60. glazbene večeri u Donatu: dostojno i virtuozno

Jedan od naših najstarijih ljetnih festivala – Glazbene večeri u Donatu – ove godine obilježava šezdesetu obljetnicu. Jubilej u vrijeme Covida zasigurno je poljuljao mnoge već zacrtane planove, ali je donio i nešto dobro: potpuno okretanje domaćim autorima i glazbenicima, pri čemu osnov čine izvedbe skladatelja koji su životom i djelom bili vezani uz Zadar.

Dakako, akcent ovogodišnjeg festivala stavljen je na njegova osnivača, dirigenta i skladatelja Pavla Dešpalja, koji je vizionarski – 1961. godine – otvorio pozornicu svetog Donata glazbenicima, a također utemeljio Zadarski komorni orkestar, koji djeluje do današnjih dana.

Obitelj Dešpalj, u svom domu u Zadru, od poslijeratnih je, pedesetih godina okupljala muzičare i zaljubljenike u glazbu.

Otac, Šime Dešpalj, glazbeni pedagog i skladatelj, svirao je nekoliko instrumenata, skladao i aranžirao glazbu za komorne sastave te vodio pjevačke zborove… I njegova supruga svirala je violončelo, pa su tako djeca odrastala u glazbenom ozračju, kasnije se i profesionalno posvetivši muzici.

Valter Dešpalj, najmlađi izdanak ove zadarske glazbene obitelji, poznati hrvatski violončelist i pedagog te ovogodišnji dobitnik nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, prisjetio se tih davnih godina, ali i vremena nastanka Glazbenih večeri u Donatu.

Akcent ovogodišnjeg festivala stavljen je na njegova osnivača, dirigenta i skladatelja Pavla Dešpalja, koji je vizionarski – 1961. godine – otvorio pozornicu svetog Donata glazbenicima, a također utemeljio Zadarski komorni orkestar, koji djeluje do današnjih dana

”Lijepo je bilo znati da skupa dišemo za klasičnu glazbu – roditelji i djeca. Nismo tada imali radio, ali smo slušali megafon kod hotela Zagreb i uživali u toj glazbi. Tata je želio da za početak djeca nauče svirati klavir, a kasnije da se posvete gudačkim instrumentima.

Nedugo zatim su Pavle i Maja prilično apsolvirali klavir i odmah počeli ozbiljno učiti violinu, a kad su roditelji uspjeli naći dobro violončelo došao je i moj red. Bio sam oduševljen tim instrumentom i jako se trudio da što prije dođem do nivoa u kojem bih mogao svirati zajedno s roditeljima, bratom i sestrom.

Komorna glazba je nešto najljepše, razgovarali smo o tome i kako je trebamo njegovati, a ja sam kao najmlađi naćulio uši da naučim što više.

Već kao sasvim mlad, imao sam priliku vidjeti i čuti vrsne glazbenike na koncertima gdje sam i sam sudjelovao. Bilo mi je šesnaest godina kad smo u Donatu, s Marijanom Radev i Darkom Lukićem, izvodili Brahmsove pjesme za alt, klavir i violončelo. Taj koncert neću nikad zaboraviti…

A posebno mi je bilo drago druženje sa studentima Muzičke akademije iz Zagreba… lijepo društvo, mahom Zadrani. Navečer bismo svi skupa veselo izlazili na Rivu, a danju na probe, uvijek ozbiljno.

Trebalo je dosta proba za prvi Donat, ali se trud isplatio. Reakcije publike bile su uzbudljive, u zraku se osjetilo da nastaje nešto lijepo i veliko”, prisjeća se Valter Dešpalj, koji je zbog nastavka školovanja rano napustio Zadar, ali mu se vraćao redovito, i kao interpret, i kao pedagog.

”Često sam nastupao u Zadru. Crkva sv. Donata jedinstvena je po ljepoti i čuvena po akustici. Maja i ja smo maštali da baš u tom prostoru organiziramo festival posebnog karaktera. Željeli smo dovesti ponajbolje mlade gudače studentske dobi, također i vrsne profesore.

Zahvaljujući potpori zadarskog poglavarstva i gospođi Branki Radman iz tadašnjeg Odjela za kulturu, naša se želja ispunila: dogodio se Strings only – festival mladih gudača, iz raznih zemalja! Koncerti su bili uvijek dupkom puni, mladi gudači oduševljeni s publikom… Festival je trajao deset godina i ostao nam je u srcu”, dodaje Valter Dešpalj.

Gledajući otvorenje 60. glazbenih večeri u Donatu i veliki Simfonijski orkestar HRT-a na pozornici ispred rotonde, pred očima sam imala ne samo rane koncerte u Donatu, kojima sam nazočila od samih početaka, već i festivale Stringsa, na kojima su sudjelovali mnogi današnji članovi ovog uglednog orkestra.

Ove godine pod vodstvom Zadranina, maestra Ivana Repušića, u izvedbi pažljivo odabranog programa – Simfonijski orkestar HRT-a muzicirao je posebnim poletom.

Spominjući program, na kojem su se našla djela Ravela, Puccinija, Catalanija, Verdija, Delibesa, Masseneta, Čajkovskog, ali i trojice skladatelja koji su djelovali u Zadru – Franza von Suppéa, Blagoja Berse i Pavla Dešpalja – treba reći da je izbor programa bio ne samo primjeren trenutku, već i hrabar.

Radi se mahom o djelima kojima je primjerenija akustika zatvorenog prostora, pa izvedba na rimskom forumu, dakle u središtu grada, u neposrednoj blizini glavnih šetnica punih ljudi, nosi svoje rizike.

Kroz šest desetljeća, Glazbene večeri u Donatu Zadranima su donosile virtuozne izvedbe svjetski poznatih umjetnika u različitim glazbenim žanrovima, gradeći ukus generacija slušatelja, koji su postali njegova odana publika

No maestro Repušić nije se odrekao ni jedne dinamičke finese, nije bilo ustupaka otvorenom prostoru, pa je, primjerice, nježna, pjevna i nostalgična Idila za orkestar Blagoja Berse, zadobila punu pažnju auditorija.

Uz tihi mrmor ulične vreve, orkestar je muzicirao skladno, a iznijansirano i virtuozno; u opernom segmentu programa sopranistice Nela Šarić i Marta Hut, obje Zadranke, osvojile su publiku lijepim zapjevom vrlo zahtjevnih arija, a Roman Simović, počasni koncertmajstor Zadarskog komornog orkestra virtuoznom svirkom i predanom emocijom.

Violončelist Branimir Pustički, u izvedbi skladbe Pavla Dešpalja Omaggio a Bellini, dostojno je predstavio glazbenu školu Valtera Dešpalja, iz koje je potekao.

Atmosfera na Forumu bila je svečana, a publika posvećena glazbi.

U jednom od piano trenutaka oglasio se krikom galeb, a u finalu, potaknut mediteranskim ritmom i cantilenom Talijanskog Capriccia – začuo se i cvrčak.

Te ”dodatke programu” čula je samo publika na Forumu, koja će ovu večer pamtiti po užitku slušanja izvrsne glazbe u sjajnoj izvedbi, dostojnoj jubileja!

Kroz šest desetljeća, ovaj je festival Zadranima donosio virtuozne izvedbe svjetski poznatih umjetnika u različitim glazbenim žanrovima, gradeći ukus generacija slušatelja, koji su postali njegova odana publika.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju
    •  Quo vadis, HP?
    •  Treba li se radovati jačanju turizma u Rijeci?
    •  Tinka Kalajžić i riječki gimnazijalci ne boje se migranata
    •  U El Shattu se živjelo utopiju
    •  Ljeto na Kantridi – festival na Morskom prascu

> Svi tekstovi ovog autora