Uloga i odgovornost sveučilišta i akademske zajednice

Prije dva mjeseca stupio je na snagu novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Već dulje vremena jasno je da je hrvatski znanstveni i visokoobrazovni sustav opterećen ozbiljnim slabostima te da postoji potreba za njegovom sveobuhvatnom reformom.

O tome svjedoče i četiri nacrta zakona koji su pripremljeni u posljednje četiri godine: Sveučilišta u Zagrebu 2019., Ministarstava znanosti i obrazovanja 2020. (za vrijeme ministrice Blaženke Divjak, no ovaj nacrt nije upućen u javno savjetovanje), Povjerenstva Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj 2021. godine te konačno prijedlog zakona Ministarstva koji je početkom listopada izglasan u Hrvatskom saboru.

Bitno različita zakonska rješenja, uključujući i dva značajno različita zakonska rješenja Ministarstva, otkrivaju mnoga lutanja i različita nastojanja Ministarstva i ostalih dionika sustava znanosti i visokog obrazovanja u procesu donošenja novog regulatornog okvira.

Na kraju je, uz rekordnih 2.388 komentara u javnoj raspravi, u Saboru usvojen koncept reforme koji je zagovarao ministar Radovan Fuchs.

Negativna percepcija akademske zajednice u medijima i javnosti

Reformu možemo u glavnim crtama odrediti kao preraspodjelu ovlasti unutar sustava kojima je značajno ograničena sveučilišna autonomija, a osnažen položaj Ministarstva. Takvo snažno zadiranje u jedan od temeljnih civilizacijskih dosega demokratskih društava prošlo je bez snažnije reakcije medija, šire javnosti, ali i većine akademske zajednice.

Rezultat je to negativne slike koja se stvorila u javnosti zbog više neetičnih, nedemokratskih i nezakonitih postupaka i odluka (od zlouporabe autorstva, financijskih malverzacija na pojedinim fakultetima do samovoljnih postupaka sveučilišnih čelnika, klijentelizma itd.) koje su dovele u pitanje ugled i integritet čitave akademske zajednice, pa čak i opravdanost sveučilišne autonomije.

Negativnoj percepciji akademske zajednice snažno su doprinijele sporne odluke i potezi bivše uprave zagrebačkog Sveučilišta koje su dodatno podijelile i pasivizirale akademsku zajednicu tako da je ona većinom šutke popratila donošenje novih zakona, iako su mnogi svjesni njihovih nedostataka i manjkavosti.

Takva situacija otvorila je put donošenju zakona koje je akademska zajednica prije jedanaest godina jedinstveno odbacila. A upravo je jedinstvena akademska zajednica zajedno sa širom javnošću i medijima prijeko potrebna kako bi se spriječili neprestani pokušaji stavljanja sustava znanosti i visokog obrazovanja pod izravnu pasku politike o čemu svjedoče i brojne odluke Ustavnog suda.

Zato sam prvi tekst o hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja odlučio posvetiti ulozi i odgovornosti akademske zajednice. Jer javna odgovornost za sustav znanosti i visokog obrazovanja ne odnosi se samo na tijela javne vlasti.

Upravo suprotno, uloga i odgovornost visokoobrazovnih institucija, znanstvenih organizacija i čitave akademske zajednice ključna je u ostvarivanju obrazovne, znanstveno-istraživačke te društvene uloge sustava znanosti i visokog obrazovanja.

Ona je također presudna i u ostvarivanju sveučilišne autonomije i akademskih sloboda koje su u europskom prostoru visokog obrazovanja prihvaćene kao trajne odrednice sveučilišta.

Sve to zahtijeva visoki stupanj zainteresiranosti akademske zajednice za procese unutar sustava znanosti i visokog obrazovanja.

Uloga sveučilišta u modernim društvima

Dva su pitanja relevantna kada govorimo o ulozi i odgovornosti sveučilišta i akademske zajednice. Prvo se odnosi na ulogu sveučilišta u modernim društvima. Tradicionalno uloga i svrha sveučilišta bila je određena njegovom misijom poučavanja i istraživanja (u pred-nacionalnoj fazi) te misijom nacionalizacije, demokratizacije i misijom javnih usluga (u nacionalnoj fazi).

Danas, u globalizacijskoj fazi, dominiraju dvije misije sveučilišta – civilna i ekonomska. Civilna se odnosi na proizvodnju i korištenje onih znanja koja pomažu rješavanju različitih društvenih problema, a ekonomska je povezana uz proizvodnju i dijeljenje znanja koja mogu unaprijediti gospodarstvo.

Ovakvo određenje uloge i ideje suvremenog sveučilišta znači da se akademska zajednica ne smije izolirati od društva i zanemariti društvene, ali i gospodarske potrebe razvoja društva što se često spočitava hrvatskoj akademskoj zajednici. Međutim, uloga sveučilišta ne smije se grubo svesti samo na ekonomsku misiju pokretača gospodarskog razvoja.

Kako bi ispunilo svoj tradicionalni poziv i u potpunosti razvilo svoje potencijale, sveučilište mora, osim neovisnoga istraživanja i unaprjeđenja znanja, imati ključnu ulogu pokretača društvenih promjena za rješavanje ne samo najvažnijih gospodarskih problema društva, nego i ulogu razvoja i očuvanja temeljnih vrednota unutar društva.

Drugim riječima, civilna misija sveučilišta, zajedno s ekonomskom, ključna je za rješavanje krucijalnih pitanja razvoja društva.

Nažalost, kod nas, kao i drugdje, prečesto se u prvi plan stavlja ideja tržišno-orijentiranog sveučilišta temeljena na neoliberalnom ekonomsko-političkom konceptu, a sve se manje pozornosti pridaje humanističkim vrijednostima na kojima je sveučilište utemeljeno i povijesno razvijano te konceptu sveučilišta kao društveno-odgovorne institucije i visokog obrazovanja kao javnog dobra.

Odgovornost, transparentnost i osiguranje kvalitete

Drugo pitanje je koje su pretpostavke da bi sveučilišta uspješno ostvarivala svoju društvenu ulogu.

Visoko obrazovanje može ispuniti svoje poslanje samo ako sveučilište, akademsko osoblje i studenti uživaju akademsku slobodu, a institucije su autonomne. Ovo je posebno istaknuo i Europski parlament 2018. godine u preporuci ”Obrana akademske slobode u vanjskom djelovanju EU-a”.

Europski dokumenti, međutim, također ističu da je s dolaskom društva znanja postalo očito da je nužan novi ugovor između sveučilišta i društva koji se mora temeljiti na odgovornosti, transparentnosti i osiguranju kvalitete kao pretpostavkama za priznavanje akademske slobode i institucionalne autonomije sveučilištima.

Drugim riječima, društvenu i kulturnu odgovornost te odgovornost sveučilišta prema javnosti i vlastitu poslanju treba smatrati nezaobilaznom drugom stranom sveučilišne autonomije i akademskih sloboda.

Jedino na temelju takvog ugovora između društva i institucija visokog obrazovanja one mogu uživati povjerenje javnosti koje je ključno za uspješno ostvarivanje društvene uloge sveučilišta, ali i za inkluzivno, otvoreno i demokratsko društvo.

Ove tri odrednice – odgovornost, transparentnost i osiguranje kvalitete – uistinu su ključne kada govorimo o hrvatskom visokoobrazovnom i znanstvenom sustavu. Nakon niza afera jasno je da je nužno unaprijediti etičke standarde te ojačati sustav nadzora i odgovornosti unutar sustava.

Posebno je uvođenje snažnije transparentnosti važno za javna sveučilišta koja su financirana javnim sredstvima te su stoga naročito odgovorna prema javnosti za učinkovito (i zakonito) upravljanje financijama.

Tumačenje da autonomija podrazumijeva pravo trošenja proračunskih sredstava bez polaganja računa široj društvenoj zajednici nije održivo niti opravdano.

Financijska transparentnost ojačala bi financijsku odgovornost i nadzor u sustavu bez zadiranja u autonomiju sveučilišta, a zajedno s jačanjem kvalitete sustava znanosti i visokog obrazovanja osnažila povjerenje javnosti u akademsku zajednicu te sustav znanosti i visokog obrazovanja.

Zašto je ovo važno?

Akademska zajednica koja ne djeluje sukladno najvišim moralnim i znanstvenim normama i bez otvorenog kritičkog odnosa spram svoje i ukupne društvene stvarnosti nema autoritet ni duhovnu ni moralnu snagu da nametne vrijednosti slobode, demokracije, pluralizma mišljenja, poštivanja različitosti, ljudskih prava i pravne države društvenoj zajednici i potakne promjenu društvenih vrijednosti i demokratizacije društva.

Ne samo što je nesposobna odgovoriti društvenim imperativima, već ona nema snagu i kredibilitet da zaštiti svoje vlastite pozicije i sveučilišnu autonomiju i akademske slobode koje su istinski interes cijeloga društva.

A upravo to potvrdila je i situacija oko donošenja novog zakonodavnog okvira.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Razbijanje Sveučilišta u Zagrebu
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (3)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (2)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (1)
    •  Razbijanje ili podjela Sveučilišta u Zagrebu
    •  Ministar može zatvarati sveučilišta samostalnom odlukom!
    •  Diktat Ministarstva znanosti - Ukidanje vlastitih prihoda
    •  Slučaj Banožić: Tri razloga zašto ministar Fuchs mora odstupiti
    •  U Hrvatskoj više ne postoji sudbena vlast
    •  Jesu li hrvatska sveučilišta i znanost ''na razini Bocvane''?

> Svi tekstovi ovog autora