autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Zašto Zdravko Mamić ne prebaci majku iz Sesveta u Međugorje?
Osjećajni je trenutak dirnuo mnoge. Zdravko Mamić rasplakao se na televiziji u Bosni i Hercegovini. Po vlastitom priznanju, on nikad prije nije plakao u BiH i već je to povod da vam se stegne u grlu.
Štošta je taj lupež i varalica radio u BiH, jeo, pio, stajao, sjedio, ležao, trčao, ljubio, grlio, molio, pjevao, vikao i da ne nabrajamo, ali plakao, eto, nije, sve do jedne večeri, premijerno i ekskluzivno, samo za gledatelje jedne privatne sarajevske televizije.
A zašto je Zdravko Mamić plakao, upitat ćete se vi sada? Sigurno zbog teškog položaja hrvatskog naroda u BiH, pomislit ćete, jer zbog toga se u Livnu, Tomislavgradu i Širokom redovito plače.
Svi uglas cmizdre, cmolje, kmeče, ridaju i jecaju zbog teškog položaja Hrvata u BiH, kao da je Hrvatima u ostatku svijeta inače super, da je bolje ne bi valjalo.
Ne, razočarat ćete se, ovaj kriminalac nije plakao zbog Hrvata, već je plakao zbog majke. Devedesetogodišnju mu majku, kaže, dušmani ne daju vidjeti. Pravosudna vlast koja ga je osudila na dugotrajnu robiju i natjerala u bijeg u susjednu zemlju, kobno je stala između njega i pobožne starice koja je ostala u Hrvatskoj.
Pa, dobro, kazat ćete vi, ako ne može Zdravko Mamić majci u Hrvatsku, tko majci brani da posjeti sina u BiH? Ne treba joj praviti putovnicu, može i s osobnom preko graničnog prijelaza u Donjim Vinjanima.
Sin bi, vjerujemo, mogao urediti da je dovezu luksuznom limuzinom. Ili, ako je žena krhkog zdravlja, poslati ambulantna kola po nju. Kad je već županijske suce i njihove ljubavnice častio avionskim kartama do Dubaija, zacijelo mu je na računu ostala koja kuna da rođenu majku čak i helikopterom prebaci od Sesveta do Međugorja
Sin bi, vjerujemo, mogao urediti da je dovezu luksuznom limuzinom. Ili, ako je žena krhkog zdravlja, poslati ambulantna kola po nju. Kad je već županijske suce i njihove ljubavnice častio avionskim kartama do Dubaija, zacijelo mu je na računu ostala koja kuna da rođenu majku čak i helikopterom prebaci od Sesveta do Međugorja.
Zdravko Mamić ništa od ovoga, čini se, nije razmatrao. Draže mu je bilo uzdisati u televizijskom studiju, mokrih očiju isprekidano cviliti kako je ostao bez mame, znajući kako će to gledatelje potresti više od ičega.
Lik majke, od trojanske kraljice Hekube, preko Euripidove Medeje, kršćanske Bogorodice Marije, Hamletove majke kraljice Gertrude i Brechtove Majke Hrabrost, sve do Maje Šuput i njezina čeda na Instagramu, to pogađa svako srce.
Slušajući o devedesetogodišnjoj Luciji Mamić, kojoj je na kraju života uskraćena milost da zagrli svoga voljenog sina, da ga poljubi u tjeme, oprosti mu njegove sitne dječačke grijehe i napokon spokojno umre, nasmiješena i zadovoljna dođe pred lice Gospodnje, mnogi su se iskreno razgnjevili na hrvatsko pravosuđe.
Kakva su to đubrad, zavapili su ogorčeno, kakve su to, molim vas, zvijeri, da odvajaju majke od djece?!
Druge je taj prizor nasmijao.
Bilo im je totalno neodoljivo da Zdravko Mamić, rođen davne hiljadu devetsto pedeset devete, kratko pred penziju na sarajevskoj televiziji glumi malog Joselita, siroče iz filma “Majko, slušaj moju pjesmu”.
Štošta je taj lupež i varalica radio u BiH, jeo, pio, stajao, sjedio, ležao, trčao, ljubio, grlio, molio, pjevao, vikao i da ne nabrajamo, ali plakao, eto, nije, sve do jedne večeri, premijerno i ekskluzivno, samo za gledatelje jedne privatne sarajevske televizije
Treće je, napokon, dirljiva točka sa Zdravkom Mamićem i njegovom dalekom, nedostižnom majkom ispunila odvratnošću.
Sjetit će se bezbrojnih primjera kad su nekakvi kriminalci, lupeži i varalice, čak i ubojice, bili osjećajni. S rukom na srcu vlažnih su očiju sanjivo zurili negdje u daljinu dok je s razglasa svirala “Lijepa naša”. Mekani kao duša, dobri kao kruh, bića puna ljubavi, takvi su nas najgore upropastili.
Muškarci i žene koji su svim srcem bili za Hrvatsku, koji su cmizdrili, cmoljili, kmečali, ridali i jecali zbog teškog položaja našeg naroda, bili su usred svake afere u posljednjih trideset godina.
Nitko nije besramnije krao od nježnih i senzibilnih domoljuba, a ako bi im se tkogod suprotstavio, bez iznimke je to bio nekakav hladni i bezdušni gad koji mrzi sve što je hrvatsko. “Pa je l’ vi osjećate ovu zemlju, majku vam Božju jebem!”, viknuo bi im pokojni Milan Bandić konsternirano.
To da netko zna plakati nije zaista nikakav dokaz da je on moralna osoba. Dapače, to je jedna od strašnijih prijevara.
Kad nekome krenu suze, svakako provjerite je li vam novčanik još u džepu.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
• Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
• Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
• Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
• Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
• Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
• DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
• Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
• Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
• Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
• Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
