U nacionalni stadion staviti kontejnere i ljude s Banije

Zadnjih tjedana, ako ćemo pitati medije i novinare, u Hrvatskoj se ne vidi puno pozitivnih političkih i nepolitičkih pomaka. Sve, više ili manje, većom ili manjom brzinom, tone. Političke afere i detalji povezani s njima sve više izlaze na vidjelo.

No ako je slušati vlastodršce, novinari su neobjektivni i previše su okrenuti negativnostima. Postoje i pozitivni aspekti svega.

Evo, recimo pravosuđe, koje je zaduženo za te afere i koje je garancija istinitosti i pravde, će se pobrinuti da sve bude po zakonu i da prijestupnici budu najstrože kažnjeni, a nevini oslobođeni. Barem je to do sada jako često tako bilo. Do sada bi ono gotovo uvijek odradilo posao za koji prima novce. Znamo koji je posao u pitanju. Također znamo i čiji su to novci i čemu su namijenjeni.

Kao argument da hrvatsko pravosuđe radi sukladno navedenim idealima istinitosti i pravednosti, dolazi nam vijest o oslobođenju bivšeg premijera Ive Sanadera u aferi Hypo.

Nakon što je prvi put 2012. godine nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora, pa se ponovio proces, pa je 2018. godine dobio dvije i pol godine zatvora tu nije stalo. Pravda i istina su se zajedničkim snagama izborile da i ta odluka padne na Vrhovnom sudu. Konačno je pravda zadovoljena u listopadu 2022. godine i Ivo Sanader je oslobođen.

Gorki su korijeni istine i pravde, ali su im plodovi slatki. Treća sreća, reklo bi se. Čestitke Sanaderu jer je konačno uspio dokazati svoju nevinost. Trebali bismo mu zapljeskati, najprije njemu, a onda i našem pravosuđu kojem se konačno objelodanila istina. Tako su pravedno ispravljene prethodne pogreške i nevini čovjek je oslobođen.

No osim oslobođenja, dogodilo se još nešto veliko i lijepo. Da ono što se veže uz vlast ne bude sve tmurno i sivo pobrinuo se vladin Hermes, Marko Milić. On nam je donio vijest o početku gradnje nacionalnog stadiona u Zagrebu.

Kud ćeš ljepše vijesti. Dođe nam klicati od radosti. Naravno, i ovo nije moglo proći bez negativnosti. Uvijek se pojave i dosadni kritičari i nezadovoljnici.

Jedni tvrde da je stadion preskup, da Hrvatskoj ne treba takav stadion, da je dovoljno renovirati maksimirski stadion. Drugi tvrde da bi se taj novac mogao iskoristiti u obnovu još uvijek potresom oštećenih Banije i Zagreba. Treći ističu da nogometna reprezentacija pripada svima i da bi trebala igrati diljem Hrvatske.

Kritike većinom idu u smjeru propitivanja namjene stadiona i velikih financijskih izdataka koja su potrebna za izgraditi ga. No oni ne vide dalje od nosa!

Evo, recimo, Sanaderu bismo, da sada imamo takav stadion, a srećom dobit ćemo ga, na njemu mogli organizirati doček i koncert podrške kao čovjeku koji nije odustao od traženja pravde. Mogli smo mu sve prihode od ulaznica dati kao financijski ”poguranac” i svojevrsnu simboličku odštetu za proživljene duševne i fizičke boli.

Osim Sanadera, zvijezda proteklih dana svakako je i sadašnji premijer Plenković. Blago nama, pade mi na pamet dok ovo pišem, sigurno niti jedna država na svijetu nema niti je imala ovakve premijere zvjezdanog sjaja. On je ponovo opominjao novinare da pišu samo loše stvari, da nitko ne spominje grandiozne i učinkovite mjere koje ova učinkovita i uspješna vlada donosi.

Također je, zabrinutim, ali odlučnim tonom dao naslutiti da njemu i njegovoj vladi, a samim time, posljedično i svima nama, jer nas nema bez naše vlade, o glavi rade neke tajne vanjske sile i neprijatelji. Koje su to točno sile, reći će nam kada se malo više time pozabavi i kada otkrije više konkretnih dokaza. Pa eto još jedne namjene stadiona!

Da sada imamo takav stadion, a srećom dobit ćemo ga, na njemu bismo mogli organizirati miting pa da nam premijer svima otkrije rezultate istrage i da obznani koje su to vanjske i unutarnje, političke, masonske i neprijateljske sile koje nas sve žele porobiti, destabilizirati i baciti na koljena.

Osim iznošenja dokaza, ostalo bi vremena za premijera da pohvali rad vlade, ali i da pokudi rušilački mentalitet oporbe koja ga želi srušiti jer to nije obilježje nijedne zdrave demokracije, kakva mi zasigurno jesmo.

Na tom mitingu bi, naravno, bila zabranjena potpuno irelevantna i zlonamjerna pitanja, kao što su pitanja vezana uz aferu INA te o kriminalnoj upletenosti ministara i raznih ljudi koji imaju veze s HDZ-om.

Naravno, zabranila bi se sva pitanja vezana uz bilo kakve kriminalne i koruptivne radnje vlasti ili članova HDZ-a. Ta pitanja, već je rečeno, valja ostaviti institucijama i pravosuđu da pošteno, kao i do sada, odrade posao i oslobode nevine HDZ-ove političare i članove. Podrazumijeva se, brzo i efikasno će osuditi one koji su se ogriješili o zakon.

Osim ovih humanitarnih i važnih političkih namjena, postoji još jedna moguća namjena tog novog stadiona kojeg još nemamo, ali srećom, dobit ćemo ga. Nazovimo ju socijalna. Kritičari tvrde da taj novac treba uložiti u obnovu Banije i Zagreba. No oni ne vide dalje od nosa!

Pa upravo stadion može poslužiti da se unutar njega smjesti dio stambenih kontejnera s Banije, a ako bude toliko dobar i moderan pa se napravi i krov koji se može zatvoriti u slučaju nevremena, u njega će moći stati većina, ako ne i svi unesrećeni ljudi s Banije! Dvije (ili više) muha jednim udarcem! Ljudima si dao stadion i krov nad glavom!

On može poslužiti i za molitvu. Ubogi molitelji na Trgu bana Josipa Jelačića su se morali patiti i klečati na tvrdim kamenim pločama trga. Da smo imali stadion, a srećom dobit ćemo ga, oni su mogli klečati na uredno pokošenoj i mekoj travi.

Idemo li dalje, uvidjet ćemo da on može imati i zdravstvenu svrhu. U njega možemo staviti razne medicinske uređaje kako bi se mogli obavljati pregledi što bi smanjilo liste čekanja u bolnicama i omogućilo rasterećenje zdravstvenog sustava i pravovremeno otkrivanje bolesti.

On može biti mjesto gdje možemo ugraditi laboratorije, knjižnice, umjetničke galerije, kino. Mjesto znanosti i umjetnosti. Vidjeli bismo onda procvata. Hrvatska sveučilišta više ne bi neprestano tonula na svim relevantnim ljestvicama.

A donio bi i profit! Turistima bismo mogli naplaćivati ulaz, a u njemu bi se mogle postaviti i adventske kućice. Ili napraviti parking. Možda bi mogao poslužiti i kao reciklažno dvorište. Očito je da namjena ima napretek. Sva sreća da ćemo ga dobiti!

Sitničavi će pitati: ”A što je sa sportom? Zar stadion nije prvenstveno namijenjen za sport?” Naravno da je stadion kao građevina prvenstveno namijenjen za sport, ali mi za sport već imamo dovoljno stadiona.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
    •  Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra
    •  Kako je bog lakrdije Zekan prešao na svijetlu stranu HDZ-a
    •  Prosvjedi u Srbiji: politički jiu-jitsu
    •  Premijerova ''crvena haringa''

> Svi tekstovi ovog autora