016.) stavio neke granice kada takvi podaci dolaze u javnost i što bi trebalo biti dopušteno.

Iako osporeni članak nije otvoreno podupirao stajalište da je optuženi djelovao namjerno, on je ipak bio postavljen na takav način da oslikava izrazito negativnu sliku o njemu, ističući određene uznemirujuće aspekte njegove osobnosti i zaključivši da je činio ”sve što je u njegovoj moći da ga učini nemogućim obraniti”.

Nedvojbeno je da je objavljivanje takvog članka, koji je bio predmet razmatranja u vrijeme dok je istraga još trajala, sadržavalo inherentan rizik da se na ovaj ili onaj način utječe na tijek postupka, bilo da se radi o radu istražnog suca, odluka odvjetnika optuženika, stajališta stranaka koje traže naknadu štete ili objektivnost prvostupanjskog suda (v. posebice čl. 68-71).

Tajnost istrage usmjerena je na zaštitu, s jedne strane, interesa kaznenog postupka predviđanjem rizika i od opasnosti od neovlaštenog mijenjanja ili uništenja dokaza, te, s druge strane, interesa optuženika, posebice iz kuta presumpcije nevinosti i, općenito, njegovih ili njezinih osobnih odnosa i interesa. Takva tajnost također je opravdana potrebom da se zaštite procesi formiranja mišljenja i donošenja odluka unutar pravosuđa (para 68).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
     Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
     Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.
     Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama
     Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
     Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
     Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava
     Tko mari za ljudska prava, profit je prioritet SP-a u Katru
     Eskalacija ruskog rata protiv Ukrajine i međunarodno pravo
     Nema demokracije i održivog razvoja bez akademske slobode

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1