Suvremena verzija Andersenove bajke u Baniji u režiji HDZ-a

Veliki angažman volontera i ljudi koji su bili spremni pomoći u potresom razorenim područjima stavio je političare i ljude vezane uz njih u nezavidnu poziciju.

Navikli da su sva svjetla pozornica uvijek uperena u njih, nisu se uopće snašli u situaciji kada više nisu bili toliko bitni, kada više nisu bili glavni akteri. Svjetla su bila usmjerena prema onima koji su to i zaslužili: volonterima i ljudima kojima je bila potrebna pomoć.

U svoj svojoj nemoći da svjetla ponovo upere u sebe, da građani mogu slušati priče o tome kako je država učinila sve, ali da je to ništa kakva pomoć tek slijedi, da u državi sve institucije funkcioniraju na najvećoj mogućoj razini, da ljudi mogu biti sretni i zadovoljni kakvu vlast imaju, krenuli su u napad na volontere, na one koji su uistinu pomagali.

Tako su se na meti napada ravnatelja Civilne zaštite Damira Truta našli navijači za koje je, iz samo njemu znanih razloga, tvrdio da se opijaju, tuku i prave nered. Teško je reći zašto je to Trut rekao.

Možda je razlog u ljubomori zbog sposobnosti brze organizacije navijačkih skupina, njihovoj koordinaciji i ažurnosti da u nekoliko sati (u ovih nekoliko sati je uračunat i dolazak na pogođena područja) naprave ono za što je Trutovoj Civilnoj zaštiti trebalo više vremena.

Drugi primjer pokušaja umanjivanja velikog doprinosa volontera lijepo se vidio na primjeru Mladena Vinkovića, člana ravnateljstva Civilne zaštite, koji je rekao da će, kada oni preuzmu kontrolu nad pripremom i isporukom obroka, obroci biti uskraćeni onima koji to ne zaslužuju. Uistinu je, koliko god se trudili, teško naći racionalno potkrijepljenje za ovakvu izjavu.

Ovome se pridružio i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat koji je ustanovio da je dosadašnjih 15.000 obroka koji su kuhali chefovi volonteri previše i da će oni to smanjiti na 10.000. Valjda je ministar u svojoj računici konzultirao Vinkovića pa je odbio porcije onih koji ne zaslužuju obrok.

Pitamo se tko bi u ovoj suvremenoj verziji trebali biti podanici koji su se divili prekrasnom odijelu? Pa upravo mi svi. Kvalitetna armatura je tu, samo smo mi svi glupi i nesposobni pa ju zbog toga ne vidimo

Spomenimo i to da je državi trebalo desetak dana od tragedije da organizira sustav kuhanja i isporuke jela. Možemo samo zamisliti što bi se događalo da nije bilo chefova u tom kritičnom periodu.

Slično je i sa smještajem unesrećenih. Da nije bilo ljudi velikog srca iz cijele Hrvatske, velik dio stradalnika bi još uvijek spavao pod vedrim nebom pokraj ruševina svojih domova. Država je ponovo zakazala.

Bilo je tu još kritika na rad volontera, a najparadoksalnija stvar koja se može iščitati iz svega ovoga je da su ulogu kritičara preuzeli političari i oni koje je politika instalirala na njihova mjesta.

Moglo bi se reći da se ovoga puta u Hrvatskoj dogodio svojevrsni kopernikanski obrat: građani koji pomažu drugim unesrećenim građanima su radili posao nekih državnih institucija, a politički dužnosnici su radili posao građana i kritizirali ih.

Ovdje je jako važno napraviti distinkciju. Treba naglasiti da su neke državne službe kao što su Hrvatska vojska, policija, vatrogasci, hitne medicinske službe i HGSS ponovo pokazali da se svaki građanin uvijek može pouzdati u njih i da su uvijek tu kada je najpotrebnije. Zbog toga im neizmjerno hvala. Oni su, uz brojne volontere, istinski heroji ove cijele priče.

No potres je, osim taštine hrvatskih političara, nesposobnosti i disfunkcionalnosti nekih institucija kojima bi građani trebali najviše vjerovati (ponavljam, ovdje ne ubrajam vojsku, policiju, vatrogasce, doktore i HGSS), pokazao još nešto. Možemo reći da nam je on povijest hrvatskog kriminaliteta, nimalo nježno, bacio u lice.

Naime, dio objekata koji su se obnavljali nakon Domovinskog rata su neupotrebljivi nakon potresa, a to ne bi smjeli biti. To je uzrokovalo i brzu reakciju vlasti da najavi pokretanje istrage, da institucije ponovo, kvalitetno kao i uvijek, odrade svoj posao.

Kako bismo bolje shvatili o čemu je zapravo riječ, najbolje je konzultirati velika djela velikih umova. Svima nama je poznata slavna bajka Hansa Christiana Andersena ”Carevo novo ruho”. Da se ukratko podsjetimo kratkog sadržaja i nekih detalja same fabule. Krenut ćemo onako kako i priliči, kako većina bajki započinje.

Jednom davno živio je car koji je puno ulagao u svoj vlastiti izgled. Cara nije bila briga ni za što osim za to kako će izgledati. On je velike količine novca izdvajao za odjeću i nakit.

Tako su se, jednog dana, u gradu u kojem je vladao, pojavile dvije varalice koji su se predstavili kao dva vrhunska tkalca. Oni su uvjerili cara da je tkanina koju oni proizvode vrhunske kvalitete. Ta tkanina je, osim vrhunska, i nevidljiva za sve one koji su glupi i nesposobni.

Car se, naravno, kako to i priliči ”mudrom i razboritom” vladaru, odlučio kupiti tu tkaninu i od nje sašiti odijelo. Takva tkanina se radila od velike količine zlata i svile. Car je, naravno, dao sve što je bilo potrebno, a varalice su materijal za proizvodnju tkanine odnosili kući.

Ubrzo su svi, a ponajviše car, postali nestrpljivi da konačno vide to čuveno odijelo i, još važnije, da vide tko je među njima glup i nesposoban pa ga neće biti u mogućnosti vidjeti.

Car je slao i ministre da provjere kako napreduje proizvodnja tkanine. Ministri, naravno, nisu ništa vidjeli, ali su, da ne ispadnu glupi, caru govorili da je tkanina prekrasna.

Ubrzo je i car, koji više nije mogao izdržati, otišao vidjeti tkaninu. Naravno, ni on ju nije mogao vidjeti, ali je, da i on ne ispadne glup, varalice nagradio odlikovanjem i naredio da mu se konačno sašije to željeno odijelo od te prekrasne tkanine.

Varalice su naporno ”radile” da bi odijelo moglo što prije biti gotovo. Obukli su cara u to fino i lagano odijelo.

Navikli da su sva svjetla pozornica uvijek uperena u njih, nisu se uopće snašli u situaciji kada više nisu bili toliko bitni, kada više nisu bili glavni akteri. Svjetla su bila usmjerena prema onima koji su to i zaslužili: volonterima i ljudima kojima je bila potrebna pomoć

Ubrzo se okupio cijeli grad da bi ga vidio. Car se ponosno pojavio pred podanicima i krenuo u procesiju. Nitko nije mogao vidjeti odijelo, ali su se svi divili iz jednog i jedinog, već spomenutog, razloga – da ne bi ispali glupi.

Odjednom je dijete iz gomile ustvrdilo da je car gol što je pokrenulo val takvih uzvika. Car je, u svoj svojoj nemoći i svjestan da je vrlo vjerojatno gol, nastavio paradirati kao da se ništa nije dogodilo.

A sada da ovu klasičnu bajku stavimo u kontekst ovih potresa.

Autor ove bajke bi bio najveći pisac bajki – životna stvarnost. HDZ bi bio glavni protagonist bajke – car. ”Vrhunski” tkalci u Andersenovoj bajci bi u ovoj verziji bile određene građevinske firme koje su imale zadatak obnoviti ratom razorena područja. Ministri iz bajke su HDZ-ovi ministri iz tog perioda.

Mali podsjetnik: tadašnji ministar obnove je bio pokojni Jure Radić, a zaduženi za obnovu područja koje je sada razoreno potresom je bio današnji sisačko-moslavački župan Ivo Žinić.

Dijete koje je prvo reklo da je car gol bi, u ovoj suvremenoj verziji, bio potres. Vrhunska tkanina od koje se u Andersenovoj bajci trebalo sašiti odijelo je, da maksimalno pojednostavnimo, armatura koja se ugradila u obnovljene objekte.

Pitamo se tko bi u ovoj suvremenoj verziji trebali biti podanici koji su se divili prekrasnom odijelu? Pa upravo mi svi. Kvalitetna armatura je tu, samo smo mi svi glupi i nesposobni pa ju zbog toga ne vidimo.

A car će nastaviti paradirati i dalje, kao da se apsolutno ništa nije dogodilo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
    •  Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra
    •  Kako je bog lakrdije Zekan prešao na svijetlu stranu HDZ-a
    •  Prosvjedi u Srbiji: politički jiu-jitsu
    •  Premijerova ''crvena haringa''

> Svi tekstovi ovog autora