Ratno stanje u Ukrajini nije prestalo

Filozofija prirodnog prava nam govori kako je država jedini izlaz iz potencijalnog rata svih protiv svih. Ona je garancija stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta svojih građana.

Država mora biti stabilna i jaka kako bi se izbjegao po državu fatalni, ratni, scenarij u kojem nitko nije siguran i u kojem svatko ima pravo na sve. Takav scenarij dokida državu, ljude ostavlja prepuštenima sebi i svojim vlastitim sposobnostima.

Osim toga, ratno stanje nije shvaćeno kao stanje oružanog sukoba, stanje vojnih operacija, osvajanja i nasilja. Njegova prisutnost se ogleda i u samoj mogućnosti rata.

Riječ je o sklonosti prema ratu, situaciji u kojoj je rat slikovito shvaćen kao mogućnost lošeg vremena u kojoj se, nakon smirivanja, recimo, pljuska, ne može reći da je loše vrijeme prošlo. Dokle god postoji njegova mogućnost, ono nije prestalo. Isto je i s ratom.

Tu paralelu možemo povući i na stanje u Ukrajini koje traje od 2014., kada je započeo rat. Ratno stanje u Ukrajini nije prestalo, sada se samo intenzivira.

Na Ukrajini se tako prelamaju, i na njenom primjeru izlaze na vidjelo, sva tromost Europske unije i interesi SAD-a i Rusije, njihov lažni pacifizam i megalomanske ambicije.

U teoriji, Putin želi provedbu Sporazuma iz Minska, oko čije se interpretacije interpretacije i načina provedbe Ukrajina i Rusija još uvijek spore. Također, Putin je izrazio i bojazan od širenja NATO-ovih granica na države u ruskom susjedstvu, širenju koje bi ugrozilo rusku sigurnost i ekonomiju. Zapad želi garanciju da do invazije neće doći

SAD se postavio kao saveznik Ukrajine, ali je u potpunosti zatečen odlučnošću Vladimira Putina, koji, poput cara koji sam sebe smatra ocem svih Rusa, paternalizira rusko društvo. On je taj koji najbolje zna što njegovoj djeci treba, on je taj koji zna što Rusiji treba, on je taj koji zna kada njegova djeca trebaju ginuti za njegove imperijalističke ciljeve.

Kako bi dobio i legalnu potvrdu za to, potrudio se predložiti promjenu ustava koja bi mu zagarantirala vlast do 2036., ako pobjedom na tim izborima osvoji mandate. Podsjetimo, njegov mandat prestaje 2024., a nakon toga, Putin više ne bi mogao biti predsjednik. Mandat ruskog predsjednika traje šest godina.

U obrazlaganju potrebe za promjenom ustava Putin je istaknuo kao apsolutno nužnu snagu i moć predsjednika, ali i to da se njegova dva mandata od 2012. do 2024. ne bi trebala uzimati u obzir. Kao da to nije dovoljno, pobrinuo se da se ustavno zabrani kazneni progon bilo kojeg političara koji je obnašao dužnost ruskog predsjednika. Tako se zaštitio, mogli bismo narodski reći, kao lički medvjed.

Pregovori između Rusije i zapadnih zemalja još uvijek nisu pali na plodno tlo. Svakodnevno možemo čitati o posjetima ministara europskih zemalja Rusiji, o pozivima u kojima se ističe zabrinutost i nužnost dijaloga.

U teoriji, Putin želi provedbu Sporazuma iz Minska, oko čije se interpretacije interpretacije i načina provedbe Ukrajina i Rusija još uvijek spore. Također, Putin je izrazio i bojazan od širenja NATO-ovih granica na države u ruskom susjedstvu, širenju koje bi ugrozilo rusku sigurnost i ekonomiju. Zapad želi garanciju da do invazije neće doći.

U praksi ovi dijalozi neodoljivo podsjećaju na pregovaračku metodu Al Caponea koji je rekao: ”Više možete postići s lijepom riječi i pištoljem nego samo s lijepom riječi.”

U ovom slučaju, ”lijepe i umirujuće riječi” govore europski diplomati i njihovi američki kolege, dok ruska strana također govori ”lijepe riječi” uz prisustvo stotinjak tisuća vojnika na ukrajinskoj granici, blizu koje se, uzgred budi rečeno, odvijaju ruske i bjeloruske vojne vježbe.

Tko u ovakvoj kaponeovskoj diplomatskoj situaciji ima bolju pregovaračku poziciju, prosudite sami.

Ruska tvrda pregovaračka pozicija zapadne je diplomate i političke vođe nasukala na hrid i ogolila tromost i slabu spremnost za ovakve situacije. Zapadna diplomacija je doživjela fijasko.

Situacija je postala i tragikomična, svojevrsni reality show: uz ponavljanje svih kako stoje uz Ukrajinu i kako se situacija mora riješiti dijalogom (malo je zapadnih lidera koji to nisu ponavljali kao mantru), SAD tvrdi da će do invazije doći, da je ona neminovna, čak su iznijeli i datum napada.

Ruska tvrda pregovaračka pozicija zapadne je diplomate i političke vođe nasukala na hrid i ogolila tromost i slabu spremnost za ovakve situacije. Zapadna diplomacija je doživjela fijasko

Nakon toga veliki dio država premješta ambasade i govori svojim građanima da napuste Ukrajinu. U Ukrajini i Europi se pojačala histerija i kaos, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, čovjek koji bi prvi morao znati kada će krenuti napad, javno moli one koji to znaju da mu to i kažu. Izgleda da je cijeli svijet znao osim njega.

Na kraju svega svjedočimo ruganju i likovanju ruske strane zbog tih ”spoznaja” o danu napada koji je predviđen za 16. veljače. Oni tvrde da do napada neće doći, ako im Ukrajina ne dade povod.

Rusija je, pak, 15. veljače počela premještati snage iz Bjelorusije nakon što su odradili zajedničke vojne vježbe. ”Od početka smo govorili da će po završetku vojnih vježbi (…) vojska biti vraćena u svoje vojarne”, rekao je Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskog predsjedništva.

Vojska koja se nalazi uz granice s Ukrajinom, u trenutku pisanja ovog teksta, još nije povučena. Nadamo se da će se to dogoditi što prije i da ratno stanje neće ući u svoju kataklizmičku fazu.

Za sada izgleda da je Putin Zapad doveo u mat poziciju svojom tvrdom pregovaračkom taktikom i rutinskim vojnim vježbama.

Što bi bilo u slučaju invazije, možemo samo nagađati, no jedno je sigurno: inertnost, loše kadroviranje i uljuljkanost u krhku sigurnost pod protektoratom SAD-a čini većinu EU država vojno i gospodarski ranjivima, toliko ranjivima da i najmanji ruski val percipira kao tsunami koji bi mogao preplaviti Europu. Ova ukrajinska kriza je to pokazala.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
    •  Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra
    •  Kako je bog lakrdije Zekan prešao na svijetlu stranu HDZ-a
    •  Prosvjedi u Srbiji: politički jiu-jitsu
    •  Premijerova ''crvena haringa''

> Svi tekstovi ovog autora