Primanje mita i zlouporaba položaja stvaraju talačko društvo

Ljubav uistinu nema granica. Svakakve stvari su ljudi spremni napraviti zbog nje. Svjedoče nam o tome povijest, umjetnost, religije i mitovi. Navoditi primjere je nepotrebno, pa čak i banalno. Svi mi znamo desetke takvih primjera, a zasigurno smo i sami spremni učiniti mnogo takvih stvari za one koje ili ono što volimo.

Vođeni slijepom ljubavlju prema osobi koju obožavaju i koju, očito, bezuvjetno vole, neki građani su se odlučili aktivirati i ispoljiti svoj građanski, ili bolje rečeno, cyber aktivizam, na društvenim mrežama, prema liku i djelu omiljenog im župana Matije Posavca.

Facebook grupa podrške broji više od 7.000 članova, a nastala je zbog, pazite, ovo uistinu nije šala, zbog toga što je uhićen i optužen da je primio mito.

U grupi ima svakakvih trivijalih izljeva ljubavi, planova za prosvjed podrške i sličnog šunda kojim fanovi izriču podršku i zgražanje oko toga što se dogodilo jadnom i ubogom Posavcu i s kime ga se sve uspoređuje. Pronaći takav sadržaj u grupi je, samo po sebi i očekivano. No ona potvrđuje još nešto dublje, nešto uistinu svojstveno velikom dijelu građana ove zemlje.

Sjetimo se poznatog primjera s bivšim varaždinskim gradonačelnikom Ivanom Čehokom. Ivan Čehok je funkciju gradonačelnika grada Varaždina obnašao u dva navrata. Prvi put od 2001. do 2011. godine. Tada je dao ostavku na mjesto gradonačelnika zbog brojnih optužbi za pogodovanje i primanje mita.

Unatoč tome, ponovo se kandidirao i pobijedio u drugom krugu lokalnih izbora 2017. godine. Godinu dana nakon toga je nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog zlouporabe položaja i pogodovanja.

Republika Hrvatska je, po svemu sudeći, postala upravo to, društvo taoca koji vole svoje agresore i koji se s njima solidariziraju i zbog toga nas ne bi trebalo čuditi zašto bi netko birao nekoga ili otvoreno izražavao podršku nekome tko je primio mito ili zlouporabio položaj. Jedino što nas uistinu može čuditi je činjenica da toga nema još i više

Još poznatiji primjer je pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. O njegovim optužnicama i kriminalnim radnjama bi se mogle napisati brojne knjige, ali, unatoč tome, građani grada Zagreba su ga svaki put nagrađivali gradonačelničkim mjestom.

Treba istaknuti i HDZ, našu najjaču stranku i jedinu osuđenu stranku za korupciju u povijesti Republike Hrvatske. HDZ je 2020. osuđen zbog toga što je kaznenim djelima svog lidera Ive Sanadera i svoje blagajnice Branke Pavošević u svoj ”crni fond” spremio 14 milijuna kuna. Za nagradu su od strane hrvatskih građana na lokalnim izborima 2021. dobili najviše načelničkih, gradonačelničkih i županskih mjesta.

Na tragu ovih primjera je i spomenuta Facebook grupa. Posavec bi vjerojatno ponovo pobijedio da su već sutra izbori za župana Međimurske županije.

Ono što bi nam moglo pomoći da objasnimo ove iracionalne postupke hrvatskih građana možemo potražiti u psihologiji.

Riječ je o Stockholmskom sindromu, rijetkom sindromu kojeg karakterizira pozitivna emocionalna veza prema agresoru i identifikacija s njime. Očituje se tako da žrtva, a najčešće je riječ o taocu, razvija pozitivne osjećaje prema zlostavljaču, a negativne prema svakome tko bi joj mogao pomoći (policija, stručnjaci…).

Primijenimo li spoznaje o Stockholmskom sindromu na ove situacije iz kontradiktorne i morbidne hrvatske političke zbilje, postaje razvidno da se Hrvati vrlo lako solidariziraju s političarima koji bezdušno vandaliziraju njihovo društvo i koji im otimaju garancije sloboda i slobode same.

Baviti se politikom, a biti kriminalac, znači dokidati slobode i činiti ljude taocima svoje talačke politike. To znači biti agresor, ne samo prema onima koji se direktno zakidaju zloupotrebom položaja ili primanjem mita, to također znači i biti agresor na sve pore društva.

Vođeni slijepom ljubavlju prema osobi koju obožavaju i koju, očito, bezuvjetno vole, neki građani su se odlučili aktivirati i ispoljiti svoj građanski, ili bolje rečeno, cyber aktivizam, na društvenim mrežama, prema liku i djelu omiljenog im župana Matije Posavca

Iskoristivši svoj položaj, na koji su ih postavili ljudi koji su ih na slobodnim izborima birali, političari talačke politike su se prometnuli u istinske zlostavljače svih državnih tj. naših zajedničkih institucija.

Uzimajući mito ili koristeći položaj kako bi nekoga negdje progurali ili nekome pogodovali, oni agresivno napadaju na samu bit liberalne demokracije. Oni tako započinju i(li) nastavljaju krug rastakanja društvenog tkiva jer u to tkivo ubacuju svoju koloniju parazita kakvi su i oni sami. Suprotnost je to svega onoga što bi trebala biti i na čemu bi se trebala zasnivati uloga političara u slobodnom društvu.

Političar slobode je, figurativno rečeno, sluga. On je sluga svih građana. To je ujedno uvjet i cilj njegove uloge.

Političar neslobode je, ovoga puta doslovno rečeno, također sluga. On je sluga onih kojima pogoduje, sluga novca, kriminala i trivijalne moći. On služi određenima i njemu određeni služe. Građani su sredstvo za postizanje cilja, a ne sami cilj.

Takva stvarnost je kriminalna stvarnost, a društvo kojega vode takve politike postaje zarobljeno, talačko društvo, a ne društvo slobodnih ljudi.

Republika Hrvatska je, po svemu sudeći, postala upravo to, društvo taoca koji vole svoje agresore i koji se s njima solidariziraju i zbog toga nas ne bi trebalo čuditi zašto bi netko birao nekoga ili otvoreno izražavao podršku nekome tko je primio mito ili zlouporabio položaj. Jedino što nas uistinu može čuditi je činjenica da toga nema još i više.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
    •  Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra
    •  Kako je bog lakrdije Zekan prešao na svijetlu stranu HDZ-a
    •  Prosvjedi u Srbiji: politički jiu-jitsu
    •  Premijerova ''crvena haringa''

> Svi tekstovi ovog autora