autograf.hr

Razmišljam o nama na granicama. I kako je virusna opsada same čovjekove srži učinila smiješnim šengenske slobode, sjetim se nas, ratne djece Istre… Nije ovo suvisao zapis, ovo su tek bilješke o neprebolnoj sjeti. Baš pamfletski me zadesilo, dok bijesno lupam po tipkovnici mog laptopa, kao da je moja pisaća mašina, dragocjena Olympia koju će […]

(*grop je čvor, uzao…) Istarski interetnički sukob, nerijetko strovaljen u nacionalistički, rasistički sraz zakrvljenih neprijatelja, produbio se u ponor, u metaforičku fojbu između lokalnih Slavena i Romana poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, uz odgovarajuće razvijanje lokalnih mitomanija, predrasuda, stereotipa.

Pišem memoare. Zapravo, sve sam napisa ča san ima povidati, pak zbiren po juštih šezdesiet lit ča pišen, a to ča zabranega ću dati i Autografu. Ma najveć ljude i dogajanja muojega živlienja… Vržmo: Prija osavnajst lit Luciano Lukšić, Istrijanac u Zagrebu, je pisa:

Prije osam desetljeća, 13. rujna 1943. godine, NOO za Istru donosi znamenite Pazinske odluke o ”kidanju svih veza s Kraljevinom Italijom i sjedinjenju s našom hrvatskom braćom”. Osam decenija – kao osam stoljeća! Jer tog dana 13. rujna 1943., istarski većinski etnosi, Hrvati i Slovenci, do kraja smo realizirali svoj milenijski san! Pa onda pišem […]

Ma inšoma, čigova je Istra? Ki zapovida? Ča je još živega od propale utopije transfrontalierske EuroIstre? Kultura! Arte! Festivali jedan za drugin. Ta bot, come ogni tanto, đir po Istri van pišen prez milijun festivali istarskih della cucagna dove se bevi e magna, alora besida-dvi della dolcevita istriana (naslov ću špjegati potle).

Od prvij kuorki do sad, Glas Istre je sinja muoje živlienje, štampan je u partizani 1943. – istarski 100 posto, kad san ima četiri lita. Sad ih iman 84. Vol dir ča će reči da san stariji četiri lita nego Glas Istre. A jur đornališta, u Glasu Istre san jur šezdesiet lit. Tako da ovaj […]

Krijesovi uoči Prvog maja diljem Slovenije – a drugdje ih nije bilo, naravski – čarobno su nasljeđe iz žive prahistorije. Te vatre kao da su osvijetlile europski put izlaska iz tmine koja nas okružuje. Pišem ovo na dane oslobođenja moga zavičaja, od 1. do 5. maja 1945. godine, Trsta, Rijeke, Pule. I uoči 9. maja, […]

Šetnja Istrom ovoga puta je gotovo utopijska, homerska, za me, nešto kao povratak Odiseja na Itaku. Istra kao Obećana zemlja, nakon briselskog plana ogromnih ulaganja u ”evropeizaciju” ovdašnje prometne mreže.

Ovo što slijedi bit će pisano s povećanim oprezom, jer imam razloga vjerovati da je gradonačelnik Pule Filip Zoričić lake ruke na SLAPP tužbama i gušenju slobode govora.

Pitam jednog fiktivnog, imaginarnog sugovornika: Što misliš, što povezuje nasumce izabrane, na prvi pogled prividno nepovezane slučajeve, javnih i društvenih prioriteta, izgrađenih zdanja, pored kojih, svakodnevno prolazim, putujući na posao iz Pule u Pazin i nazad?

Šengenizirana Hrvatska, za nas autentične i autohtone frontaliere urođenike da-Trieste-fin’-a-Zara, gente mia. Je vero kako da se je tornalo naše Cesarstvo, kako ča mi je špjegiva Carolus Cergoly (dičeći se da je on i Zrinski!) u birerija Forst kako se je hodilo prez pašaporta (LA PROPUSSNIZZA kad je došla slobuoda) iz Krakova u Kobarid iz […]

Mali je broj ljudi koji metafizičko osjećaju, a još je manji broj onih koji potiskuju svoje općeprihvaćeno društveno mjesto, prepuštajući se melankoliji i tjeskobi metafizičkog. Upetljani, uronjeni u kolotečinu života, u svakodnevnicu neprekidnih, intenzivnih ”poduhvata”, fokusirani prema vlastitoj samopromociji, ne primjećujemo da se naš svijet preobražava u jedno strašno mjesto gdje su ljudski odnosi dovedeni […]

I dok se Italija pridružuje, kao još nikada od 1943. godine, klubu desničarskih država članica Europske unije, pa se možda treba pribojavati neke nove njene Ostpolitik, a sama Giorgia biondina prije nekoliko mjeseci govorila je o povratku Italije u Istru i Dalmaciju, istarski historičar dr.sc. Davor Mandić objavio je opsežnu znanstvenu monografiju (preko 500 stranica) […]

Razgovarao sam prije skoro pedeset godina s četiri maloiške matere čija su po četiri djeteta poginula u antifašističkoj borbi, a jednoj još i muž, i pisao o njima: antičke, homerske heroine, muter kuraž tragičnog 20. stoljeća. Gigantska, povijesna veličina Malog Iža obuzela me tada i Iž je postao moj zavičaj, jednako kao i rodna mi […]

Nabujala Dragonja u smrt je, s majčinih ramena, odnijela desetogodišnju djevojčicu. Strašna vijest objelodanjena je nakon dvodnevne potrage. Majka i dvoje druge djece, koji su za ružna vremena pokušali pregaziti rijeku i ući na slovensku stranu Istre, okončana je još jednom izbjegličkom tragedijom – smrću djeteta. Mamu su uspjeli spasiti jedan mještanin, jedan slovenski policajac […]

Kao država imamo visoki ugled kod svih evropskih pa i svjetskih žmuklera. Inače pristojan građanin Austrije, Mađarske ili Njemačke u nama vidi eldorado za svoje građevinske i poduzetničke poduhvate.

Odumiru li gradske tržnice? – pitam se već neko vrijeme, svjedočeći kako sve više ljudi kupuje voće i povrće u supermarketima. Još donedavno, gradska tržnica nije imala alternativu – svatko je imao svog opskrbljivača kod kojeg je kupovao – svježe povrće, domaći krumpir, tog jutra ubranu blitvu, ogulinski kupus, jagode s Neretve, mrkvu iz Dalmacije, […]

Operacija je iza mene. Slijedi oporavak i kemoterapija. Odlučila sam jedan vikend provesti s kćerkom u Istri i usput posjetiti svoju prijateljicu, jednu od prvih osoba kojoj sam saopćila vijest o svojoj bolesti.

”Pučina je stoka jedna grdna”, zapisao je nitko drugi nego Petar Petrović Njegoš. Ča bi se reklo po našu: narod je nego grdo blago! Naravno, na to nas nisu upućivali u školama, kad smo čitali Njegoša. Osobno, preferiram njegovu misao ”kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”.

Rekao mi svojedobno Enzo Bettiza, veliki Splićanin, talijanski novinar svjetskog glasa, u kameru HTV-a, na solidnom mandrilskome hrvatskom, dvije lakonske konstatacije, primjerene trećem mileniju – lokalno i globalno.

U Šibeniku je otvorena ”Kuća umjetnosti Arsen”. Mediji prenose uzbuđenje Šibenčana jer je grad dobio multifunkcionalni prostor, pogodan za glazbena i dramska događanja, filmove, pjesničke večeri…

Pišem ovo na Praznik rada, PRAZNIK JADA, rekao je jedan radnik dok upravo propada jedna od potonjih hrvatskih tvornica teške industrije – njegov ”Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda, nakon ”Uljanika” i ”3. maja” jučer, nakon ”Prvomajske” i ”TPK” i ”Jugoturbine”.

Cio mio, se cantava una volta ”od Jadrana do Kitaja slobode nam sunce sja”. Carpinteri e Faraguna, italianissima, tra latro, scriveva ”L’Austria iera un paese ordinato”. Pak je Adenauer denacificira Đermaniju. Inšoma, antinacifašo koalicija je načinila novu državu, Zapadnu ma veri i Istočnu, a di je sada Država? A ma. A bo.

Oooo, jako mnogo toga se događa nel Golfo de Trieste, to jest u njegovom dijelu zvanom Piranski zaliv, ossia Savudrijska vala: Ruski brodovi usidreni su u međunarodnim vodama zapadno od rta Savudrija. Američki brodovi su vezani na Molo 7.

“Riječka farsa” 1919.-1924.; evo metaforičkoga kraja zapravo ”idiličnih”, gotovo literarnih međunacionalnih odnosa kakve je na jedvite jade uspjela nama ovdje nametnuti Carevina kao svome Primorju, izravno podčinjenome Kruni, kroz višejezištvo i regionalni multietnički parlamentarizam, nakon kojih počinje fašistički etnokulturocid, austrougarski egzodus, pa slavenski egzodus, da bi se sve ubrzo strovalilo u strahotni novi rat, pa […]

Komentar glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka povodom  događaja u Valbandonu, pod naslovom ”Fizički obračun kulminirao vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi”, počinje izdvojenim i naglašenim naslovom na drugoj stranici jedinog dnevnika u Istri:

Sram – to je riječ koja je u osnovi odluke vrha hrvatske Vlade da se njeni vodeći ljudi ne pojave na središnjoj komemoraciji u Bleiburgu ove godine.

Predsjednik Europskog parlamenta morao se dugo prati od osude svojih riječi povodom komemoracije žrtava fojbe u Bazovici, stratišta za vrijeme i poslije rata u koju su bačeni antifašisti, fašisti,  nacisti, nevini s obiju strana.

Skup sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana iz Istre i Dalmacije, koji iz izazvao gnjev u Sloveniji i ljutljivu zbunjenost u Hrvatskog, održan je u pograničnom selu koje Talijani zovu Basovizza.

Hrvatska javnost, napose vladajući HDZ, koji ima najveći broj zastupnika u Evropskom parlamentu iz Hrvatske, nenadano je suočena s neofašizmom. Ovaj put ne radi se o domaćemu nego o stranom, koji dolazi iz prijateljske susjedne države Italije.

Osobito nam je zadovoljstvo pozdraviti goste u kolumni, s nama su predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji će za čitatelje Novosti komentirati izjave predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija o ”talijanskoj Istri i Dalmaciji”.   UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA […]

Budimir Lončar je donio jedinu moguću odluku: odbiti medalju Grada Zagreba. Posljednji jugoslavenski ministar vanjskih poslova, a kasnije i savjetnik predsjednika Stipe Mesića i Ive Josipovića, odbio je priznanje Grada Zagreba, zbog napada koji su povodom tog priznanja uslijedili.

Incident kojim se proslavio predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani izazvao je lavinu reakcija u Hrvatskoj, ali su te reakcije izgleda bila namijenjene dnevnoj uporabi i predizbornoj agitaciji, a ne razjašnjenju i pravoj kvalifikaciji tog incidenta. Tajani je u svom govoru uskliknuo ”Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija” i to je uzbudilo duhove i uzavrelo atmosferu […]

Što smo to na ovom satu povijesti naučili od Andreja Plenkovića? Da su mu od Hrvatske prijatelji miliji i draži, čak i onda kad pričaju gluposti i laži! Pa kad mu se Tajani uvuče u krevet i krade Istru i Dalmaciju, on traži ”pojašnjenje” jer to od njega nije očekivao, do sada je s njim […]

Ovoga puta, mogli bismo doista svjedočiti početku kraja Davora Bernardića na čelu SDP-a. Dosad ga se već više puta rušilo, uvijek neuspješno. Uvijek je to bila neka prazna puška od najava, uvijek bi se akteri u 5 do 12 prestrašili ili predomislili.

Istra, naravno, nije antihrvatska. Nikom razumnom to ne treba niti dokazivati, niti objašnjavati. Ali kad slušamo i gledamo istupe pojedinih saborskih zastupnika, osobito onog Glasnog, te mnogih javnih “uglednika” koji bdiju nad čistotom hrvatstva, onda se i u to sumnja.

Ili kako je bravar zabravio granice, a nasljednici s doktorskim titulama ne mogu naći ključ Nastavnik zemljopisa u Osnovnoj školi “Vladimir Nazor” u Požegi bio je odličan i promućuran pedagog. Drug Miljević, kako smo ga zvali, nastojao je nama nemirnim pubertetlijama drmajućih hormona utuviti u glavu znanja specifičnim metodama. 

Ni sam Martin Luther tog znamenitog 31. listopada 1517. nije naslućivao što će se dogoditi objavom njegovih 95 teza. Neprovjerena priča – nastala 50 godina nakon Lutherove smrti – veli da ih je okačio na vrata crkve u Wittenbergu kako bi ih se dan prije Svih Svetih moglo javno pročitati.

Još jedna godišnjica Dana antifašističke borbe prolazi u bipolarnom ozračju. S jedne strane, izaslanici državnog vrha, kao i predstavnici lijevo-građanskog spektra, sudjeluju na skupu u Brezovici, gdje je 22. lipnja 1941. godine osnovan Prvi sisački partizanski odred, dok se na suprotnoj nalazi koloplet desnih stranaka, konzervativnih i vjerskih organizacija, koje bi, da mogu, rado izbrisale […]

Kad su srpski nacionalisti 1989. obilježavali šest stoljeća od Kosovske bitke, hrvatski nacionalisti pravo se nisu mogli načuditi njihovoj velikoj, raskošnoj predstavi. To je samo Srbima slično, govorili su hrvatski nacionalisti zapanjeno. Ti su Srbi totalni perverznjaci, rugali su se. Kome bi drugome palo na pamet obilježavati svoje poraze?

Maroje Mihovilović, ”Mi djeca Solferina”, Profil, Zagreb, 2017. ”Mi djeca Solferina“ Maroja Mihovilovića istinita je, dokumentirana priča o hrabrosti i požrtvovnosti, o ljubavima, zatvorima, idealima, rastancima, neisporučenim pismima, stradanjima, čežnjama, sudbinama, postojanosti, herojstvu članova jedne obitelji zagrebačkih korijena na vjetrometini povijesnih oluja tijekom dvaju stoljeća na četiri kontinenta.

Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve, otac Danilo Ljubotina, neobičan je svećenik i čovjek kompleksne životne sudbine, potaknute između ostalog i historijskim iskustvima njegovih predaka. Familija Ljubotina potječe iz Crne Gore u kojoj je vjekovima živjela i koju je 1657. godine morala napustiti pod pritiskom Turaka, te se doselila na istarski poluotok u mjesto Peroj, posebnim ukazom […]

Tomislav Karamarko zaista će stopama Franje Tuđmana. Ali je izabrao slijediti najgore aspekte njegove politike. Baš kao što je prvi hrvatski predsjednik devedesetih grmio o tome da Istru i Rijeku treba pohrvatiti, i današnji šef HDZ-a najavljuje da će ih mačem i korbačem utjerivati u hrvatstvo.

Kolinda Grabar-Kitarović zbog “izbjegličke krize” skratila je u četvrtak ujutro svoje “izbjeglištvo” u Puli. Zabrinuta za sigurnost hrvatskih građana (?) vraća se u Zagreb. Svima, i onim najdobronamjernijima, jasno je kako Predsjednica nije istarsko ljetovanje u posezoni odabrala da nam pokaže kako i u praksi vjeruje u decentralizaciju Lijepe naše, već da vidi može li […]

U jutro dvadeset sedmoga travnja 1945. Četvrta armija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, sastavljena od jedinica Osmoga dalmatinskog te Sedmoga i Devetog slovenačkog korpusa, krenula je u odlučnu ofenzivu na Rijeku, Istru i Julijsku krajinu. Nijemci fanatično brane Rijeku jer padne li Rijeka, pada i Istra. Sjevernim krilom napadnuti su i istoga dana oslobođeni Sveti Peter na […]

Znam, već i površni poznavatelji glazbe s pravom će upitati što povezuje brilijantnu ”Istarsku suitu”, skladbu našeg skladatelja Natka Devčića i genijalnu kasnoromantičnu skladbu ”Also sprach Zarathustra”, op. 30 Richarda Straussa.” Istarsku suitu” Natko Devčić je napisao 1948. godine u tzv. nacionalnom stilu koristeći istarski folklor.

Na prijedlog Ivana Jakovčića Asocijacija liberalnih stranaka (Klub zastupnika Saveza liberala i demokrata za Europu), treća skupina po snazi u Europskom parlamentu, prihvatila je Rezoluciju o Srebrenici, koja je zatim proslijeđena u redovitu parlamentarnu proceduru. Povod rezoluciji je dvadeseta godišnjica zločina, koja će biti obilježena 11. srpnja. Tekst ima karakter javnog apela: Pozivaju se Vijeće […]

Iako sam kazao da je sada sve jasno i za sve je sada kasno, dakle da je ta tema ad acta, vidim i zaključna razmišljanja svojih kolega, barem onih koje rado čitam ili koji me motiviraju na razmišljanje o ponekom stavu, i svim tim brojnim analizama dodao bih tek jednu konačnu riječ, o kojoj se […]

Napomena uredništva: zbog bolesti autorice ponavljamo jednu njenu raniju kolumnu.   Volim jednu terasicu kafića u riječkom Zapadnom trgovačkom centru. Terasu s jedva desetak stolića. Usku, dugačku, uokvirenu prozirnim pločama od plesiglasa. U potpunosti je okrenuta moru, na jug. Kad na njoj zauzmeš središnju poziciju, vidiš Rijeku, Krčki most koji je nekad bio Titov, nalijevo […]

Kada je 1989. pao famozni Zid, rodila se nada da će liberalne vrijednosti postati dominantne i u Istočnoj Europi i da će, osim komunizma, s povijesne scene nestati i – još opasniji – nacionalizam. Otad je prošlo četvrt stoljeća i, čini se, dogodio se obratan proces. Istočnoevropska opsesija državotvornim nacionalizmom zarazila je Zapadnu Europu i […]

čitam pjesme slušam pljesak potpisujem knjigu u Istri   ja sam rent-a pisac u obilasku provincije   a moglo bi se to i drukčije reći   ja sam popularan u naplaćivanju popularnosti   bilo kako bilo ne smeta mi   nemam problem Brucea Willisa koji ne zna jesu li žene s njim zato jer je […]

Ravnatelj MORH-ovog Vojnog muzeja Mario Werhas na 130 stranica časopisa VP detaljno obrazlaže vojnu karijeru njemačkog generala Erwina Rommela, ali niti jednom riječju ne spominje zločine u Istri.   Ne čini se baš da Hrvate impresionira misao Ante Starčevića ”Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”, iako je citirana u velikim količinama i […]

Nakon što su objavljeni rezultati referenduma o braku bilo je jasno da je Istra i konačno drugačija od ostatka Hrvatske. To je bilo prvo i osnovno zapažanje par sati nakon referenduma. No, ono što je promaklo velikoj većini komentatora je činjenica da su ovo prvi rezultati izjašnjavanja građana u Istri u kojoj se nije otvarao […]

Vijećnici Skupštine Istarske županije prije dva dana u Pazinu jednoglasno su  prihvatili Deklaraciju o regionalnom razvoju i jedinstvenosti Istre, kojom se izražava neslaganje s predloženim Zakonom o regionalnom razvoju i najavama novih modela upravnog ustroja države te kategorički poručuju da će Istra ostati samostalna regija.   ”Ovom deklaracijom želimo reći samo jedno, a to je […]